‘Maja je mlada, radišna djevojka iz Rijeke koja voli analizirati i propitivati svijet. Uporna i ponekad tvrdoglava, ali dobrog srca i s potencijalnim smislom za humor.’ Tako je u dvije rečenice sebe opisala 31-godišnja Maja Kereš, djevojka koja je ostvarila svoj američki san i trenutno je jedna od šest plesača koji plešu uz Justina Timberlakea na njegovoj svjetskoj turneji.

Da, dobro ste pročitali, rame uz rame s Justinom Timberlakeom prilika je koju nitko ne bi želio propustiti, no samo se rijetkima pružila. A prije negoli otkrijemo sve detalje o njezinoj suradnji sa svjetskom pop zvijezdom, Maja nam je ispričala sve o svojem životnom putu, koji i nije bio uvijek lagan.

Svoje prve plesne korake napravila je kada je imala tek četiri ili pet godina u baletnoj radionici Diane Zdešar, da bi ih nastavila u riječkom studiju Icaro Dance Dimension s jazz danceom. Kako je priznala, u to vrijeme za nju je ples bio tek jedna od brojnih izvanškolskih aktivnosti, a čak je u jednom periodu od njega i odustala.

Ljubav i motivacija

Na sreću, na nagovor prijateljice, 2003. godine otišla je na jedan plesni sat i sve ostalo postalo je povijest. ‘Sve mi se u sekundi vratilo, sva ljubav i motivacija, i od tada nisam prestala plesati’, rekla je Maja i dodala kako je kroz godine počela i sama voditi plesne satove, osmišljavati koreografije… Nakon svega stigli su i ozbiljniji i profesionalniji angažmani te je shvatila da je ples čini sretnom i da je to posao koji želi raditi. ‘Kad voliš ono čime se baviš i još si plaćen za to, pa to je najbolji posao na svijetu - što god to bilo’, smatra Maja Kereš, i u pravu je.

Ipak, priznaje, iako je sanjarila o tome kako bi bilo plesati na svjetskim pozornicama, u spotovima najvećih glazbenika, ostvarenju tih snova i nije se nadala. ‘I sada, kada pogledam na realnost mog sna - to zvuči suludo.’ Kada je završila fakultet, odlučila je svoju sreću ipak iskušati, pa se uputila u New York kako bi se dodatno educirala i pohađala plesni program u Broadway Dance Centru.

‘Moja motivacija bila je samo da želim učiti i biti bolji plesač, a otvorile su mi se tolike prilike da sam na kraju odlučila započeti proces dobivanja artist vize i preseliti se u New York. Gledajući unatrag, sve se dogodilo s razlogom i s odličnim tajmingom, a način na koji sam postigla svoj uspjeh recept je koji je za mene bio savršen. Mislim da je najvažnije iskreno pratiti svoju strast i ljubav prema nečemu, hrabro kročiti prema onome što želiš, uložiti trud i rad i onda je sve moguće.’

Sve joj se u životu posložilo iako se u jednom trenutku tako i nije činilo. Naime, 2005. godine, kada je imala 17 godina, Maja Kereš imala je prometnu nesreću u kojoj je zadobila poprilično teške ozljede. ‘Nisam nikada razmišljala odustati od svega. Ozljede koje sam zadobila bile su prilično teške, ali moj duh nije nikada umro, i još dok sam ležala u bolničkom krevetu, maštala sam o tome kako ću za dva mjeseca ići na plesno natjecanje.’

Na to natjecanje nije otišla, no čim joj se snaga povratila, Maja se vratila u plesnu dvoranu. Iako nikada nije dobila akademsko plesno obrazovanje, simpatična Riječanka prošla je brojne radionice diljem Europe i Amerike te je učila različite plesne stilove.

Boravak u New Yorku

U sedam, osam mjeseci boravka u New Yorku, Maji su se otvorile brojne prilike, a jedna od njih bila je i prolazak na audiciji jedne od najvećih plesnih agencija. Ipak, da ju prime u agenciju, bilo je potrebno da pribavi vizu s kojom može raditi kao plesač u Americi, pa joj je to postala velika motivacija i poticaj.

‘Gledajući unazad na taj period, ne mogu se sjetiti da sam ikad bila zabrinuta ili ustrašena zbog toga, dapače, bila sam jako uzbuđena i jedino malo tužna što ću biti udaljena od svojih najbližih, ali veselila me sama pomisao na mogućnosti koje me čekaju - na to da ću biti korak bliže (barem geografski) ostvarenju svojih vizija, sanjarija i snova. To nije značilo da me išta od toga čeka servirano na pladnju, morala sam se potruditi i raditi za sve što sam dobila, ali sam s guštom radila baš za to.’

Iako joj je New York najdraži grad na svijetu, shvatila je i sama - poslovi koje je željela raditi nudili su se većinom na Zapadnoj obali, stoga je znala da, ukoliko ih želi dobiti, mora ići u Los Angeles. Kako je rekla, većina audicija u New Yorku orijentirana je na Broadway i mjuzikle, reklame, a iako se i tamo organiziraju audicije za snimanje glazbenih spotova za slavne pjevače, live nastupi i slično, ponuda je ipak bolja na Zapadnoj obali.

Život u Los Angelesu za jednog freelancera je, kaže, onakav kakvog si sam stvoriš - može biti jako uzbudljiv i zanimljiv, ali i jako dosadan. Dani su joj, priznaje, nepredvidivi jer obavijesti o audicijama ili kastinzima dolaze u zadnji tren, a kada je slobodna, tada uvijek nastoji otići na neki plesni sat.

‘Moj savjet svima je da nikada ne prestanete raditi na sebi. Ako želiš postati dobar u nečemu, moraš raditi na tome da postaneš dobar. Nagrada ne dolazi sama od sebe. Bitno je zadržati fokus na onome što želiš postići i raditi na tome. Sve dok si u nečemu sa srcem rezultati moraju doći, prije ili kasnije. Ono što još mislim da je bitno za uspjeh jednog plesača je i profesionalnost, kao i standardne ljudske vrline, jer - na kraju krajeva - talent i vještine su samo dio karijere plesača. Netko može biti najbolji plesač na svijetu, ali biti dobro i profesionalno biće, to će ti otvoriti mnoga vrata.’

Otvorila su se nova vrata

I doista, u Los Angelesu otvorila su joj se mnoga vrata, a jedna od njih bilo je i snimanje spota s pjevačicom Fergie za pjesmu ‘M.I.L.F.’. Priliku za to dobila je nakon audicije. ‘Sjećam se da sam dobila poziv agenta, nekoliko sati prije audicije, mogu li doći tu i tu u toliko sati. Na brzinu sam se spremila i došla. Bila je manja audicija, tridesetak cura, a tražili su četiri. Naučili smo koreografiju, otplesali i pred kraj je došla i sama Fergie pogledati nas. Nekoliko dana kasnije dobila sam poziv da sam dobila posao. Biti rame uz rame s nekom zvijezdom ne stvara mi toliko tremu, ali uvijek postoji mali pritisak koji postavim sama sebi - taj da moram sve odraditi bez greške.’

Osim s Fergie, snimala je spotove za Justina Timberlakea, AlunaGeorge, Keitha Urbana, Roba Thomasa, Train, dok je s A Tribe Called Quest & Busta Rhymesom nastupala na dodjeli Grammyja. Posljednjih godinu dana na svjetskoj je turneji s Justinom Timberlakeom, a kako je došlo do te suradnje, Maja se prisjetila:

Suradnja s Justinom Timberlakeom

‘Marty Kudelka, Justinov koreograf, čovjek je čije koreografije volim još od 'davnina' i nakon što sam se preselila u Los Angeles, počela sam redovito uzimati njegove satove jer je fenomenalan pedagog i koreograf. Upravo na tim satima on me je primijetio i pratio kako napredujem, što mi je rekao tek naknadno. Potom sam otišla na audiciju koju je držao upravo Marty i tek tamo sam saznala da je ona za novi spot Justina Timberlakea, ‘Filthy’.

Nakon neočekivano dugog procesa dobila sam potvrdu da sam bukirala taj spot. Na probama sam upoznala i Justina. Probe i snimanje trajali su tjedan dana i kroz taj proces Marty je promatrao način na koji radim, kako se ponašam i otprilike mjesec dana nakon što smo odradili taj posao samo sam odjednom dobila poziv njegove asistentice - pitala me što radim narednih godinu, dvije jer me žele na turneji kao jednu od plesačica, a što automatski podrazumijeva da ću raditi i Superbowl.’

O svom ‘šefu’ Justinu Timberlakeu, Maja ima samo riječi hvale. Kaže da je on najbolji šef kojeg čovjek može poželjeti. ‘Svatko od nas koji radimo za njega, bilo na pozornici, ispod nje ili u backstageu, svi se osjećamo jako cijenjeno i nezamjenjivo, a on se silno trudi da nam to da do znanja. On je čovjek koji voli svoj posao, iznimno je talentiran u svemu čega se dohvati, tako da i mi plesači moramo konstantno dizati vlastitu ljestvicu jer on izvlači samo najbolje od nas. I da, osim što je svjetski celebrity, on je čovjek. Jako drag, human i smiješan, a opet iznimno profesionalan.’

Obećana zemlja

A je li ostvarila sve svoje snove i je li za nju Amerika doista obećana zemlja? ‘Ne mogu govoriti za sve, mogu samo u svoje ime, jer sve ovisi o onome što zapravo želiš i koji su tvoji snovi. Možda se svi tvoji snovi mogu ostvariti u Hrvatskoj. U Hrvatskoj sam odradila sve o čemu sam sanjala u to vrijeme i željela sam više, zato sam i odlučila preseliti se u Ameriku.

Da, za mene je Amerika što se karijere tiče obećana zemlja, i da - mogu živjeti od plesa i samo od plesa. Moj posao je posao profesionalne plesačice i ovdje se to smatra normalnim poslom, nitko ti ne uputi sumnjičav pogled i pita ‘a čime se zapravo baviš?’ Biti freelancer nije laka stvar, nemaš utvrđeni raspored, daleko unaprijed ugovorene poslove i slično. Iz dana u dan, tjedna u tjedan, mjeseca u mjesec boriš se za nove poslove i nove prilike. Možda je u tome čarolija takvog posla jer zapravo uvijek moraš biti aktivan.’

I za kraj, pitanje koje je moralo doći, a to je poželi li ikada odustati od svega, spakirati kofere i vratiti se kući? ‘Nikad nisam doslovno razmišljala da spakiram kofere i vratim se kući, ali utješna je misao da ako dođe do toga, da moram ili želim otići, uvijek imam kamo, i to je ono što mi smiruje misli. Naravno da krize postoje, jer cijela plesna karijera puna je uspona i padova, i to je normalno.

Jednom kad zakoračiš u svijet audicija, automatski zakoračiš u svijet odbijanja i igre s vlastitim samopouzdanjem. Nije se lako konstantno suočavati s odbijanjem, s ljudima koji ocjenjuju tvoj izgled, tvoj talent. Um počne igrati igru s nama, ali je najbitnije onda zadržati vjeru u to da je posao koji zaslužujemo iza ugla i da ne smijemo odustati. Ukoliko smo u ono što volimo uložili vrijeme, trud i fokus, rezultati su neminovni, samo je pitanje vremena, a mi kao ljudi znamo biti dosta nestrpljivi.’