Vitomira Lončar živi u Xi'anu, kineskom gradu koji sa širom okolicom ima 13 milijuna stanovnika, a koji je nedavno ponovno završio u lockdownu. O životu u lockdownu, usporedivši situaciju Kine i Hrvatske, progovorila je za Studio 4 HRT-a.

'Ne možemo iz kuće, idemo samo na testiranje. Dobivamo pomoć od grada, svaka obitelj dobila je 20 kg što povrća, mesa i, ne znam, nudli, svakakvih potrepština, a također su nam poslali s našeg fakulteta Eurasia University, svakom stranom teacheru, njegovoj obitelji, isto smo dobili paket hrane', počela je priču Vitomira Lončar, a onda nastavila:

'Zvala me neki dan moja prijateljica i kaže: 'Čujem da ste gladni'. Ne, zaista nismo gladni, opskrba je sjajna, volonteri rade 24 sata i sasvim sigurno nitko u Xi'anu nije gladan.'

Naglasila je i kako tamo svi nose maske, jer je Kinezima njihova sigurnost na prvom mjestu i napravit će sve da zaštite svoje najbliže. Istaknula je kako njihova provincija na 60 milijuna stanovnika imala tek tri smrtna slučaja u dvije godine. Testiranje se vrši svaki dan i besplatno je.

'Isti čas sve pozitivne ljude oni smještaju u centre gdje imaju najbolju moguću skrb. U ovom trenutku, od ovih sve skupa zaraženih koliko imamo, imamo jedan srednje ozbiljan slučaj, u cijelom gradu, provinciji, nema niti jedan ozbiljan slučaj, po život opasan niti jedan slučaj, ali su svi odmah pod liječničkom kontrolom, nisu u stanovima da se virus ne bi dalje širio.'

Nije mogla, a da se ne dotakne i života u Hrvatskoj, koji je, po njezinom mišljenju u Hrvatskoj potpuno bez mjera.

'Vidjela sam neke slike s Adventa, svi su vani, nikoga nisam vidjela s maskama na tim slikama koje sam vidjela, tako da ne znam protiv čega se ljudi bune jer zaista ne vidim da postoje neke mjere koje bi ugrožavale bilo kakve slobode', rekla je Vitomira Lončar pa nastavila: 'Nikad u Kini, u povijesti Kine nikad pojedinac nije bio važan, oni su 'vi' identitet, 'mi' identitet, oni su kolektivizam, oni su grupni identitet otkad je svijeta i vijeka i pojedinac nikada nije bio važan, niti će se u budućnosti ta kultura promijeniti, to je dio njihove tradicije.'

Kako je otkrila, iz Hrvatske joj nedostaje smao obitelj, ali ne i podjele. 'Vidim da su ljudi jako podijeljeni, što mi je jako žao, da je sve više i više tih zjapova, tih podjela među ljudima, sve manje integracije. Moja poruka svima u Hrvatskoj je - dajte, ljudi, 'ajmo se integrirati, manje mržnje, više poštovanja prema drugima i drugačijima i riješit ćemo zajednički probleme.'