'Zar je moguće da tisuće i tisuće ljudi koji žele biti umjetnici, glumci, redatelji... u ovoj globalnoj krizi ne mogu pronaći formu i kazalištem pobijediti pandemiju? Možda onda kazalište i nije baš tako jako sredstvo kao što umjetnici misle?, upitao se Žarko Potočnjak u razgovoru za 24sata.

Svoj 75. rođendan proslavit će u Kazališnoj kavani kavicom s prijateljima Alenom Šalinovićem i Vedranom Mlikotom. To mjesto je odabrao jer je tamo s glumačkom ekipom prije 55 godina recitirao i plesao po stolovima, a onda će donijeti i odluku da više neće snimati niti igrati u predstavama. Mlađe generacije glumaca su ga toliko naljutile da odlazi iz voljene profesije.

'Definitivno je to kraj moje glumačke, kazališne i filmske karijere. Neobično je, jer umjetnici uglavnom nastoje pod svaku cijenu produljiti svoje umjetničko trajanje. Ovakav čin naprasno zaustavlja bilo kakvu mogućnost daljnjeg trajanja', kazao je i osvrnuo se na online kazališne predstave.

'To što sam vidio, a zapravo ništa nisam vidio, ništa je, nula, abortus. Neugoda za kazalište, umjetnost, glumu, režiju... Ova sadašnja stasala generacija ne može pronaći formu kojom bi se probila do publike, ne zna se probijati kroz katastrofične situacije, vršiti svoje umjetničko poslanje', nezadovoljan je glumac.

'Pa što je to? Brisanje svoje vlastite funkcije u svijetu i za to se još traži novac? Ludilo. Naravno, u nečem takvom neću sudjelovati niti sebe uvrstiti u grupu tražitelja novca za neizvršeni rad, izdati svoj posao, kazalište, tu misiju, ako se misijom uopće nazvati mogu', zaključio je doajen našega glumišta iza kojeg su više od 6500 odigranih predstava, četrdesetak filmova, brojne nagrade, Arene, odlikovanja.

Krajem studenoga 2001. liječnici dijagnosticirali karcinom na desnom plućnom krilu te je operiran u bolnici Jordanovac. Rehabilitacija je trajala dugo, ali već idući Božić slavio je kao svaki zdravi čovjek.