Nadam se da većina gledateljstva koja plaća pretplatu HTV-u nije primijetila ono o čemu ću upravo pisati jer bi to značilo da većina gledateljstva u to doba sjedi u uredu, na bolje ili lošije plaćenom radnom mjestu. No HTV, čini mi se, ne gaji takve optimistične nade u oporavak hrvatskog gospodarstva. Po onome što vidim na ekranu, naime, napokon su potpuno digli ruke od toga da program sastavljaju tako da radnome čovjeku u vrijeme odmora pruže kvalitetne i dobi primjerene sadržaje, te sada misle da je prime time od jutra do sutra pa bacaj, brate mili lopatom i neka sleti kamo sleti. Ionako svi besposleno sjede kod kuće od kolijevke pa do groba.

Da malo konkretiziram svoju kritiku iz prethodnoga odlomka, govorim o seriji ‘Roditelji i djeca’. Iznimno kvalitetna nova serija s čistom rasturačinom od glumačke postave, koju predvode Peter Krause iz ‘Dva metra pod zemljom’, Lauren Graham iz ‘Gilmoreicea’ i Craig T. Nelson iz svega živoga od ‘Glavnoga grada’ do jednog od rijetkih zanimljivih likova u ‘CSI-ju’. Serija se usto bavi univerzalno zanimljivom temom obiteljskih odnosa, razrađenom na pametan, duhovit i dirljiv način te je idealan sadržaj kojim bi se nešto zahtjevnija publika u dobi od, recimo, 25 do 60, rado zabavljala jednom tjedno nakon večere. No nema majci. Barem ne što se tiče HTV-a. Spazila sam je slučajno ovih dana, uključujući televizor u ono doba kada je inače naviknut na zaslužen odmor jer mi u kućanstvu više ne borave ni djeca ni penzioneri, a srećom nemamo ni nezaposlenih. Emitira se, naime, oko 13.30 na prvom programu HTV-a. Svaki dan, naravno, tako da što prije nestane iz programa.

I sad, ja zbilja ne znam jesu li se ljudi koji na HTV-u sastavljaju programsku shemu napili Domestosa, poludjeli od seksa koji im u glavu serviraju raznorazne trule strukture s vrha ili se ona poslovična izreka o tome da se više ne zna tko pije, a tko plaća proširila na mnogo veći radijus od onog legendarnog birtijaškog Trga u središtu prisavske zgrade. Ali ovo je sada zbilja previše. Dobro, mrvicu iskupljenja pronalazim u činjenici što istu seriju repriziraju oko pola sedam na drugom programu, ali ni to baš ne odaje preveliko poštovanje programske ekipe prema kvalitetnom i vrlo vjerojatno skupo plaćenom stranom sadržaju jer se taj termin pak poklapa s emitiranjem ‘Osmog kata’ Danijele Trbović na Prvom, na koji se, pouzdano znam, polažu velike nade glede gledanosti. Sve zbrojeno i oduzeto, 'Roditelji i djeca' smješteni su u termin u kojem ga nitko živ neće ni primijetiti. Premda nas je većina kroz TV pristojbu dala pare za tu izvrsnu i skupu seriju.

Znam, znam, mnogi će reći da je to zbog toga što domaće televizije imaju zakonsku obavezu emitiranja domaćih sadržaja u udarnim terminima i ta bi napomena stajala da nema jedne druge sitnice. U udarnim terminima na HTV-u redovito se, osim domaćice Branimira Bilića i još par kućedomaćina s političko-novinarske pozornice, prikazuju pretpotopni (pa makar i izvrsni) filmovi, kao što je sinoć bio slučaj s ‘Midwayem’ na Drugome u 20.45 ili kao što će biti slučaj s ‘Tragačima’ u petak oko 20 sati. Mislim, nemojte me krivo shvatiti, ja sam srcem i dušom za 'Tragače', obožavam taj film i uvela bih ga u školski, a ne samo televizijski program, no da je baš dobar pokazatelj činjenice da HTV zbog domaćih sadržaja ne može emitirati kvalitetne serije u udarnom terminu – e, bogami nije! Dodamo li tome i činjenicu da se u drugim prajmtajmovima, kao recimo srijedom nakon 'Dnevnika' emitira repriza ‘Kapelskih kresova’, za koje većina mlađeg gledateljstva nije sigurna jesu li nastup s recitacijama narodnih poslovica u partizanskom amaterskom kazalištu ili loš film o natjecateljima u biatlonu na zimskim olimpijskim igrama sredinom prošloga stoljeća, te da nakon toga dolazi još jedna repriza – ona ‘Bitangi i princeza’, dođe mi da nekome pred zgradom na Prisavlju idem objašnjavati što zapravo znači ‘domaći sadržaji u udarnom terminu’. I da to objašnjavanje izvedem pomoću škarica iz manikircajga i motorne pile. Šalim se, naravno. Nisam toliko agresivna. Ali govor bi mi u tim okolnostima zacijelo poprimio zvuk te stilske figure tih alatki.

Istina, HTV je s ispadom zbog kojeg devedeset posto gledatelja nikada neće pogledati seriju koju su skupo platili njihovim novcem – još uvijek u zaostatku za

biserima koji se u sličnome stilu zbivaju na komercijalnim televizijama. Još uvijek, naime, nisu domaćim sadržajima počeli nazivati tri neartikulirane babe koje nakon ponoći lakovjernim telefonistima bacaju grah pred kamerama i još uvijek nisu najkvalitetnije svjetske serije počeli prikazivati pred praskozorje (premda nisu ni daleko od ovoga potonjeg, s emitiranjem vrhunske ‘Dodir života i smrti’ pola sata nakon ponoći). No nekada je HTV svoj program mjerio standardom koji je bio daleko viši nego onaj u koji se ugledaju ti komercijalni smetlari. Nekada smo, primjerice, ‘Sopranose’ gledali petkom oko devet. Da se pojave danas, vjerojatno bismo ih tražili između Dietpharmove pitalice i indijske sapunice, a najvjerojatnije zaboravili ili, potaknuti HTV-ovskom ignorancijom i javašlukom, krenuli u piratsko skidanje tih serija s interneta. A kada televizija koja je nekada bila regionalni predvodnik u kvalitetnim stranim i domaćim sadržajima spadne na te grane, to je tako oštar sunovrat da ga ne bi preživjeli ni najveći. Koliko god džinglova s vlastitim istaknutim djelatnicima emitirali u stankama između emisija.