U oprezno pohvalnom tonu prednjačila je NovaTV, Dnevnik3 HTV-a doveo je slovensku biznis novinarku koja je objasnila tko je u Sloveniji za, a tko protiv prodaje Mercatora, RTL-ovci su u svojoj emisiji štreberski izrecitirali sve što su mogli saznati o sklopljenom ugovoru, ali unatoč spominjanju protivnika i problema, ipak se stekao dojam da svi o 'poslu stoljeća' izvješćuju vrlo 'šprancerski', oprezno i bez prevelikih analiza te udubljivanja u temu. Kao da se nikome ili nekome ne žele zamjeriti.

Todorić i Agrokor u pobjedničkom pohodu na Mercator jučer su toliko dominirali televizijskim vijestima da su gledatelji koji su sve to pratili već skoro počeli očekivati da će se Ivica Todorić pojaviti kao special guest star u epizodi serije 'Stipe u gostima' ili će se sto devedeset i peta epizoda nekog turskog, rumunjskog ili meksičkog plakanja na komercijalnim televizijama prekinuti brejking njuzom o farbanju Mercatorovih potrošačkih košarica u crveno.

Reporteri svih domaćih televizija s nacionalnom koncesijom u klasičnom su novodobnom (i blesavom) manevru stajali s mikrofonom u rukama pred zagrebačkim sjedištem Agrokora kao da svake sekunde očekuju da Todorić izleti iz zgrade s party šeširićem na glavi i počne uz harmoniku izvoditi koloplet narodnih plesova, skupljale su se izjave članova Vlade, u kojima su svi slavili taj potez kao značajan iskorak i veliku priliku za hrvatsku proizvodnju, a sam Agrokor medijski je glumio Gretu Garbo sa stavom samo želim da me ostavite na miru, u informativnim se emisijama oglašavajući tek šprancerskim priopćenjem u kojem potvrđuju istinitost vijesti. Malo su čak djelovali kao da se suzdržavaju jer ne bi šteli zacoprat.

I sad, okej - to je zbilja važna vijest, čuđenje iz prethodnih odlomaka malo je pretjerano radi šaljivog efekta, no ono što je u cijeloj TV-informativnoj priči jučer bilo zanimljivo jest činjenica da su i televizije uglavnom o svemu to izvješćivale šprancerski. Više-manje svi na isti kalup trubili su o poslu stoljeća, spomenuli da u Sloveniji ima nekih tamo koji se bune protiv Agrokorova preuzimanja Mercatora, u nekim slučajevima, kao što je to bio onaj u Dnevniku 3 Hrvatske televizije pokušali su, uz pomoć slovenske biznis-novinarke Petre Sovdat objasniti i tko su ti 'neki tamo' te zašto se bune, ali inače se stjecao dojam kao da je cijela Hrvatska uz Agrokor, samo neki Slovenci tu nešto za***avaju. A je li to zaista tako?

Domaća javna televizija inače ima navadu opaliti posebnu panel-emisiju za svaki drek koji trenutačno okupira pozornost javnosti, počevši od zbilja važnih - kao što je, recimo, stanje na poplavljenim područjima, pa sve do potpuno trivijalnih, kao što je, recimo, ljubavni život Josipa Radeljaka. Okupe u studiju vodeće stručnjake za ovo i ono, snime nekoliko poludosadnih priloga u kojima razgovaraju s malim ljudima koji su protagonisti neke aktualne nevolje ili 'složene društvenopolitičke situacije' te još usput daju prostora i nekolicini politikanata da u povodu tog-i-tog događaja iznesu svoju 'platformu' te se umile potencijalnim glasačima. Sada, međutim, u povodu 'posla stoljeća' - štanga. Jedna slovenska novinarka, par izjava premijera, predsjednika i resornih ministara, nabrzaka složene napomene o 'problemima' i 'nezadovoljstvima' i laku noć, pratite nas opet nakon reprize dosadnog domaćeg filma i dvije epizode danske serije. Ni komercijalci se nisu proslavili nekim dubljim ulascima u analizu, ali oni i inače taj informativni program štancaju samo zato da im se ne bi reklo kako samo prikazuju sapuničarski bofl, pa tu nema nikakvih iznenađenja.

Istina, javnotelevizijski novinarski kadar razbježao se na ljetne stanke i nogometna prvenstva, regularnih panelskih emisija i političkih magazina u programu neće biti do jeseni, no je li to doista razlog? Kako to da nitko nije barem pokušao snimiti prilog o tome zašto je, na primjer, Todorić u Sloveniji došao na loš glas? Zašto je čak i razmjerno optimistična slovenska novinarka Petra Sovdat spomenula da se slovenski sindikati boje Agrokorovih predugih rokova plaćanja dobavljačima? Zašto nitko nije porazgovao s dobavljačima i provjerio kako stoji stvar s tim rokovima plaćanja? Kako to da nitko nije ništa pitao nikoga iz Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, koja je odmah Agrokoru naredila da se mora riješiti ne baš tako malog broja prodavaonica u Hrvatskoj? Zašto nitko nije malo proučio što bi to preuzimanje stvarno moglo značiti za hrvatske proizvođače, bilo to pozitivno ili negativno? Zašto su se svi ponašali kao da je bolje dublje ne kopati po toj temi?

Nemam pojma, ali voljela bih saznati, ako ni od koga drugoga, a onda od tog našeg toliko hvaljenog javnog servisa. Ovako sam stekla dojam kao da obigravaju oko teme, bojeći se da se ne bi nekome zamjerili.