Djetinjstvo je princu Philipu ostavilo gorak okus u ustima, a sva zbivanja utjecala su i na njegov daljnji život, uključujući i vjenčanje s kraljicom Elizabetom II, gdje njegova obitelj nije bila prisutna.

Sin grčkog princa Andrewa i princeze Alise od Battenberga, ujedno daljni praunuk britanske kraljice Viktorije, Philip je bio najmlađi od petero djece, ali ujedno i jedini sin u obitelji. Već od najranije dobi život su mu obilježile traume, a sve je počelo još 1922. kada je zbog vojnog udara u Grčkoj abdicirao njegov ujak, kralj Konstantin I., a Philipov otac optužen je za veleizdaju.

Zbog toga je njegova obitelj prognana u inozemstvo. Isprva su živjeli u Francuskoj, a Philip je školovanje započeto u Engleskoj s vremenom nastavio u Njemačkoj i Škotskoj. U vrijeme kada je upoznao tada 13-godišnju princezu Elizabetu, Philip nije krio očaranost njome, a svoju su vezu, zbog čest razdvojenosti, održavali pismima i slanjem fotografija.

Iako se danas ne čini tako, u to su se vrijeme mnogi protivili njihovom braku, no kraljevska obitelj napokon je popustila i objavila zaruke i datum vjenčanja. Glavna krivnja da se brak ne sklopi bačena je na Philipovu obitelj, točnije na njegove četiri sestre - princeze Cecilie, Margaritu, Sophie i Theodorabile - koje su bile udane za njemačke pripadnike kraljevske obitelji. Budući da je u to vrijeme trajao II. svjetski rat, u kojem su se Britanci i Nijemci našli na suprotnim stranama, one nisu prisustvovale vjenčanju svog jedinog brata.

Na kraljevsko vjenčanje nije stigla ni njegova majka, princeza Alice, koja je rođena gluha i u to vrijeme već nekoliko godina boravila u psihijatrijskoj bolnici u Francuskoj, gdje je smještena nakon pretrpljenog živčanog sloma, dok je otac često putovao te je nakon sloma kraljevstva u Grčkoj potpuno zapostavio obitelj i obveze oko nasljednika.