Kada je u rano jutro 17. srpnja 1918. godine u Ekaterinburgu, u dom u kojem je živjela ruska carska obitelj Romanov, nahrupila vojska po nalogu Vladimira Lenjina, stravičnom konačnom ishodu vjerojatno se nitko nije nadao. I dandanas priča o tužnom kraju te obitelji ledi krv u žilama mnogih, a sve zbog političkih odluka.

Vojnici su u podrum kuće otjerali cara Nikolu II, njegovu suprugu, caricu Aleksandru i njihovo petero djece - Olgu, Tatjanu, Mariju, Anastasiju i Alekseja - te ih potom hladnokrvno ubili. Time je zapravo naprasno ugašena dinastija Romanov, koja je u Rusiji postojala 300 godina. Od toga dana ne prestaju se svako malo iznositi nove teorije zavjere, no prava istina o tom događaju pokopana je sa sedmeročlanom obitelji.

Cijela ta priča inspirirala je kreatora popularnih 'Momaka s Madisona', Matthewa Weinera, te je odlučio snimiti seriju o njoj i jednostavno je nazvati 'The Romanoffs'. Storija o progonjenoj obitelji, nakon čijega se svrgnuća pojavljuju brojne glasine o pogubljenjima njezinih članova tijekom Oktobarske revolucije, ispričana je u osam epizoda, zaokruženih priča izmišljenih likova i klanova koji vjeruju da su njihovi potomci. U nedavno objavljenom drugom foršpanu isprepliću se glasovi tih brojnih likova koji vjeruju u svoje kraljevsko porijeklo, ali i glasovi ljudi koji moraju živjeti s tim.

No vratimo se u povijest i prisjetimo događanja koja su dovela do ubojstva obitelji Romanov. Dobri poznavatelji toga doba tvrde kako je Rusiju tada potresao pad gospodarstva, a s time je i moć same obitelji poprilično opala. U veljači 1917. godine Rusi su bili izrazito revoltirani i nisu krili nezadovoljstvo monarhijom, prosvjedujući zbog gladovanja i racionalizacije hrane, kao i zbog rastrošnog monarha.

Nemoćni u suočavanju s brojnim problemima, u to doba car Nikolaj II i carica Aleksandra sve su češće tražili pomoć i savjete samozvanog svećenika i iscjelitelja, zapravo varalice Grigorija Rasputina, kojem Rusi odavno nisu vjerovali. Rasputin je stekao povjerenje cara time što se brinuo o njegovu jedinom sinu, boležljivom Alekseju, koji je od prabake, britanske kraljice Viktorije, naslijedio hemofiliju.

Veliki prosvjedi završili su krvavim sukobima revolucionara i ruske vojske, koja je ipak na kraju stala na stranu naroda, a car je morao abdicirati. Iako dobri poznavatelji povijesti kažu kako je javna tajna bila da je zemljom zapravo upravljala njegova žena Aleksandra, a njome je pak upravljao Rasputin.

Proglašena je republika, došla je Privremena vlada i cijela obitelj Romanov smještena je u kućni pritvor u Carskom selu, otmjenom sklopu dvoraca i vila kraj Sankt Peterburga, a jedino što se promijenilo u njihovim životima bilo je to da nisu smjeli napustiti dom, no ni u čemu drugome nisu oskudijevali.

Dane su provodili u šetnjama parkom ili veslanju, dok bi sam car svaku večer obitelji čitao knjige. Nakon što su krenula sve glasnija šuškanja kako boljševici žele ubiti bivšeg cara Aleksandar Kerenski, glavni u Privremenoj vladi, odlučio je cijelu obitelj poslati u Tobolsk, grad u Sibiru koji je više od 1500 kilometara udaljen od Urala. Obitelj se 14. kolovoza, u pratnji najodanijih sluga, strogo čuvanim vlakom otputila na šestodnevno putovanje, netom nakon što je Aleksej proslavio 13. rođendan.

Kerenski je u međuvremenu smaknut, a Lenjin je naredio da se cijela obitelj preseli u Ekaterinburg, gdje su mjesni boljševici unajmili kuću i nadjenuli joj ime 'Kuća posebne namjere'. Tamo je cijela obitelj bila ponajviše psihički zlostavljana, no nisu mogli ništa učiniti da se obrane. Aleksejeva bolest tada je već poprilično uzela maha, pa ga je otac često morao nositi na rukama kako bi ga potom u invalidskim kolicima provozao vrtom.

Iako nikada nije pronađen nikakav pisani dokaz o tome, ubojstvo obitelji naredio je Lenjin, sve oko organizacije i izvršenja planirano je u najstrožoj tajnosti, a neki detalji i danas su obavijeni velom misterije. Zašto je ubojstvo sedmeročlane obitelji izvršeno u tajnosti? Pa vjerojatno zato što ubijanje petero nevine djece narod ne bi odobrio, niti bi to išlo u prilog samom Lenjinu, koji je moć stekao upravo nakon Oktobarske revolucije.

Neki detalji s vremenom su isplivali, pa se tako tvrdi kako su izvršitelji ubojstva prije tog stravičnog čina u sebe unijeli poveće količine alkohola jer se nisu jednostavno mogli prisiliti da ubiju nevinu djecu. Svaki od vojnika trebao je ubiti po jednog od člana obitelji, a prije negoli ih je sustigla smrt, Nikolaja, Aleksandru i bolesnog Alekseja posjeli su u podrumu na stolice, dok su četiri kćeri, liječnik i troje sluga ostali stajati uz njih. Vođa streljačkog voda Jakub Jurovski pročitao im je smrtnu osudu, koju su napisali i potpisali mjesni boljševici, a odmah potom pucao je caru Nikolaju II u glavu.

To je bio i znak da ostali vojnici zapucaju u unaprijed dogovorene mete. Budući da nisu bili precizni u pucanju, a i članovi obitelji ispod odjeće su ušili drago kamenje koje je zaustavilo metke, svoj naum morali su dovršiti bajunetama, a trupla su potom prebacili u kamion, koji je čekao ispred kuće, te su odvezena u napušteni rudnik. Tamo su nastavili s krvavim pohodom, trudeći se kiselinom i paležom uništiti sve dokaze, a potom su ih pokopali u neoznačene grobove jer je u službenom dopisu stajalo kako je obitelj poginula u evakuaciji.

Govori se kako su dvije kćeri, i nakon stravičnog pokolja, bile žive, a sve to inspiriralo je neke da nastane legenda o tome kako je preživjela najmlađa od njih, Anastazija. Tijekom cijelog prošlog stoljeća nagađalo se o identitetu, kao i o lokaciji pokopanih tijela, a nova vlada otkrila je tek da je preminuo car, odbijajući potvrditi status supruge i djece.

Za njih sedmero šanse više nije bilo, no zato su od njihove sudbine uspjeli pobjeći careva majka Marija Feodorovna i sestra Ksenija sa suprugom Aleksandrom jer ih je ratnim brodovima s njihova imanja na Krimu evakuirao kralj George V.

Do 1920. godine sveukupna brojka preživjelih Romanova popela se tek na 35. Tada je krenula i priča o tome kako je dotična Anna Anderson, pravog imena Franciska Šankovska, zapravo spašena Anastazija, a neki preživjeli članovi obitelji čak su je posjetili i potvrdili da je to zaista ona.

No nije bila jedina - i godinama kasnije mnogi su iskorištavali velom tajne obavijenu situaciju, predstavljajući se kao ostala djeca Romanovih. Ipak, jedino je Anastazija postala doslovce dio legende, kao i glavni lik istoimenog animiranog filma iz 1997. godine.

Prava istina doznala se tek 1991. godine, raspadom SSSR-a, kada je ekshumirano devet tijela u sklopu istrage koju je pokrenuo tadašnji predsjednik Boris Jeljcin. Uz pomoć suvremene DNA tehnike i nasljednika obitelji Romanov, znanstvenici su uspjeli potvrditi da ta tijela doista pripadaju caru Nikoli II i njegovoj obitelji. Osam godina kasnije napokon su pokopana na mjestu na kojem i zaslužuju počivati - u Sankt Peterburgu.

Nasljednici obitelji Romanov i dalje su živi, a mnogi se iznenade kada čuju da među njih spadaju i princ Philip, princ Michael od Kenta, vojvoda od Westminstera Hugh Grosvenor, grčki kralj Konstantin II... No ono što je vjerojatno najzanimljivije povezanost je cara Nikole II s britanskom kraljevskom obitelji jer je on bio prvi rođak kralja Georgea V, po danskoj kraljevskoj obitelji, ali i u petom koljenu, budući da su oboje potomci britanskog kralja Georgea II.

Osim toga, njegova supruga, carica Aleksandra, bila je unuka britanske kraljice Viktorije jer je njezina majka bila kraljičina kći Alice, koja se udala za vojvodu od Hessena te je živjela u Njemačkoj.

Po tome se može zaključiti kako je cijela današnja postava britanske kraljevske obitelji rodbinski povezana s Romanovima te i oni donekle spadaju među njihove nasljednike, počevši od kraljice Elizabete II, pa sve do prinčeva Williama i Harryja i njihovih potomaka.