Za Natašu Svekler slobodno se može reći da je institucija HTV-a. Jedna od naših najboljih kostimografkinja ondje radi od 1988. i gotovo da nema showa i emisije u kojima nije 'uljepšala' brojne osobe. Premda strastvena ljubiteljica serije 'Sinovi anarhije', rock koncerata i Alexandera McQueena na HTV-u ima ograničen budžet, snalazi se na sve moguće načine. Žena neiscrpne životne energije s nepogrešivim osjećajem za estetiku ne libi se koketirati s različitim stilovima te hrabro i upečatljivo pomicati granice klasike koju smo navikli gledati na televizijama. Već i svojom pojavom te držanjem odaje da je odličan stilist, a s njom u razgovoru teme se samo nižu.

BBC je pohvalio vaše kostime kao najbolje iz licenciranih izdanja showa 'Ples sa zvijezdama'. Koliko vam znači taj kompliment?

To mi je najljepši trenutak u životu, za koji nisam mogla vjerovati da se dogodio. Ekipa BBC-ja došla je provjeriti licencu i je li sve po pravilima te su rekli našem producentu da imamo najljepše kostime od svih licenci. Žao mi je što to nisam čula uživo, ali to mi je zaista najdraži kompliment u životu.

Zaduženi ste i za šminku i frizuru osobe jer dajete naputke odjelu šminke. Surađujete i sa scenografom i majstorom rasvjete, nabavljate, šivate, 'prearanžirate' odjeću... Što biste okarakterizirali kao najveći izazov u svom poslu?

'Ples sa zvijezdama' zaista mi je bio najveći izazov jer je moja estetika vrlo jednostavna. Naime, više volim eleganciju i jednostavnost, a taj show je veliki kič. U njemu sam se susrela s gomilom perja, boja, šljokica, što je sve protivno mojoj estetici, ali me baš to oduševilo. I zapravo mi je strašno bilo zanimljivo raditi to jer sam prvi put imala sve boje svemira u jednom kostimu. Našla sam se u tome i bilo mi je zabavno i izazovno jer je plesni kostim zapravo rekvizit. U njemu se prije svega mora plesati - znači da se jako mora paziti da to budu cipele koje se ne smiju klizati do toga da ne izvire ni guza ni grudi, a da se može kretati. Onda krene mašta. To mi je najizazovnije što sam radila.

Što se radi s odjećom koju netko iznosi?

Skladištim je kao hrčak i preokrenem svaku haljinu barem 20 puta. U zadnjoj sezoni 'Zvijezde pjevaju' bile su neke haljine iz prve sezone tog showa, koje su već bile jako stare, ali se to nije vidjelo. Nemam taj holivudski budžet u kojem se može svima kupiti sve kompletno novo. Onda malo kupujem na sniženjima, kombiniram high street brendove pa malo fundusa i zapakiram to tako da bude u trendu i da može funkcionirati, a da se zapravo ne primijeti da je tu kreaciju možda već netko nekoliko puta nosio.

Odijevali ste mnoge HRT-ove zvijezde. Postoji li netko tko nije prošao kroz vaše ruke?

Ne mogu se sjetiti. Mislim da sam ih sve odradila.

Jeste li ikad imali neke čudne zahtjeve, poput 'želim izgledati vitkije'?

Da, imala sam zahtjev jedne zvijezde koja je rekla da s njom neću imati nikakvih problema, ali da ima uvjet, a taj je da izgleda mršavo. Rekla sam joj kroz smijeh da bih ja već davno tako izgledala da je to u mojoj moći.

Kakve materijale ne trpi televizija?

Televizija trpi sve, ali lan uvijek izgleda kao stara krpa, a i svila isto tako. Plastični materijali puno bolje funkcioniraju nego prirodni jer prirodni materijali u toj svojoj finoći znaju povući na krpu. Lan potpuno izbjegavam i ne znam jesam li ikad kupila nešto od tog materijala.

Što ste prvo u životu sašili?

Sašila sam haljinu za maturalno putovanje od stolnjaka, to jest od materijala za stolnjake s ružicama, a 1979. nije bilo trgovina i high street brendova, nije bilo ničega i tada su se nosile cvjetne haljine golih ramena. Uvukla sam gumu oko ramena te oko struka i to mi je najdraža haljina. Čuvam je i danas! A onda sam šivala od plahti. To su bila vremena velikih jastučića, kojih nikad nije bilo dovoljno, po tri smo stavljali na ramena kad smo izlazili u Saloon. Kako se izlazilo svaki petak i subotu, moralo se svaki put nešto novo odjenuti. Plahte su stradavale, kao i stolnjaci. Našivala sam se jako puno, pa sada zapravo nikome više ništa ne želim sašiti. (smijeh)

Što sve ulazi u opis posla kostimografa?

Bitno je je li riječ o dramskom, filmskom ili zabavnom programu i najprije se s urednikom ili redateljem treba doznati koncept emisije, serije i napraviti razradu - koji je to stil, kakve boje funkcioniraju i slično. E onda, ako se nešto šiva, izrađuju se skice, pa se kupuju materijali i onda se u krojačnici provode sati i sati jer krojač može sve vrhunski napraviti, ali uz nazor kostimografa. Znala sam po deset sati biti u radionici jer sam perfekcionist pa sam tražila da mi svaki šav, svaka resica budu na svom mjestu. Ako se ništa ne šiva i ako je to više stilistički posao, onda se napravi troškovnik koji nikad nije dovoljan jer uvijek treba još novca (smijeh) i onda se kupuje roba pa pokušavam obići autom cijeli grad da vidim sve što mogu ne bih li nekako složila nešto od zadanog budžeta.

Drugim riječima, vi ste čarobnjak?

Malo jesam! (smijeh) Ne volim kupiti ništa što je na lutki. Ako su na lutki cipele, sako ili haljina, nikad neću kupiti sve to. Kupit ću jedan komad pa ću ga kombinirati s drugim te ga zakamuflirati da se vidi da high street brend može biti i nešto drukčije. Jer televizija, srećom, ne prepoznaje je li u pitanju odijelo Dolce & Gabbana ili Zara. To se prepoznaje u privatnom životu.

Gdje crpite kreativnu energiju, odnosno inspiraciju za pojedine projekte?

Bila sam danonoćno na MTV-ju kad je došla satelitska televizija. Onda sam kupovala gomile časopisa, a danas, s internetom, to je bajka. Danas ukucam što god poželim i sve imam. Volim pratiti nove dizajnere. Influencere ne pratim jer su to većinom plaćeni oglasi pa mi nisu vjerodostojni u izražavanju stila, ali zato obožavam gledati što radi Alexander McQueen i majstori šminke te frizure. Obožavam serije i iz njih crpim strašno puno.

Pretpostavljam da ste dosta toga crpili iz 'Seksa i grada'?

Mislim da je ta serija zauvijek promijenila modu. Ona je prekretnica po tome što je večernja odjeća postala dnevna. Ta je serija kompletno promijenila način razmišljanja te više nije bilo neprimjereno u podne izaći na kavu u štiklama i mislim da je to zaista prekretnica u uličnom pristupu modi.

Bez obzira na mali budžet, pod vašim rukama svi izgledaju besprijekorno. Je li vam itko ikada rekao da ne želi odjenuti nešto?

Puno puta bilo je tako, ali našla sam rečenicu iz serije o Versaceu koja me oduševila, a ja cijeli život govorim istu stvar - da ljude gledam u oči kad ih oblačim jer u očima vidiš paše li čovjeku nešto ili ne paše. Kad vidim tu iskru u očima kod čovjeka, mogu znati je li to - to. Imala sam jednu zvijezdu koja je devet sati isprobavala kostime i sve je isprobala dok joj nije zasjalo u očima. Versaceova mama rekla je svom sinu: 'Uvijek ljudima gledaj u oči, u njima ćeš vidjeti jesi li napravio dobar posao.' To me tako razveselilo jer najbolja haljina na svijetu, ako se ne osjećaš dobro u njoj, nema smisla. Polazim od sebe i ne želim da me netko stavi u ne znam što ako se u tome dobro ne osjećam... Pazim da se dobro osjećaju ljudi koji idu pred ekran. To mi je osnova. Mogu li hodati u tim cipelama, je l' im nešto usko, smeta li im prevelik dekolte - maksimalno se pokušavam prilagoditi osobi. Reći ću: 'Ovo ti je dobro, ovo ti predlažem' i nekako se nađemo, a onda mi kasnije kažu: 'Bila si u pravu.'

Postoji li razlika prilikom odijevanja Barbare Kolar, Martine Validžić, Nevene Rendeli Vejzović ili Danijele Trbović? Na što kod tih različitih osobnosti prvo obraćate pažnju?

Nastojim izvući ono najbolje iz njih. Nitko nije savršen, ali uvijek pokušavam prikriti sve nedostatke i zaigrati na ono što vrijedi. Pokušavam sakriti sitne nedostatke krojem, detaljima, odvlačenjem pažnje. Nekad se dekolteom odvuče pažnja s nogu, uglavnom pokušam ih zapakirati tako da pokažu najbolje od sebe.

Ima jako puno samoprozvanih stilista i dizajnera. Kako gledate na to?

Moram priznati da ih razumijem jer oni rade ono za što misle da rade najbolje, ali ne razumijem osobe koje to odjenu i zašto pristaju na takve stvari te je li moguće da se njima to sviđa. Jasno mi je da stilist valjda daje najbolje od sebe, ali svatko od nas ima ogledalo i vrlo realno se treba pogledati u njemu. Nikad nikome nisam dala nešto što je premalo ili preveliko. Mislim da je osnova to da svatko nosi svoju veličinu, bez obzira što piše. Recimo, najviše mi smeta trend identičnih haljina koje se izredaju u roku od tri mjeseca na različitim događanjima. Mislim da je puno poštenije otići u high street brend i kupiti neki komad za 200 kuna nego biti četvrta osoba koja nosi istu haljinu i onda se opet ta haljina prodaje po enormnoj cifri u trgovini.

Koja je razlika između kostimografa i stilista?

U tome što kostimograf mora izraditi kostime, premda postoji kostimograf u filmu s današnjim modom. Nema tu velike razlike. Moraš biti psiholog, moraš poznavati ljude i imati strpljenja za njih tako da izvučeš najbolje iz njih.

Danas su se i novinarke/reporterke Informativnog programa počele odijevati kao da rade u Zabavnom programu. Stavljaju umjetne trepavice, ekstenzije, botoks. Kako to komentirate?

Na HRT-u nije tako. Kad sam otišla iz showa 'The Voice', zadnjih dvije, tri godine radim u Informativnom programu. Pravilo koje sam napisala za Informativni program, a čak stoji na našim internetskim stranicama, glasi da ako si odjeven tako da nitko nije primijetio kako si odjeven, znači da si dobro odjeven. U Informativnom programu ništa ne smije privlačiti pažnju jer ako prebrojavam ekstenzije, umjetne trepavice, nokte, nakit... moje vijesti su otišle. To mora biti skoro kao bankarska uniforma, nešto gdje je isključivo sadržaj prioritet. Protivnica sam estradizacije news kanala.

U čemu se, osim po toj uniformiranosti, razlikuje odijevanje za Informativni i Zabavni program?

U Zabavnom je sve dozvoljeno - šljokice, perje, šarenilo. Ne razumijem trend koji je posvuda zavladao, to da je sve 'na izvolite'. Zašto bi sve bilo na tanjuru? A ako se to i radi zbog suprotnog spola, njima to sigurno nije 'napeto'. Recimo, nikad nisam prešla crtu vulgarnosti ni kad su natjecateljice nastupale bukvalno u gaćicama i grudnjaku u 'Plesu'. Ne volim plastične operacije, botoks, filere, trepavice, obrve gusjenice na curama i mislim da se godine ne može prevariti. Koliko god to lice bilo zategnuto, ostaju vrat, ruke i oči. U njima se vide godine. Ako imam 54 godine, zašto moram izgledati kao da imam 25? Mislim da je dostojanstvo žene u tome da zna nositi svoje godine.

Spomenuli ste The Voice. Hoćete li opet biti dio njega?

Mislim da se vraćam u 'The Voice', a od jeseni krećemo s pripremama. Radila sam u ovih 30 godina sve - film, seriju, kazalište, editorijale, reklame... ne postoji nijedan segment kostimografije u kojem nisam radila, ali nekako taj Zabavni program baš jako volim. Volim kad uđem u Studio 10 i kad čujem muziku. Muzika me pokreće, obožavam je i nesretna sam jer ne znam pjevati, ali bez muzike ne mogu, ona stalno mora biti oko mene.

Kad smo kod Zabavnog programa, kad biste imali dovoljno sredstava, čije biste kreacije kupovali?

Vjerojatno bi to bio Alexander McQueen. Zadnja kolekcija toliko je savršena da plačem svaki dan i uživam u tome koliko je to divno. Volim bezvremensku modu te ne volim trendove jer brzo dođu i prođu. Volim i pomaknutu modu te nešto što može trajati. Ne volim da smo svi u žutom ako je sada ta boja trend. Volim imati komade koji se mogu godinama koristiti, a ne znaš u kojem trenutku mogu ponovo postati popularni. A trendovski komad je nešto što traje mjesec, dva.

Čini mi se da se vi tako odijevate?

Nekako sam se u nekom trenutku života, ne znam kako, uvukla u uniformu. U jednom trenutku oduševila me žena koja je od pet odjevnih kombinacija napravila biznis - odijelo, haljina, bijela košulja i kožna jakna su kad svaki dan razmišljate što će netko drugi obući, a onda još sami trebate stati pred ormar, najjednostavniji odabir, dakle najlakše je odjenuti uniformu. Volim bijele košulje i crnu boju zbog konfekcijskog broja, a obožavam haljine sa džepovima. Džepovi mi trebaju biti svugdje jer sam stalno u pokretu, a sa mnom moraju biti ključevi, mobitel, dakle sve pri ruci pa su mi džepovi osnova svakog odjevnog predmeta koji kupujem.

Čiji vam se stil sviđa?

Volim kako se odijeva Iva Radić. Ima odličan stil jer radi upravo ono što ja volim - kombinira ultra skupo, ultra jeftino i svaki put izgleda vrhunski odjeveno. Ima nekih žena koje nisu poznate, recimo Martina Renić, vlasnica trgovine Heraldi, koja na sebi ima sve što bih ikad poželjela kupiti, a direktorica marketinga Erste banke Nina Pentek ima isto komade zbog kojih bih umrla. To su žene koje nisu javne osobe, a koje godinama grade svoj stil. Naravno, oduvijek je tu i Vedrana Ergić. To je stil koji mi se sviđa.

Što nikad ne biste odjenuli ili obuli?

Štikle. Ne znam hodati u njima.