Ani Rucner sudbina je odredila da ima skoro sve – počevši od velikog talenta i atraktivnog izgleda, do sreće u ključnim trenucima života i sina Dariana. No poznata čelistica ne zaboravlja na potrebite pa vrlo često prihod sa svojih koncerata daruje onima kojima je to najpotrebnije. Tako je skorašnje koncerte upravo namijenila u dobrotvorne svrhe.

Ove godine slavite 15 godina svog rada i ljubavi prema glazbi. Kad zbrojite dojmove, kako ocjenjujete tijek svoje karijere?

Petnaest godina zapravo je jako brzo prošlo i sama se začudim kako je projurilo to vrijeme. Glazba i čelo moja su velika ljubav i moj život. Zapravo ne doživljavam sviranje kao posao, nego kao veliko zadovoljstvo. U njega unosim mnoštvo svojih emocija i strast, a vjerujem da to moja publika i osjeti. Kao i u svakoj karijeri, bilo je jako lijepih i ispunjavajućih trenutaka, no i razočaranja. Ono što doista osjećam je velika zahvalnost na svim prilikama koje sam dobila, na svim ljudima koji su bili uz mene cijelo vrijeme i pružali mi veliku podršku. Nastupala sam na velikim svjetskim pozornicama, za razne uglednike širom svijeta, no i na trgovima, u sklopu raznih festivala i na poslovnim događanjima. Puno toga sam prošla, a svaki od nastupa, bez obzira bio mali ili veliki, ispunio mi je srce, jer stajati pred publikom koja ti plješće – to je osjećaj koji je teško opisati. Mislim da sam puno svojih planova i snova realizirala, no preda mnom je još puno vremena, jer tek su mi 34 godine. Veselim se novim projektima i vjerujem da ću još dugo uživati u glazbi, stvarati i predstavljati svoju prekrasnu zemlju u inozemstvu s ponosom kao i do sada.

Obljetnicu ćete obilježiti humanitarnim koncertima '15 godina ljubavi za radost djece u Baranji'. O kakvim koncertima je riječ?

U zagrebačkom HNK 19. 3., a u osječkom 23. 3. održat ću, u suradnji s Rotary klubom Zagreb Maksimir, čija sam i sama članica, jako lijepe koncerte i predstaviti svoj novi glazbeni pravac. U prvom dijelu zagrebačkog koncerta izvest ću svoje najveće uspješnice te ugostiti Gorana Karana, Danijelu Pintarić, nagrađivanu solisticu kazališta Komedija, te akademskog glazbenika Ivana Jelića. U Osijeku moji će gosti, uz Danijelu, biti HKUD Osijek 1862. uz popularni drmeš. Drugi dio koncerta rezerviran je za atraktivan novi program romske glazbe, koji ću premijerno izvesti na koncertima uz vokalni ansambl Arije, sjajne pjevačice koje su pjevale u Ladaricama. Za glazbenu pratnju na koncertima zadužen je Filip Gjud sa svojim bendom, gudačima i trubačima. Na koncertima će gledatelji i prvi put moći vidjeti i kratki dokumentarni film o mom životu i radu, poznatog redatelja Jakova Sedlara.

Ana Rucner i bend

Uz svoj posao, stignete se baviti humanitarnim radom. Nerijetko donirate novac, pomažete potrebitima.

Već od malena mama je mene i brata učila da treba pomagati onima koji nemaju. Sjećam se, često smo poklanjali odjeću koju smo prerasli i igračke koje su nam dosadile. Doniranje je neodvojivi dio mene. Moja ljubav prema Baranji započela je prošle godine kad smo snimali spot u Kopačkom ritu, tom netaknutom prirodnom raju. Otada pomažem nekim obiteljima u Baranji, a sad ćemo prihod usmjeriti na društveno dobro. Prihod od koncerta darivat ćemo udruzi Baranjski leptirići za nabavku medicinskih pomagala, udruzi sv. Martina za pomoć ugroženim obiteljima i dječjem vrtiću Radost iz Darde te društvenom domu u Popovcu za izgradnju dječjeg igrališta.

Čelistica sa svojim bendom

Na koncertima će se prvi put prikazati i kratki dokumentarni film o vašem životu i radu, u režiji Jakova Sedlara. Tko je došao na tu ideju?

Jakov i ja poznajemo se već dugo godina i više puta smo razgovarali o dokumentarcu. Petnaest godina je dobar povod, a veseli me što će autor biti baš Jakov Sedlar, uspješan i svjetski poznat redatelj. Za ovu prigodu, jer ipak će se prikazati na koncertu, publika će vidjeti kraću verziju filma od desetak minuta, a Jakov je najavio snimanje duljeg dokumentarca.

Zašto ne možete gledati snimke svojih koncerata?

Zato što sam perfekcionistica i vidim i najsitnije pogreške, koje prosječan slušatelj neće ni primijetiti. U rijetkim prilikama nešto i pogledam, ali samo ako je jako važno kako bi se nešto unaprijedilo.

Čemu vas je dosadašnji život najviše naučio?

Život me naučio da nije sve med i mlijeko i da često nije pravedan. Da se za sve moram izboriti vlastitim snagama i da samo upornošću i marljivim radom mogu nešto postići. No, istovremeno, život mi je dao toliko toga lijepog i dobrog, kao što je to moj sin, da se svakog dana veselim novim izazovima koji me čekaju i znam da je život zapravo velika škola u kojoj stalno nešto učimo. Bez konstantnog profesionalnog i osobnog rasta nije moguće napredovati, to je baš važno.

Gotovo da je nevjerojatno kako je Darian podijelio fizičke karakteristike vas i Vlade.

Po nekima Darian je isti Vlado, po drugima nalikuje meni, no svako je dijete kombinacija svojih roditelja i izgledom i karakterom. Meni je važno da je zdravo i veselo dijete.

Koliko ste tolerantni kao roditelji? Tko mu je veći autoritet?

Tolerancija ima i svoje granice. Mislim da sam mu ja veći autoritet, jer kontroliram domaće zadaće, 'tjeram' na spavanje, postavljam granice, dok je Vlado tata koji često popušta. No kad se navečer privije uz mene dok čitamo priču za laku noć, vidim da je još uvijek moj sin jako vezan uz mene.

Koliko je uopće u današnje vrijeme teško biti roditelj? Čini se da se čitav vrijednosni sistem promijenio...

Nije jednostavno biti roditelj. Zbunjeni su i djeca i roditelji. Potiču se veće slobode djece, a njima trebaju jasne granice i red. Ako ih nemaju, postaju divlji i to nije dobro za njih. Mi smo drukčije odgajani, znali smo jako dobro što smijemo, a što ne. Danas roditelji puno toga dozvoljavaju djeci i onda se čude kad ih djeca ne slušaju i kad su nemoguća. Ta draga mala bića odraz su svojih roditelja i njima se treba jako puno baviti, razgovarati, objašnjavati i graditi kvalitetan odnos, što iziskuje puno vremena, truda i naravno ljubavi.

Pomislite li nekada na to kako ste vi 'sekirali' vašu mamu? Čega se najranije sjećate iz djetinjstva?

Mama kaže da sam bila jako dobro dijete. Nije sa mnom imala problema, sama sam pisala zadaće i obavljala sve aktivnosti. To nije uvijek bilo jednostavno, jer sam istovremeno pohađala i osnovnu i srednju školu i glazbenu. Bila sam vrlo disciplinirana. No znala sam i ja biti vražićak. S osamnaest godina malo sam 'zbrisala' od kuće na Korčulu snimiti jedan glazbeni video i to su bili moji počeci.

Koje metode koristite da pobijedite sujetu i ostanete na zemlji?

Oduvijek sam dosta realna, a ako ponekad odem previše u maštanje, tu su dragi ljudi koji me argumentirano vrate u realnost.

Kad se spomene vaše ime, osim glazbenih uspjeha ljudi često pomisle i na vašu ugodnu prirodu, lišenu arogancije uobičajene za uspješne.

Za mene je uspjeh svaki dan kada se moji voljeni i ja probudimo živi i zdravi. Izuzetno cijenim male, nekom možda samo uobičajene stvari, ali upravo u njima i jest cijeli smisao života. Odgajana sam u ljubavi, živim ljubav, uživam dijeliti i veselim se tuđem uspjehu i sreći više nego vlastitom/oj. U mom životu nema mjesta za aroganciju i lošu energiju. Ja nisam ta.

Ana uživa u malim stvarima

Jeste li ikada posumnjali u sebe i svoje životne izbore?

Moj životni izbor je glazba, ona je moj stil života, nju živim. Bilo je trenutaka kad mi je bilo teško, kad sam gubila samopouzdanje te osjetila strah da neću uspjeti, ali nikada nisam posumnjala da sam na krivom putu. Razmišljam dugoročno, jer sam odgovoran roditelj čiji je zadatak odškolovati sina i postaviti ga na sigurne noge. Moj Darian je razlog što nikada ne odustajem i zbog kojeg imam sve veću strast za stvaranjem.

Donosi li zrelost određenu dozu racionalnosti u ljubavi ili kad srce vodi priču, racio tu nema što tražiti?

S vremenom sam postala vrlo racionalna. Volim voljeti, ali se ne zanosim lako. Predugo sam živjela na način koji je više odgovarao drugima nego meni samoj. Slušam srce, ali instinkt još i više, jer me nikada nije prevario.

Kakav bi muškarac danas mogao osvojiti vaše srce?

Muškarac koji se ne boji voljeti i biti voljen!

Jeste li trenutno emotivno ispunjeni?

Otkad živim sama, prvi put u svom životu dozvolila sam si upoznati Anu Rucner. Posvetila sam vrijeme sebi, dozvolila si da budem ono što jesam i da bez kočnica ostvarujem svoje zamisli. I da, prvi put sam emotivno ispunjena. Kada naučimo voljeti sebe, možemo i druge!

Kakve 'tragove' biste voljeli ostaviti iza sebe, ne samo kao umjetnica, već i kao žena?

Iza mene ostaje moj sin i to je moje najveće postignuće. Vjerujem da će svojom dobrotom učiniti mnogo toga dobroga u životu. Kao umjetnica ostavit ću svoje mnogobrojne turističke spotove koji će i dalje, nadam se, putovati svijetom.