U vrlo kratkom vremenskom periodu Diana je okusila niz pobjeda i poraza. Dječje snove o udaji za princa dosanjala je nakon što je ponovno srela Charlesa, starijeg brata njezinog prijatelja iz djetinjstva, no kraljevski se brak brzo strmoglavio nakon bolnih priznanja o preljubu. Preporod nakon bračnog kraha doživjela je zahvaljujući svom humanitarnom djelovanju, a život je skončala u bjesomučnoj potjeri paparazza željnih senzacije.

Od trenutka kada ju je Charles počeo osvajati do njezine prerane smrti, interes svijeta za Dianom nije blijedio, a moderna princeza je postala predmet nezasitne znatiželje, špekulacija i medijskih izvještavanja.

Premda je često negodovala zbog nametljivosti tiska, kako prije tako i poslije njezinog vjenčanja, Diana je itekako bila svjesna svoga utjecaja i sposobnosti šarmiranja novinara i fotografa poput najvećih holivudskih zvijezda.

Bila je svjesna da je interesantna i Amerikancima, možda čak i više nego Britancima, pa je dobrotvornu dražbu svojih 79 starih večernjih haljina u ljeto 1997. održala u SAD-u, opravdano očekujući licitiranje s većim iznosima.

Rođena 1. srpnja 1961. kao treće od četvero djece grofa Johna Spencera i njegove supruge Frances Roche, Diana Frances Spencer odrastala je u palači pored kraljevske kuće Sandringhama pa joj je jedan od prijatelja iz djetinjstva bio princ Andrew, društveniji brat suzdržanog princa Charlesa.

U dobi od osam godina mir i idilu njezinog djetinjstva prekinula je žučna rastava njezinih roditelja. Majka je otišla s nasljednikom poslovnog carstva, a skrbništvo nad Dianom, njezine dvije sestre i bratom pripalo je ocu.

Poduku je do devete godine primala u vlastitom domu, a nakon toga pohađala nekoliko internata, gdje je prema svjedočanstvima svojih razrednih kolega pokazivala sklonost baletu, zamorcima i princu Charlesu.

Naime, Diana je jednom svom kolegi navodno rekla kako bi voljela biti plesačica ili princeza od Walesa.

Akademsko obrazovanje nije ju previše zanimalo pa je školovanje završila za nekoliko godina i zaposlila se kao odgajateljica u vrtiću.

Iako su se dugo poznavali, Charles i Diana postali su si bliži nakon što su mu je ponovno predstavili 1977. tijekom lova na fazane.

Charles je, prema časopisu Time, bio zadivljen tom 'vrlo zabavnom, radosnom i zgodnom 16-godišnjakinjom', a i on se Diani učinio prilično privlačnim. No tek tri godine kasnije princ je novinaru rekao kako je 'počeo shvaćati što se događa' i kako se počela rasplamsavati romansa.

Od tog trenutka oči medija bile su uprte u slavni par i započeo je neprestani pritisak koji je potrajao sve do samo koji trenutak prije Dianine tragične smrti.

Kad je Charles 3. veljače 1981. zaprosio Dianu, nacija je bila očarana jer se činila savršenom mladom za princa od Walesa. Bila je prva britanska državljanka još od 1659. godine koja se trebala udati za nasljednika britanskog prijestolja, anglikanka čiji je budući suprug bio predodređen da jednog dana upravlja Engleskom crkvom i žena čija prošlost ni na koji način nije bila okaljana.

Njihovo globalno emitirano vjenčanje bio je jedan od najvažnijih događaja iz 1981. godine. Nakon spektakularne svečanosti u katedrali sv. Pavla, koju je predvodio nadbiskup Canterburyja, i kojoj su prisustvovali brojni dostojanstvenici, par je na kraljevskoj jahti Britannia otplovio na medeni mjesec.

Sljedećih sedam godina nije bilo tako idilično. Diana je prošla kroz bolnu transformaciju od privatne osobe u javnu princezu, rukovala se s tisućama ruku, prisustvovala stotinama raznih ceremonija i posjetila 19 zemalja.

Unatoč očiglednoj ljubavi i naklonosti jednog prema drugom u prvim godinama braka, pritisci koje sa sobom nosi kraljevski brak počeli su uzimati danak. Tijekom lova na fazane dogodila se njihova prva javna svađa, a onda su se samo nastavile nizati. Diana je postajala sve više razočarana, Charlesu je postajalo dosadno, a najgore od svega - u lov na njih uključivalo se sve više medija.

Charlesova majka, kraljica Elizabeta II, nije krila razočarenje Dianom, a pojavljivalo se sve više glasina o trzavicama na kraljevskom dvoru.

Neprekidno prijateljstvo Charlesa i njegove stare ljubavi Camille Parker Bowles nije nimalo olakšavalo situaciju, samo je još više poticalo glasine o Dianinoj razonodi s instruktorom jahanja Jamesom Hewittom.

Razvod braka činio se nezamislivim. Kralj Engleske je ujedno vrhovni poglavar Engleske crkve, a razvod bi ozbiljno ugrozio Charlesovo prijestolje.

Unatoč tome, 9. prosinca 1992. kraljevski par je objavio da se i formalno razvode, a iako su detalji bili obavijeni velom tajne, bivši su supružnici u intervjuima iznijeli svoje prave osjećaje vezane uz taj brak.

Charles je 29. lipnja 1994. u televizijskom dokumentarcu priznao bračnu nevjeru, ne navodeći pri tome ime žene s kojim je počinio preljub, a Diana je u televizijskom intervjuu danom 20. studenog 1995. priznala da je počinila preljub s Hewittom.

Kraljica Elizabeta II nakon toga je zatražila da se razvedu. Brak koji se nekada činio tako savršenim i službeno je bio okončan.

Vijesti o princu klizile su prema zadnjim stranicama, a Diana je, kao najpoznatija samohrana majka na svijetu, i dalje imala svoje mjesto na naslovnicama. Uključivala se u sve više dobrotvornih i humanitarnih akcija pa je njezina slika krasila časopise diljem svijeta, dok su glasine o njezinim romansama punile tabloide.

U jednom pariškom restoranu primijetili su je 25. srpnja 1997. s lijepim tamnokosim muškarcem, koji je kasnije identificiran kao Dodi Fayed, sin Mohameda Fayeda, vlasnika robne kuće Harrods u Londonu.

Fotografije atraktivnog para uskoro su zauzele naslovnice časopisima, a među ljubiteljima glasina proširila se vijest kako je Diana napokon pronašla čovjeka iz snova.

Bez obzira kakvi su im snovi bili, završili su u noćnoj mori.

Vozač automobila, u kojem su se na zadnjem sjedalu vozili Diana i Fayed, vozio je prebrzo pokušavajući pobjeći paparazzima koji su je uznemiravali pretjeranim zabijanjem nosa u njezin život. Izgubio je nadzor nad vozilom, a u prometnoj nesreći koja se dogodila u rano jutro 31. kolovoza 1997. godine život su izgubili i Diana i Fayed.