'Najviše se veselim tome što je vladajuća stranka odlučila datum izbora svog novog/starog predsjednika uskladiti s datumom mog povratka na televizijske ekrane, jer se ja ne smijem više izlagati stresnim situacijama, a meni bi bilo jako stresno da ne znam tko je šef u HDZ-u, Plenković ili Kovač. Najteže će mi pasti to što će do tada najvjerojatnije početi padati broj zaraženih koronavirusom pa neću imati s čim plašiti narod. Ali OK, zato će tu biti Plenković ili Kovač', izjavio je Zoran Šprajc za Jutarnji list.

Na pitanje je li se preplašio nakon drugog infarkta i je li to najveći strah koji je dosad imao u životu, kaže:

'Problem s infarktom je upravo u tome što straha nema. OK, taj dan i tu noć je malo frka, ali kad majstori pročiste dovod goriva i ugrade potrebne rezervne dijelove, šoferu se učini da autobus može nastaviti voziti kao i do tada. E, ali ne može. Jer se lako može dogoditi da već na prvoj krivini izleti s ceste u provaliju. Ja nasreću nisam završio u provaliji, nego u jarku, ali poruka je sad jasnija nego ikad prije: uspori, čovječe!', ističe.

Drugi infarkt se 'vratio' zato što tvrdi, ‘zdraviji način života’ ne podrazumijeva tri kutije cigareta dnevno, radno vrijeme od 11 do 23 sata i stres razine 100. 'Ne postoji makro-mikro-bio salata koja će u tim uvjetima smanjiti rizik od srčanog udara', napominje Zoran Šprajc.

Trudi se, isti, živjeti bolje i zdravije.

'Dnevno prošećem sedam-osam kilometara, redovito odlazim na vježbe i terapije u Srčanu kliniku u Draškovićevoj, pokušavam smanjiti unos kalorija, ali kad se nakon trideset godina intenzivne ovisnosti odreknete cigareta, čak vam se i mrvice s tepiha čine kao kavijar u Uredu predsjednika. Onaj tko je izmislio da se istodobno treba odreći cigareta i smršavjeti, taj to nije nikad pokušao', smatra.

Na posao se želio vratiti ranije ali mu to liječnici nisu dopuštali.

'Meni je već nakon mjesec dana bilo neugodno da sam na bolovanju jer to nije bolest koja traži da čovjek leži u krevetu, pije čaj i miruje, nego naprotiv, da se što više kreće i da bude što više aktivan. Pa sam mislio da jednako tako aktivan mogu biti i na poslu. Ali su mi onda objasnili da to nije bolest koja traži da se odmara tijelo, nego da se odmara duša. I tako se moja duša sada odmara i, da budem iskren, skroz joj je dobro', pohvalio se.

Posao će početi shvaćati kao posao, a ne kao pitanje života i smrti.

'Tako da ću se početi više oslanjati na svoje suradnike, a manje na sebe. Tako da će mi na prvom mjestu biti zdravlje, a ne gledanost. Tako da se više ne dokazujem nikome osim svojoj djeci. Ubrao sam u ovih nekoliko godina nagrada i priznanja koliko drugi nisu u cijelom životu i umalo za njih platio životom. E, pa hvala na svemu do sada, ali ne treba mi više nijedna nagrada, treba mi život', izjavio je.