'Strašno loše pamtim prošlost. Do neke moje 11 godine sam živjela na Turnju u selu kraj Karlovca dok nije počeo rat i to je djetinjstvo koje bih danas, sutra poželjela i svojoj djeci zato što je bilo beskrajno slobodno, neograničeno. Sjećam se strašno puno glazbe, pjevanja, plesa. Tata je plesao u folkloru, mama je svirala orgulje svake nedjelje u crkvi. Sjećam se da se doma izmjenjivala ogromna platforma nekih ljudi, prijatelja, rodbine i slučajnih prolaznika i znam da mi je to bila prva fascinacija ljudima, likovima, to neko živo kazalište koje je bilo u kući', ispričala je Zrinka Cvitešić za HRT-ovom serijalu 'Misitka uspjeha'.

Tih prvih 11 godina, dodala je, ne bi mijenjala za ništa na svijetu. Nikad se nije osjećala da je mala sredina sputava, nego ju je čuvalo da ostane takva kakva je. 

Prisjetila se i svoje prve ljubavi.

'Mislim da je zadnji razred koji sam završila u Turnju bio peti ili šesti. Bila sam zaljubljena u jednog dječaka koji je išao u osmi razred. Bio je apsolutno najzgodniji dečko u školi i naravno nije mu padalo na pamet da gleda klinke iz 5 ili 6. osnovne i nikako me nije primjećivao. Zapravo sam preko njega shvatila da će se nešto dogoditi. To je već bio tjedan kad je po jedan tjedan neko dijete falilo u školi jer je Turanj bio miješano stanovništvo, Srbi i Hrvati. Jedno popodne mama me poslala da odrežem ruže za vazu i ja sam rezala ruže skužila sam da se zaustavio bicikl na ogradi. To je bio Boško, taj dečko koju  je rekao da se došao oprostiti, da on ne kuži zašto, ali da se seli sutra i da se neće vratiti. Skužila sam da me ipak primjetio, ali i da se nešto događa, da će neka djeca otići i više se neće vratiti', rekla je glumica. To je vrijeme, kaže, obilježilo njezinu generaciju i njezino djetinjstvo. 

Prvi susret s ratom bilo je kad je u dvorištu svoje kuće ugledala uperenu tenkovsku cijev. 

'Ono što sam osvijestila kroz srednju školu je to da sam najsretnija kad s nekim ljudima nešto stvaram. U kazalištu, u Zorin dvoru su to bile predstave, s frendovima poslije škole na dekici na obali Korane uz gitaru su to bile neke pjesme, ali uglavnom to stvaranje nečega sa raznim energijama je nešto što me činilo sretnom i ispunjenom', poručila je Zrinka. Otkrila je da prvi odlazak u inozemstvo je odbila zbog prvog dečka.  

'Mislim da se neki moj početak, pod tim mislim studiranje na Akademiji dramskih umjetnosti, događao pod sretnom zvijezdom. Ima jako puno talentiranih ljudi na svijetu, ljudi koji su strašno puno radili i trudili se pa nikad nisu doživjeli neki svoj zvjezdani moment i vrhunac i mislim da je tu faktor sreće jako bitan. Imala sam tu sreću da se ta zviijezda našla u poziciji iznad mene. Tako sam na trećoj godini već dobila ponude za neke glavne uloge u Komediji', prisjetila se glumica.

'U životu mi se uglavnom paralelno događaju ili neki najveći vrhunci ili neki najveći padovi. Još nisam imala period u životu baš da je sve genijalno i da nemam nikakvih velikih problema', rekla je. Dolazak na West End bio joj je, kaže, posebno razdoblje u životu.