Dio je ansambla Satiričkog kazališta Kerempuh od prosinca 1996. godine, no rado je viđeno lice brojnih projekata i na malim ekranima. Uspješna umjetnica, intrigantna i jedinstvena Linda Begonja stigla je kao osvježenje u seriju 'Kumovi' u vidu gradonačelnice Sinja Jasenke Runje.

Serija 'Kumovi' i ove jeseni uspješno brodi malim ekranima i osvaja publiku. Što mislite, zašto je gledatelji toliko vole?

Smijeh je često uvjet ideologije, kako kaže Alenka Zupančić. Smijeh omogućuje distancu i prostor u kojem se onda ideologija smijeha i humora može 'razmahati' u nekoj izvedbi, seriji, filmu. Ono što je kod serije 'Kumovi' svakako zanimljivo i fascinantno na neki način je upravo to: duhovita indoktrinacija uvjetovana malom sredinom u jednom mjestu koje se zove Zaglave te licemjerjem društvenog sustava koji se ogleda u svakodnevnoj realnosti ljudskih priča i karaktera koji mogu biti itekako istiniti.

Mislim da gledatelje privlači prvenstveno priča koja je humorna, ali i dramska i topla s druge strane, te se junaci serije prihvaćaju sa svim svojim manama i vrlinama. Tad se dogodi identifikacija gledatelja i junaka. Zaljube se u njih, u priču. Naravno, ništa od toga ne bi bilo moguće bez mojih divnih kolega koji su ta lica i priču itekako dobro znali iznijeti u sinergiji sa sjajnim piscima Jelenom Gotovac i Nikolom Kuprešaninom. U toj velikoj piramidi nalaze se i kreativni producenti i redatelji koji čitaju scenarije. Jer postoje, naime, i oni koji i ne čitaju na tako velikim projektima, gdje se snima popriličan broj scena dnevno.

Voli igrati negativke ili tvz. antiheroine

'Kumovi' obiluju zanimljivim glumačkim imenima. Jeste li se posebno radovali suradnji s nekima od njih?

Priče su unutar serije razgranate, kao što znate, u više tokova i, nažalost, često se s mnogima i ne sretnemo u kadru, mada bismo voljeli, jer scenariji vode priču u svom zadanom smjeru. Zato smo se često sretali u 'glumačkoj sobi', gdje bi se znalo dogoditi da pred scenu koju bismo trebali snimiti ne ponovimo tekst upravo iz razloga što bi se jedni s drugima zapričali privatno, jer se mimoiđemo na setu. Dakle 'glumačka soba' je špica u 'Kumovima'.

P.S. Izbjegavaj ako nisi naučio tekst. (smijeh)

Nije vam bilo teško savladati dijalekt Zagore jer ste Zadranka. Kako ste izgrađivali lik Jasenke Runje? Jeste li, čitajući scenarij, imali u glavi neku sliku drčne gradonačelnice ili možda neki uzor iz stvarnog života?

Jasenka Runje svakako je zanimljiv 'portret jedne dame'. Lice koje 'ne statira', ozbiljni sociopat, kriminalka, zlopamtilo, emocionalna zlostavljačica, stokerica koja je zbog emocionalne nestabilnosti čitav život provela u osamljenosti, bez partnera, bez prijatelja, bez ostvarenog majčinstva, bez obitelji i takva u trenutku postaje tiranin. Osoba čije su ponašanje i karakter prešli rub psihopatologije. Tu vrstu praznine ili, ako hoćete, bogatog unutarnjeg života je vrlo zanimljivo igrati. Na trenutke ona je tragikomična, oštra i duhovita. Vi prosudite ima li sličnosti s osobama iz stvarnog života. Naša mala politička zajednica vrlo je inspirativna.

Vidite li sebe u njoj i koliko vam je zapravo bitno da je uloga koju glumite bliska vama?

Ne vidim se u njoj, na svoju sreću. Ali Jasenka Runje kao lice koje sam kreirala sigurno bi mi rekla: 'Kako je divno što nisi pobigla od mene, jer svi uvik pobignu.' Volim različitosti, ali ono što je uvijek isto je da koristiš vlastite emocije, neki eho iskustva kad radiš na nekom licu, o kojem god žanru da se radilo. To je uvijek dio tebe. Mene još uvijek pokreće radost igre i ne držim figu u džepu kad radim, bilo da se radi o kazalištu, filmu i serijama različitih formata. Ne volim 'odrađivanje'. Volim tjerati ljude da misle, da se između mene i gledatelja stvori veza u kojoj gledatelj može nešto intimno doživjeti, kritizirati, identificirati se, otvoriti nevidljivi dijalog.

Ponekad volim progutati malo helija i onda tako govoriti kao lice. To me jako zabavlja. Eto, Jasenka Runje odmah postane beskrajno smiješna i bezazlena.

Maloprije smo se dotakli Zadra - po čemu pamtite odrastanje ondje?

Postoji jedan divan citat Predraga Matvejevića koji kaže: 'Na Mediteranu duh stari sporije od tijela.'

Što sam starija, Mediteran, pa tako i Zadar, u mojim mislima postaje nešto čemu se uvijek rado vraćam zbog obitelji koja živi tamo te mirisa, okusa, svjetionika. Sve češće čekam onaj trenutak u kojem će mi se na putovanju u odrazu stakla ukazati more. Pitanje je, nažalost, hoće li se Mediteran kakvog ga pamtim i osjećam održati zbog klimatskih promjena koje me jako brinu.

'Temperament je odličan pogled na ljudsku osobnost'

A studentske dane?

Pamtim ih po kreativnim istraživanjima, bježanju s klasa Akademije dramske umjetnosti na workshopove, po mojoj ludoj klasi studenata glumica i glumaca s kojom sam odrastala i dijelila loše i dobro, po nesigurnosti i VHS kazetama sa snimljenim suvremenim predstavama koje smo htjeli vidjeti, o kojima se često nikad nije govorilo na ADU.

Pamtim ih i po nekim dragim profesorima koji su njegovali našu osobnost, ne trudeći se, poput nekih drugih, promijeniti nas svojim konzervativnim pristupom.

Jeste li prava Dalmatinka kad je temperament posrijedi? Kada ga ne možete obuzdati?

Temperament je odličan pogled na ljudsku osobnost. Svakako ga imam, i s njim je kao i s temperamentima drugih potrebno 'surađivati' umjesto da ga se pokuša promijeniti. Sve manje sam otporna na ljudsku glupost i zlobu.

Mnogi glumci ne mogu se vidjeti na televiziji i nisu pogledali gotovo ništa što su snimili. Jeste li vi jedna od njih ili ipak 'škicnete'?

Ponekad volim pogledati zato što mislim da je to dobar način da možda korigiraš neke stvari u izvedbama u budućnosti, premda je to što gledaš već zapečaćeno i nepovratno. Također u TV formatima, pa i na filmu, enormno puno ovisimo o montaži i kutovima snimanja.

Nekad pomažu, a nekad jednostavno ne pomažu, kao da ne uhvate taj trenutak, kao da ga nekad propuste, baš taj delikatan trenutak za koji smatram da bi trebao biti tu i da je baš taj koji nije zabilježen bio dobar za izvedbu. Zovem to dramaturgijom kamere, i režije, uostalom. Dakle to je kolektivna umjetnost, a ovisimo i o drugim faktorima suradnje... to je jednostavno tako.

U kojoj mjeri ste kritični prema sebi i oko čega najviše?

Nekad mi treba jako puno vremena da se pokrenem u smislu promjena.

Voljela bih da sam još više senzibilizirana na sve ove strahote, nepravde, glad, homofobiju, nacionalizam, ksenofobiju, migracije, mučne ratove koji se događaju svugdje u svijetu i na pragu Europe. Trebali bismo svi biti građani svijeta. Ali to je bila i ostala utopija jer svijetom vlada volja za moći.

Poklonica starog Hollywooda

Što vas je privlačilo u životu osim glume?

Što sam starija, sve me više privlači biti iza scene, u gledalištu, iza kamere. Nekad se pitam što bi bilo od mene da sam studirala, recimo, arhitekturu ili dizajn, jezike ili povijest umjetnosti. Ti interesi uvijek su bili prisutni, ali su bili sekundarni, periodični.

Žao mi je da nisam dovršila studij književnosti koji sam paralelno studirala s glumom, premda znam da se na aktivan način vjerojatno nikad ne bih time bavila. Obrazovanje je nešto što možeš uvijek obogaćivati i naravno da ne ovisi o zvanju i tituli.

Znam da većinu čitatelja većinom uvijek zanima ta intimna, druga strana ogledala, kakva sam osobno, ali tu se nekako ne dam navući. Nemam društvene mreže, nemam Instagram, jer tako želim. Na neki način ih smatram i odgovornim za dio kaosa koji živimo. Intervjue dajem jedino u svrhu promocije projekata koje trenutno radim.

Nisam baš tipična glumica po tome.

Imate sjajan stil. Što volite u modi, imate li neki modni uzor?

Najbolji način da pronađeš vlastiti stil je da razumiješ sebe i svoj unutarnji svijet. Moda bi po meni tu trebala služiti kao instrument kreiranja vlastite osobnosti. Shvaćam je kao nadgradnju sebe i istovremeno igru, gdje je sve moguće.

Veliki sam poklonik old Hollywooda, art décoa, 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća.

'Radije mijenjam sebe nego druge'

Kako hranite dušu? Kako si ugađate u slobodno vrijeme?

Wellness, šetnje, beauty sleep, uskoro i fitness club. Svaki ponedjeljak je moj.

Poznato je da ste u dugoj i stabilnoj vezi s Oliverom Frljićem. Što vam je najvažnije u romantičnom odnosu?

Kad upoznamo nekoga i dogodi se zaljubljenost, paralelno uvijek postoji iluzija koju imamo i o sebi i o drugome. Bitno je biti onakav kakav doista jesi. Transparentan. Na trenutke je to jako teško, a istovremeno i lagano - biti onakav kakav jesi kad se stvarno pogledaš u ogledalo. Mislim da je to jedini put za istinski dobar partnerski ljubavni i životni odnos. Tu je i pitanje samopoštovanja i nekih zajedničkih interesa koje ljudi moraju njegovati. Razgovor, dijalog. Mislim da se ljudi rastaju upravo zbog toga što je prestala iluzija. Kako teško mora biti kad se probudiš iz tog stanja i vidiš pravo stanje stvari. Očaranje, pa razočaranje.

Beigbeder, stari cinik, nije bio u pravu kad je tvrdio da ljubav traje tri godine. Stari cinik je još i lagao. Mislio je na zaljubljenost. Kad se maknu iluzije u odnosu i kad se suočiš s istinom i prihvatiš da smo svi samo ljudi od krvi i mesa, ranjivi i isti ispod kože, postaješ ispunjen. Radije mijenjam sebe nego druge.

A prema samoj sebi?

Mislim da nije bitno koliko ćemo živjeti nego kako ćemo živjeti. To se odnosi i na segment samorefleksije i na odnose s drugima u mom životu.

Kako doživljavate granicu između svijeta medija i publiciteta u odnosu na svoj intimni prostor?

Mediji igraju ulogu društvenog katalizatora, što bi to bilo relevantno za javnost ili ne. Zašto bih intimne stvari dijelila sa svijetom? U većini slučajeva za mene je to samo manifestacija potrebe za pažnjom.

Naravno, to ima svoju publiku i uvijek će imati. Ljudska potreba da se bude najbolja verzija sebe, pa makar i lažna, legitimna je. Identifikacija onih koji to prate i čitaju, sigurna sam, ponekad može biti i ljekovita, ali isto tako može postati zatvor ili iluzija, može biti inspirirana lažnim idealima. Nemam zaista ništa protiv ljudi koji to koriste, izbor je slobodan, vjerojatno i dobar za posao. Samopromocija je divna socijalna vještina. Svjesno je ne posjedujem.

Odlično izgledate, godinama se ne mijenjate, kao da ne starite. Imate li neku posebnu tajnu, recept?

Hvala vam na komplimentima. Kult mladosti i ljepote koji nam se stalno nameće u ovom svijetu napravio je već toliko lošeg da mi se nekad čini da je to nepovratno kad vidim sve te žene i djevojke koje izgledaju isto. To mi se čini kao neka unaprijed izgubljena bitka. Različitost je lijepa. Nesavršenosti su lijepe. Da se razumijemo, želim se brinuti o svom licu i tijelu, ako je moguće što prirodnijim metodama. Što se tiče praktičnih savjeta, trenutno sam na režimu Neoderma pod čvrstom rukom Steffie Svaganović.

Poslat ću vam za nekoliko mjeseci sliku before and after. Hahaha :)