Ove subote 17. srpnja film 'Murina' otvara Pulski filmski festival, a film će uskoro i u distribuciju pred hrvatskom publikom. Zahtjevnu ulogu (uz Danicu Ćurčić, Leona Lučeva i Cliffa Curtisa) zbog koje je morala naučila roniti s bocama i loviti ribu harpunom imala je Gracija Filipović, maturantica Klasične gimnazije Ruđer Bošković. Uloga u 'Murini' bila joj je izazovna jer se sama nije susrela s takvim obiteljskim odnosima (film progovara o odrastanju glavne junakinje, šesnaestogodišnje Julije, na jednom od izoliranih hrvatskih otoka i kompliciranim obiteljskim odnosima). No Gracija ju je savršeno iznijela, a puna usta hvale za nju imaju svi, i kritika i publika. Glumačku karijeru započela je u dramskoj grupi s osam godina, a svoju prvu glavnu ulogu odigrala je u predstavi 'Prasac koji gleda u sunce'. Osim glume, jedanaest godina članica je plesnog kluba Step’n jazz.

Antonetu ste upoznali na snimanju spota za Silenteovu pjesmu 'Neobranjivo'. Kako je došlo do suradnje?

Da, moja suradnja s Antonetom započela je 2015. na snimanju spota za pjesmu 'Neobranjivo' Silentea. To je bilo samo kratko snimanje od dva dana, ali smo poslije toga radile kratkometražni film 'U plavetnilo', kojim je započela naša prava suradnja i dugogodišnje prijateljstvo. 'U plavetnilo' je djelomično bila priprema za 'Murinu' pa smo već tada razgovarale o Julijinom karakteru i skupa gradile lik.

Lik Julije stvarali ste uz redateljicu. Koliko vam je u tome pomoglo iskustvo iz Kazališta Marina Držića, u kojem ste pohađali dramsku grupu, a poslije toga glumili u predstavama redatelja Ivana Lea Lema te Olje Lozice?

Rad u kazalištu bio je moj prvi doticaj s glumom te sam u tom periodu naučila dosta stvari o pozornici i različitim glumačkim tehnikama. Iako je to bilo lijepo iskustvo i sviđa mi se raditi u kazalištu, nije mi previše pomoglo za izgradnju Julijinog lika jer je film drugačiji od kazališta, a i ne sjećam se puno stvari iz tog perioda s obzirom na to da sam imala samo osam, devet godina.

S 13 godina završili ste s glumom u kazalištu te ostvarili prvu filmsku ulogu u filmu 'Mali debeli rakun' 2021. Što pamtite s tog snimanja?

Sjećam se da sam bila jako uzbuđena i bilo mi je zanimljivo gledati svu tu opremu i kamere, ali i atmosferu na setu, drugačiju od one u kazalištu. Sjećam se da sam dosađivala ljudima čiji se posao vrtio oko kamere i zvuka jer sam htjela znati kako sve to funkcionira, a u glavi su mi ostala i jako lijepa sjećanja na prijateljstva koja sam ostvarila, kako s glumcima, tako i s ostatkom ekipe koja je radila na setu.

'U plavetnilo' je sniman sedam dana, a 'Murina' 42 dana. Oba filma bila su fizički i emocionalno zahtjevna. Pripremajući se za 'Murinu', naučili ste roniti s bocama i loviti ribu harpunom. Kako ste se snašli u tim morskim scenama i što vam je bilo najteže snimiti u filmu?

Morske scene najteže su za snimanje i činjenica koja mi je najviše pomogla je ta da sam trenirala plivanje 11 godina pa sam imala kondicije i znala sam tehnike disanja. Takve scene prilično su zahtjevne i za snimanje s obzirom na to da morate imati tim ronilaca ispod mora, kamera mora biti osigurana, redateljica mora nekako ostvariti komunikaciju s glumcima itd. Svakako, koliko god sve to bilo komplicirano, definitivno se isplati jer su to neke od najljepših scena u filmu.

Kakav je osjećaj imati premijeru filma na festivalu u Cannesu?

Osjećaj je zaista nevjerojatan. Kao što sam već spominjala, mislim da je ovo jako velik korak za promociju hrvatskog filma i čast mi je biti dio toga. Cannes odiše nevjerojatnom energijom, upoznala sam jako puno novih ljudi, a imala sam malo vremena i za razgledavanje samog grada i gledanje novih filmova.

Iza vas je i nekoliko uloga koje ste odigrali na Dubrovačkim ljetnim igrama. Kako to da ne želite upisati ADU?

Za sada ne želim upisati Akademiju, ali ne isključujem tu opciju nekad u budućnosti. Još od malih nogu interesirala me znanost, a u školi mi je biologija bila jedan od najdražih predmeta i želim produbiti svoje znanje u tom području. Nemam neki strogi plan koji moram pratiti, ostavljam različite opcije otvorenima i uvijek mislim da mogu promijeniti mišljenje.

Obožavate Meryl Streep, a kakva tematika filmova i serija vam je draga? Što biste preporučili?

Volim filmove koji imaju neki dublji smisao i koji me tjeraju na razmišljanje. Postoji stvarno jako puno odličnih filmova i sigurna sam da svatko može naći nešto što ga zanima. Osobno sam veliki fan Meryl Streep, a obožavam i filmove Scorsesea, Tarantina, Spielberga i drugih.

Bavite li se još uvijek plesom? Svojedobno ste kao članica plesnog studija Step'n'jazz sudjelovali i u Supertalentu?

Da, još uvijek bavim se plesom. Članica sam plesnog kluba Step'n'jazz od šeste godine te sam sa svojom ekipom prošla puno toga, od svjetskih i državnih natjecanja, nastupa, festivala, predstava, do sudjelovanja u 'Supertalentu'. To mi je iskustvo ostalo u lijepom sjećanju, bili smo treći i baš smo se zabavili.

Antoneta vas je opisala kao 'staru dušu, izuzetno bistru, emotivnu i spiritualnu'. Kako biste se sami opisali?

Teško mi je napraviti neku samoprocjenu, ali za sebe bih rekla da sam prilično uporna, ne odustajem lako, dobra sam u procjeni drugih ljudi i odlično funkcioniram pod pritiskom.

Kako percipirate svijet i burna vremena u kojima živimo? Kako ih podnosite i što vam daje snagu?

Moram priznati da mi je prilično teško pala cijela ova situacija. Imam osjećaj da sam propustila neke stvari kojih se ljudi sjećaju cijeli život, poput maturalne ili ekskurzije. Imala sam dosta online sati, a bila sam i nekoliko puta u samoizolaciji. Svima je teško, ali treba se prilagoditi i ne očajavati te pokušati koliko-toliko izvući nešto pozitivno iz cijele ove situacije.

Kako to da niste baš aktivni na društvenim mrežama?

Najviše sam aktivna na Instagramu, a za ostalo i nemam baš vremena.