Petar Burić jedan je od onih glumaca zbog kojih mnoge obožavateljice serije svakog dana željno čekaju da na Novoj TV počne 'Dar Mar'. Još kao šestogodišnji dječak bio je zaluđen filmovima Jean-Paula Belmonda te je znao imitirati scene iz njegovih filmova i shvatio da se voli pretvarati da je netko drugi, nakon čega je rekao majci da želi biti glumac u Hollywoodu.

Nakon srednje škole upisao je glumačku akademiju u Cetinju i nakon toga primljen i još uvijek je član Crnogorskog narodnog pozorišta. Osim uloga u predstavama, nanizao je brojne zapažene uloge u serijama i filmovima. Bio je dio američkih, talijanskih, francuskih i čeških produkcija. Od studenog 2014. godine član je i prestižnog Američkog glumačkog sindikata (SAG) i zastupa ga agencija Zero Gravity Management iz Los Angelesa. Privatno je u sretnoj vezi s djevojkom Ivom.

U seriji 'Dar Mar' utjelovili ste misterioznog stranca Gabrijela. Imate li ikakvih sličnosti s tim likom?

Mogu reći da smo slični, ali ipak su Petar i Gabrijel na raskrsnici života otišli u različitim pravcima. Gabrijela sam mogao razumjeti, ali kada snimate dva mjeseca toliko puno scena vašeg lika, onda i sami počnete osjećati njegov puls u sebi.

Ondašnja publika upoznala vas je i zavoljela kroz ulogu u seriji 'Kud puklo da puklo'. Koliko vam znači rad na hrvatskom terenu?

Jako volim doći u Zagreb i upoznati nove kolege, a i surađivati ponovno s onima koje već znam! Uvijek novi glumački partner probudi nešto novo u meni.

Pročitala sam da vam laska status miljenika žena. A usporedbe s Bali-begom? Smeta li vam popularnost, neizbježna u vašem poslu?

Igramo likove s kojima se ljudi poistovjećuju, to je priroda dramske umjetnosti. Normalno je da će ljudi imati reakciju na vas zbog lika koji ste igrali. Taj zajednički krug razmjene glumac - publika u potpunosti razumijem, pa samo mogu biti zahvalan na ukazanoj pažnji i ljubavi koju dobijem.

Kada ste znali da ćete se baviti glumom?

Kao šestogodišnjak rekao sam mami da se meni ta gluma baš sviđa i da ću biti to. Skoro trideset godina kasnije - i dalje vjerujem tom šestogodišnjaku!

Kakva iskustva nosite sa snimanja u Los Angelesu, u koje ste proveli gotovo godinu dana snimajući film 'Cognitive' u režiji Ewana Richardsa?

Bio sam tamo godinu dana, ali nisam cijelo vrijeme radio samo na tom filmu. Nezavisne američke produkcije, kao što je bila ova, znaju vam pokazati izuzetan stupanj posvećenosti stvaranju filmova! To je nešto što mi i dalje ostaje kao sjećanje na snimanje filma 'Cognitive'. Između ostalog, imao sam sreću da sam snimio reklamu za lanac američkih restorana Applebee’s, a taj mi je angažman omogućio i članstvo u američkoj glumačkoj uniji SAG-AFTRA.

Nedavno ste snimili film 'Poslije zime', u kojem ste glumili sa sunarodnjakom Momčilom Otaševićem, što vam je sedmi zajednički projekt. O kakvoj je ulozi i filmu riječ?

'Poslije zime' je debitantski autorski film redatelja Ivana Bakrača, priča o prijateljstvu čiji akteri doživljavaju prelazak iz mladosti u zrelo doba, doba odgovornosti. Ponosni smo na naš film i nadamo se da će uskoro biti u kinima širom Hrvatske. Pored nas dvojice, u filmu igraju naše divne kolegice Ana Vučković, Maja Šuša i Ivona Kustudić.

Mnogi glumci tvrde da vole teške uloge jer one pokazuju koliko je tko dobar u tom poslu. Je li tako i s vama ili mislite da svaka uloga ima jednaku težinu?

Mislim da se na tim 'teškim' ulogama glumac može naučiti bolje upoznati svoj instrument - sebe! Nakon takvih iskustava bude bliži svojoj glumačkoj intuiciji koja ga nepogrešivo vodi. Svoj sam put gradio tako da što god prihvatim igrati, neka to bude nešto u čemu ću uživati u istraživanju jednako kao i u igri. Pored svega toga, ključ je uvijek u partneru preko puta vas!

Što je najljepše, a što najmanje lijepo što ste uočili na kulturnoj/umjetničkoj sceni za vrijeme pandemije?

Najljepše mi je bilo jedinstvo čitavog naroda ili, bolje reći, čovječanstva prisutnog u ovom globalnom događaju! Odjednom su svi bili isti, jednaki, sa željom i nadom da svima bude dobro! Najmanje lijepe stvari uvijek bismo mogli lako istaći, ali ne želim tim stvarima davati dodatni medijski prostor, makar u mom razgovoru s vama. Treba iznova isticati ljude i stvari koje čine dobro drugima!

Ovo vrijeme bilo je produktivno za vas. S partnericom Ivom Ivanović napisali ste knjigu 'Moj Imaginarijum'. Što vam je bio okidač za to?

Dugi dani u lockdownu! Smišljali smo što bismo mogli ponuditi djeci, a da ona budu pogonska snaga nekog projekta, koji će voljeti i druga djeca, ona koja nisu sudjelovala u njemu! Sada već razmišljamo o tome da ga proširimo na cijelu Hrvatsku jer je puno ilustratora iz Zagreba koji su radili na projektu 'Moj Imaginarijum'.

Kako se opuštate kad uhvatite vrijeme za sebe? Imate li neku guilty pleasure seriju, film kojem se uvijek vraćate?

Obično je to odlazak u prirodu s prijateljima. Vraćamo se mjestima koja smo već posjetili i volimo ih, ali i tražimo nova! Ima puno filmova koje volim iznova gledati, među koje definitivno spada 'Drive' u režiji Nicolasa Windinga Refna, kao i 'La Haine' u režiji Mathieua Kassovitza.