Barbara Nola odavno je osvojila publiku glumačkim talentom u brojnim umjetničkim angažmanima, ali i svojom nenametljivošću, privlačnom smirenošću i prirodnošću. Glumi, pjeva, bavi se i uživa sa svojom (već odraslom) djecom i suprugom Lukasom Nolom, redateljem u kojeg je zaljubljena još od mladosti i sretna je u ovo neugodno vrijeme.

Predstava 'Jel' tako Zorane?' najavljena je neobičnim fotografijama, spojem ruralnog i urbanog. O kakvoj je predstavi riječ? Kako vas se dojmio tekst Tanje Mravak?

Riječ je o komediji situacije i karaktera unutar obitelji koja se nađe na proslavi bisernog pira roditelja, ali zbog nemilog događaja koji je prouzročio njihov brat i sin umjesto proslave pokušavaju rekonstruirati što je to napravio i kroz te razgovore otkrivamo i njih i njihove probleme, slabosti, male mane i međusobne odnose. Ima tu i dramskih momenata. Svi su odnosi unutar obitelji prožeti s jako puno ljubavi koja se manifestira kroz zagrljaje, poljupce, vikanja, suze, patroniziranje i malo ruganja. Sva potisnuta zamjeranja eruptiraju u burnom mediteranskom temperamentu. Otac i jedna kći su teški kolerici, majka i druga kći su pretjerani miritelji, a kćerin suprug Zoran je u mukama između svih njih. Obožavam ovaj tekst, a mislim da će se ljudima jako svidjeti i da će se svi moći prepoznati u bar jednom od likova. Kad sam čitala tekst, smijala sam se i plakala, a to mi se ne događa baš često.

Igrate glavnu ulogu u alternaciji s Ecijom Ojdanić, no dalmatinski mentalitet i dijalekt nisu vam strani. Vučete dalmatinske korijene, ako se ne varam.

Da, moj otac rođen je u Šibeniku, a djedovi i bake su iz Rogoznice, Tisnog, Kaštela, Silbe i Krivodola, tako da podrijetlom pokrivam srednju Dalmaciju, otoke i Zagoru. Baka iz Tisnog s očeve strane baš je govorila onim lijepim starinskim srednjodalmatinskim, tako da mi je vrlo rano ušao u uho. Od djetinjstva sam cijela ljeta provodila na Silbi i u Tisnom pa sam jako vezana za Dalmaciju i baš osjećam pripadnost tom nekom mediteranskom svijetu iako sam rođena i odrasla u Zagrebu, koji ludo volim. Naša predstava se događa u Zagori pa sam se trudila povući onu melodiju koju znam iz Krivodola. Uspjela sam donekle, ali ima tu prostora za usavršavanje.

Osim predstave, spremate se za drugu sezonu serije 'Dar Mar'. Sigurno je bilo puno smiješnih anegdota. Sjećate li se neke scene zbog koje se niste mogli prestati smijati?

Ma to smijanje na setu uvijek dođe u realno ne toliko smiješnim situacijama, ali zbog kolektivnog umora i naprezanja da sve snimimo kako treba ponekad svi malo puknemo. Onda se dogodi da zbog neke gluposti, npr. kad netko zafrflja ili zablokira ili nešto padne na setu usred kadra, svi padnu u totalnu histeriju, počnu se cerekati i onda tome nema kraja. Jedan se 'skulira', a drugo dvoje se krene smijati i onda tako u krug. Znate onaj osjećaj u školi kad se niste smjeli smijati pa ste se još više smijali, e to je to. Nekad si štipam bedro da me zaboli da se ne bih smijala.

Posljednjih godina svjedočimo ekspanziji turskih serija na ovim prostorima. No popularnost serija u kojima ste imali priliku igrati dokaz je da regionalna produkcija, serije i glumci dobro plivaju u vodama punim konkurencije. Što je glavni adut regionalnih projekata ove vrste?

Mislim da je glavni adut taj što je pogođen naš mentalitet. Naši ljudi jako vole gledati ovaj naš pomalo specifičan miks humorističnih serija s dramskim elementima koje se događaju u zamišljenim manjim mjestima. Likovi koje ljudi najviše vole uvijek se koprcaju u nekim svojim sitnim prevarama i neostvarenim žudnjama i kao takvi pokazuju našu smiješnu stranu. Turci zbog svog velikog tržišta imaju stvarno puno love za snimanje serija, ali mi imamo volju i duh.

S kojom ulogom su vas gledatelji do sada najviše povezivali i zbog nje zaustavljali na ulici?

Uvijek je to zbog one uloge koja je trenutačno na televiziji. Sada je to gostioničarka Spomenka iz 'Dar Mara', a ako gledam unazad, onda Alex Kirin iz 'Sve će biti dobro' i svakako Gordana Štiglić iz 'Granice'. Eto, sad me ljudi zaustavljaju i ponavljaju dobre fore koje je ona izgovarala. Od filmova me ljudi često pitaju o 'Ruskom mesu' i ulozi u filmu 'Nebo, sateliti'.

Snimili ste manje uloge u filmu 'Zbornica' Sonje Tarokić i novom filmu Dubravke Turić, glumite i u studentskim filmovima, a imat ćete i manju ulogu u novom Lukasovom filmu. Što nam možete otkriti o tome?

Pa jako sam sretna što bar malo opet sudjelujem u filmskim projektima jer mi je filmski set jako falio. Malo je prilika koje ti se u Hrvatskoj dogode na filmu i zato je svako sudjelovanje dragocjeno, a pogotovo kod ovako dobrih autora kao što su Sonja, Dubravka i Lukas. Mislim da mi moje golemo televizijsko iskustvo i utreniranost pred kamerama jako pomažu jer sam totalno opuštena i uživam na setu. Da nije toga, na filmu bih imala užasnu tremu jer ih naprosto nedovoljno snimam. Snimila sam i s mladim Tomislavom Đurincem odličan diplomski kratki film s toliko dobro napisanim odnosom majke i sina, i jedva čekam da ga svi vide. S Lukasom tek počinju pripreme za njegov triler 'Eskort' i već sam euforična oko svega. Bit će to zabavan noarovski film. Scenarij sam pročitala u dahu, s osjećajem 'kaj će sad biti', i to je uvijek obećavajuće. Općenito mislim da nam malo fali žanrovskog filma, ali to je samo moje nevažno mišljenje.

Kad smo kod Lukasa, bili ste mu inspiracija za zbirku pjesama 'Bilo je dobro, bilo je toplo'. Kod vas je bilo zaista 'i u dobru i u zlu' jer ste u preko 20 godina puno toga skupa prošli - i lijepog i nažalost teških trenutaka. Koliko su takvi manje lijepi trenuci učvrstili vašu ljubav i vas kao ljude?

Nisam mu samo ja baš bila inspiracija. Tu su pjesme i prije 'mog doba'. On je tu zbirku posvetio meni kao ljubavni dar. Meni je to najdivniji dar koji mi je mogao dati. A čujte, teški su trenuci valjda kušnja svake ljubavi, a nas je na sreću to samo još više povezalo. Kad prođeš tako dramatične trenutke skupa i proživiš takvu bitku zajedno, onda se spajaš na još jednoj, novoj razini od one u kojoj dijeliš samo ugodne ljubavne trenutke. Još se više divim Lukasu nakon što sam vidjela kako se hrabro i borbeno nosio s bolešću i onda se još malo više zaljubim u njega.

Koji vam je omiljeni Lukasov stih?

…nosiš me na jedno brdo

plaho pognut preko ramenova

sve sam manji dok ti noga

Jezdi preko kamenova

U ovom nepredvidljivom razdoblju za kulturu i svijet općenito što vam uspijeva uljepšati dan, a da to nije posao?

Uh, svašta me veseli. Razgovarati s mojom duhovitom djecom, 'hengati' s Lukasom, šetati našeg blentavog psa Macu, biti s frendovima, biti s nećacima, roditeljima, sestrom, rodbinom, vježbati, farbati zidove, čitati, učiti talijanski, ma svašta.

Progovorili ste o užasnoj tjeskobi nakon potresa. Kako ste to riješili?

Kako vrijeme prođe, taj blokirajući strah polako nestaje, ali svaki put kad pročitam da je negdje potres - malo umrem u sebi. A i pokušavam ne razmišljati o tome i dobro mi dođe zatrpanost poslom i obiteljskim obavezama. Pomoglo je i to što imam genijalne susjede pa smo zajedničkom akcijom popravili tavan, zabatne zidove i skinuli dimnjake pa se osjećam bar malo sigurnije. Jako je deprimirajuća ova neučinkovitost države oko obnove. Ako vidiš da nemaš dovoljno ljudi u Ministarstvu koji se bave rješavanjem predmeta obnove, onda ih zaposli, ili ako neki zakon koči obnovu, pa promijeni ga više, jer ovo kako je sada - nije doslovno ništa. Nadam se da nećemo kao država morati vraćati novac Fondu solidarnosti EU-a namijenjen za obnovu javnih zgrada jer ih nećemo uspjeti iskoristiti. To bi bio teški poraz. Strašno mi je žao ljudi koji će još dugo biti izvan svojih domova.

Na koji način čuvate svoje mentalno i fizičko zdravlje?

Mentalno zdravlje čuvam humorom i vježbanjem, a fizičko kretanjem i nepušenjem.

Čime tjerate vrijeme od sebe? Imate li neke beauty rituale?

Svako jutro i večer očistim lice i trudim se redovito ići kozmetičaru. Malo sam lijena što se izgleda tiče pa čim ne snimam, zanemarim sve i moram se tjerati na to. Kći me zeza da u tome uopće nisam ženstvena žena. Da, i perem lice hladnom vodom jer je to stvarno dobro za pore i cirkulaciju. Još se trudim što više vježbati i hodati.

Dostojanstveno starite. Što mislite o trendu estetskih operacija na koje odlaze sve mlađe žene?

Mislim da svatko treba raditi sa sobom ono što mu se sviđa. Meni se sviđa umjerenost, ono da i kad nešto radiš to ne bude vidljivo, nego da održavaš približno isti izgled.