Repešini izabranici možda nisu impresionirali mnoge u prvoj fazi natjecanja, s obzirom na poraze od Senegela i Grčke, ali uspjeli su se plasirati u osminu finala i od subote započinje potpuno novi turnir, u kojem se preostalih 16 reprezentacija bore za tri medalje.

Hrvatska je posljednji put osvojila medalju na jednom velikom natjecanju davne 1995. godine, a zadnju sa SP-a godinu prije i svaki put kad se naši plasiraju na svjetsku ili europsku smotru svi se nadamo da će toj 'crnoj seriji' doći kraj. Ovaj put to će biti jako teška, a možda i nemoguća misija, ne samo zbog povremeno slabe igre, već i zbog ždrijeba koji je nemilosrdan.

Prva prepreka na našem je putu Francuska. Europski prvaci bez Tonyja Parkera djeluju neuvjerljivo, o čemu svjedoče porazi od Španjolske i Brazila te iščupana pobjede protiv Srbije. Naši definitivno nisu bez šanse u tom dvoboju i vrlo bi lako mogao odlučivati posljednji šut na utakmici, kao u dvoboju Galskih pijetlova protiv naših susjeda.

Četvrtfinale bi bio lijep uspjeh kojeg neće biti jednostavno ostvariti, s obzirom na renomiranog protivnika. A za korak više od toga trebat će puno više od dobre igre, jer među osam najboljih čekat će nas Španjolci, protiv kojih je dosad u turniru bilo nemoguće igrati, a još gore će biti kad se bude igralo na ispadanje.

Ne radi se samo o kvaliteti španjolske selekcije, koja je domaćin turnira, već i o općoj atmosferi na SP-u da oni i Amerikanci moraju igrati u finalu. Gasolu i društvu dopušta se doslovno sve, a suparnici se žale na dobivene batine te sudačke odluke koje uvijek idu u korist domaćina, čim su u sferi 'slobodne sudačke procjene'.

Španjolski mediji već pišu o finalu svojih igrača i Amerikanaca, rade analize tko ima veće izglede za zlato. Strani pak ljubitelji košarke ogorčeni su ždrijebom koji čini se nije pravilno rasporedio reprezentacije, kao i na Fibine suce koji su po tko zna koji put ispod nivoa i uglavnom sude u korist onog tko vrši veći pritisak.

Sve u svemu, još jedan SP s puno zamjerki, a ako naši preskoče i Francuze i nemilosrdne domaćine, to bi bila jedna od najvećih senzacija našeg momčadskog sporta...