Turnir će pratiti i pitanje svih pitanja: je li USA Basketball 2024 jači od Dream Teama koji je 1992. prvi put na Olimpijske igre doveo igrače iz NBA, i to kakve igrače, a onda su se prošetali Barcelonom i u finalu pobijedili najjaču hrvatsku selekciju svih vremena. Svaki nostalgičar reći će da ništa i nitko ne može zasjeniti momčad u kojoj su bili Michael Jordan, Larry Bird, Magic Johnson, Carl Malone, David Robinson, Clyde Drexler, Pat Ewing, Scottie Pippen i drugi. I po mnogo čemu jest tako, a dodatni argument svakako proizlazi iz činjenice da je ta ekipa prije 32 godine djelovala kao da se spustila s drugog planeta.

Amerikanci su i kasnije na OI dovodili moćne družine, uostalom od 1992. do 2020. osvojili su sedam zlata i broncu, ali razlika prema ostatku svijeta ipak se polako smanjivala. Ako to prema broju medalja i nije bilo toliko vidljivo na Olimpijskim igrama, jest na svjetskim prvenstvima. Na dva posljednja igrači iz kolijevke košarke, sve uz NBA zvijezde, osvojili su prvo sramotno loše sedmo, pa onda četvrto mjesto. I zazvonilo je na uzbunu: što ako im 'tamo neki Europljani' oduzmu primat i na njihovom najdražem natjecanju? Nije li dovoljno bilo to što već godinama nijedan Amerikanac (ne računajući naturaliziranog Joela Embiida) ne uspijeva osvojiti nagradu za MVP-a u NBA ligi?

LeBron James kao pokretačka snaga

Priču je u drugom smjeru pokrenuo ponajprije LeBron James. Neki ga smatraju najvećim američkim košarkašem svih vremena, ali istodobno je igrač koji se uvijek rado odazivao pozivu u reprezentaciju - zato i ima dva olimpijska zlata i broncu te svjetsku broncu. I uspio je - njegovom pozivu odazvala se sama krema NBA lige.

Da bi došli do pete uzastopne titule olimpijskih prvaka (inače ih ukupno imaju 16), u travnju je obznanjen popis 12 veličanstvenih, da parafraziramo naslove dvaju slavnih filmova. Tu su, kao nikad prije, četiri MVP-a NBA lige, od njih 12 jedanaestorica su igrala u ovogodišnjoj All Star utakmici, a ukupno su zabilježili 84 izbora u All Star ekipu. Sedmorica već imaju iskustvo igranja na Olimpijskim igrama. Nikad se na košarkaškom terenu nije okupila takva momčad, bar kad su u pitanju titule i priznanja.

U Pariz ovih dana, dakle, putuju - od bekova do centara: Devin Booker (Phoenix Suns), Stephen Curry (Golden State Warriors), Anthony Edwards (Minnesota Timberwolves), Tyrese Haliburton (Indiana Pacers), Jrue Holiday (Boston Celtics), Kevin Durant (Phoenix Suns), LeBron James (Los Angeles Lakers), Kawhi Leonard (Los Angeles Clippers), Jayson Tatum (Boston Celtics), Anthony Davis (Los Angeles Lakers), Bam Adebayo (Miami Heat) i Joel Embiid (Philadelphia 76ers). A vodi ih Steve Kerr, trener Warriorsa koji je prije Igara spremno ustvrdio da u rosteru ima 12 budućih članova Kuće slavnih.

Možemo se odmah prisjetiti originalnog Dream Teama. U njemu su igrala trojica bivših MVP-a, a ukupno su u karijeri imali 68 izbora u All Star ekipu. Možemo još malo: u Barceloni su tri najvažnija imena - Larry Bird, Magic Johnson i Michael Jordan - imala deset šampionskih prstena, isto koliko imaju James, Durant i Curry iz ovogodišnjeg sastava. Ako se u ono vrijeme pak činilo da je okupljena družina u godinama zbog svog minulog rada, evo zanimljivog podatka: iz nove reprezentacije sva trojica najvećih zvijezda starija su od dosad najstarijeg američkog košarkaša na OI, Larryja Birda. On je u Barceloni imao 35 godina i sedam mjeseci dok je Jamesu 39, Curryju 36, a Durantu 35 godina i 10 mjeseci. Cijela momčad najstarija je u povijesti, a u prosjeku im je 30 godina i devet mjeseci. Neki bi rekli da su iskusni, drugi bi se počešali po tjemenu. Ipak, ima i debitanata: Curry, Embiid, Leonard, Edwards i Haliburton.

'Strah' od konkurencije u Parizu

No još se nešto promijenilo u odnosu na 'onaj' Dream Team: konkurencija. Da su ondašnji igrači iz Europe i drugih kontinenata imali minutažu i tretman koje danas u NBA imaju stranci, sigurno bi i ishod u Barceloni bio drukčiji, bar što se tiče razlike u koševima. Dovoljno se sjetiti Dražena Petrovića, Tonija Kukoča i Dina Rađe od naših, da ne govorimo o tadašnjim asovima iz Srbije, Litve... Danas u američkom taboru strahuju od stvari za koje su vjerojatno mislili da im nikad nitko u njima neće moći parirati: fizikalnosti neameričkih momčadi, igre u obrani i skoka.

Na tome je koncept momčadi gradio direktor reprezentacije, nekadašnja NBA zvijezda Grant Hill, jer je nakon razočarenja na Svjetskom prvenstvu zaključio da mu treba ekipa krupnijih i snažnijih igrača kako bi se suprotstavili konkurenciji.

'Igra pod okriljem FIBA-e drukčija je od one u NBA-u. Trebaju vam igrači koji se mogu prilagoditi, koji igraju obranu, iskusni su, kao i kolektivna ideja kako doći do pobjede. To je slagalica. Želite imati talentirane pojedince, ali i igrače koji se mogu uklopiti u tim i igrati ulogu koju dobiju. Obrana je svakako prioritet, kao i skok, kojim smo se mučili na Svjetskom prvenstvu. Možete imati skup najboljih, ali najvažnije je da se svatko od njih uklapa u momčad', rekao je za Washington Post.

I doista, imat će možda nikad jaču konkurenciju.

U Parizu će ih, recimo, čekati Srbija, u kojoj će prvi put na velikim natjecanjima biti zajedno Bogdan Bogdanović i Nikola Jokić. Nije važno to što su ih Amerikanci samljeli u posljednjoj provjeri u Abu Dabiju, bit će jaki kao uvijek, a pravi razmjeri vidjet će se odmah na početku turnira, jer se sastaju u prvom kolu grupne faze.

Još jača bit će Francuska, a u Tokiju je s Amerikancima odigrala najneizvjesniji finale ikad, izgubivši sa samo pet razlike. Ove godine igraju kod kuće, a uz najboljeg defanzivca NBA lige Rudyja Goberta i društvo sad dolaze pojačani za genijalnog Victora Wembanyamu. Dovoljno da ih se proglasi najvećom prijetnjom Amerikancima.

Luke Dončića i njegove Slovenije neće biti na Olimpijskim igrama, kao nažalost ni Hrvatske sa Šarićem i Zupcem, ali će ondje biti Grčka, predvođena Giannisom Antetokounmpom, koju ne treba olako otpisati. Od europskih momčadi nemojmo zaboraviti ni prošlogodišnje svjetske prvake Nijemce.

A onda su tu i superjaki Kanađani, po mnogim osobinama najbliži LeBronovim zvijezdama. Sva sila NBA igrača slila se u tu momčad, čiji je vođa Shai Gilgeous-Alexander. Ne treba zanemariti ni neke naizgled autsajdere, recimo Australiju, koja je Amerikance namučila u pripremnoj utakmici, a onda pobijedila Srbiju, pa Južni Sudan, možda i Brazil s Acom Petrovićem na klupi.

Amerikanci su naučili lekciju, pogreška se neće ponoviti

U pripremnim utakmicama Amerikanci su se susreli s nekim od najvećih konkurenata i sve su dobili. Prvo su u Las Vegasu ostavili Kanadu na minus 14, pa su se u Abu Dabiju malo mučili s Australijom uz prednost od samo šest poena. A onda su se u istom gradu obračunali s Jokićevom Srbijom rezultatom 105-79. Centar Denver Nuggetsa jest ubilježio 16 koševa i 11 skokova, ali je Svetislav Pešić odlučio poštedjeti svog kapetana i glavnu timsku uzdanicu Bogdana Bogdanovića te on nije odigrao ni minute.

Jasno, Amerikanci su - uglavnom s pravom - toliko samouvjereni da se najviše bave sobom, posebno snagom ove reprezentacije i usporedbama s onima iz prošlosti. Opći je stav da je 12 igrača koje će voditi Kerr najbolji sastav od OI 2012., kad je u momčadi uz sadašnje Duranta i Jamesa bio Kobe Bryant, uz još dva kasnija MVP-a, Jamesa Hardena i Russella Westbrooka. Dalje, jedini put kad je SAD u reprezentaciji imao više igrača s posljednje All Star utakmice bio je Dream Team III. iz 1996., kad je u sastavu bilo svih 12 'zvjezdanih'. Ove godine ih je 11, svi osim Jruea Holidaya, a toliko ih je bilo i u originalnom Dream Teamu, kad je jedini izuzetak bio Christian Laettner.

Još su jednu lekciju Amerikanci naučili od posljednjeg Svjetskog prvenstva. Tada su na natjecanje poveli 12 igrača koji nikad nisu igrali međunarodne utakmice, a danas su to samo Embiid i Leonard. S obzirom na to koliko su strani igrači promijenili NBA i koliko su se u stanju promijeniti kad se vrate 'kući', to može biti vrlo važan faktor. Originalni Dream Team bio je ipak u drukčijoj situaciji - onih 12 vanzemaljaca kao da je igralo neki drugi sport u odnosu na konkurenciju.