Lideri nekih od reprezentacija koje su na Euru ispale u grupnoj fazi ostali su unatoč očitim propustima, skoro nedodirljivi, a 'neprijatelji' i hejteri radije se traže među sucima, u međunarodnim nogometnim forumima i medijima. Drugi, pak, koji su napredovali u osminu finala bivaju gađani čašama, glasno im zvižde, pa i traže njihovu ostavku između dvije faze natjecanja
Prvu grupu svatko bi trebao lako identificirati. U drugoj je u glavnoj ulozi engleski izbornik Gareth Southgate, čovjek koji već osam godina vodi reprezentaciju koja stalno bezuspješno obećava 'povratak nogometa kući', koji ne uspijeva stvoriti momčad od igrača najjače nogometne lige na svijetu, i kojega navijači istinski i bez ograda ne podnose. Moglo bi se reći i 'mrze', kad taj izraz ne bi bio preoštar.
Engleska je među najboljih 16 prošla kao pobjednik skupine C, ali sa samo pet bodova (jednom pobjedom i dva neriješena rezultata), u konkurenciji reprezentacija koje su se probile dalje s po tri remija. Prosječni engleski navijač vjerojatno je uoči prvenstva smatrao da će se Bellingham, Kane, Foden, Saka i društvo lagano prošetati u sudarima s Danskom, Slovenijom i Srbijom. No, nije ni izbliza tako ispalo.
Momčad koja ima onakve napadače, kako kaže službena statistika, uspjela je dati samo dva gola u tri utakmice, pokazala iznimnu jalovost čak i uz prosječni posjed od oko 60 posto. Nevjerojatno zvuči da su sve te golgeterske zvijezde na tri utakmice uputile 10 udaraca u okvir gola, uz još 11 koji su išli pored ili iznad vratnica. Čak i Hrvatska je u tom segmentu bolja, s 14 udaraca u okvir gola i 16 izvan njega.
Uz takva 'postignuća', vjerojatno samo Southgatea može iznenaditi što su ga navijači nakon utakmice sa Slovenijom zasuli čašama (to se može vidjeti OVDJE), psovkama i zvižducima, i što neki od važnijih autoriteta u engleskom nogometu otvoreno zagovaraju njegovu ostavku ili otpuštanje usred prvenstva, što se vjerojatno nikad ni u jednoj reprezentaciji nije dogodilo.
Prizor sa stadiona u Kölnu doista je bio neobičan. Southgate je s igračima krenuo pozdraviti navijače, i tada je krenula salva s tribina. Uglavnom je izbornik bio meta, no nisu ni igrači bili pošteđeni. Sam Southgate je na konferenciji za novinare poslije utakmice - prilično džentlmenski - pokušao skrenuti 'paljbu' isključivo prema sebi, ali ipak se požalio na tretman.
'Mogu ih razumjeti, ali najvažnije je da ostanemo uz momčad. Shvaćam da me napadaju, to je bolje nego da je usmjereno na igrače, no stvorena je neobična atmosfera za rad. Ne vidim da je ijedna druga momčad koja je prošla dalje na takvom udaru', rekao je.
Uzroke neprijateljstva koje mu pokazuju, pak, vidi u velikim očekivanjima. Istodobno, očito ne promatra igru reprezentacije onako kako je gledaju navijači. Za njega je Engleska 'opet postala zabavna za gledanje, i igrači uživaju u tome'.
'Moj posao je da provedem svoju momčad kroz ovo, i izvučem iz njega najbolje što mogu dati. Moramo ostati na svom putu, i osigurati mir u svlačionici'.
I igrači su prilično benevolentni prema vlastitoj izvedbi. Neki će možda i priznati da su u prve dvije utakmice bili loši, no odmah se dodaje nešto bolje izdanje protiv Slovenije, posebno u drugom poluvremenu. No, to što su nešto bolje kombinirali i dolazili bliže golu sigurno nije nešto s čime bi se nogometna elita jedne Engleske trebala zadovoljiti.
Na Euru je pod velikim pritiskom
Jasno, po rezultatima prvih triju utakmica njihova igra je sve samo ne 'zabavna'. A pitanje je koliko će im biti zabavno u osmini finala, gdje ih čeka Slovačka, nimalo naivna reprezentacija koja je pobijedila Belgiju i igrala neriješeno s Rumunjskom. Da ne govorimo o čestoj sklonosti Engleza ka potcjenjivanju protivnika. U nokaut fazi – pojednostavljeno govoreći – treba postizati više golova od protivnika. A to im je itekako nedostajalo u prvoj rundi, u čemu se slažu svi komentatori.
'Engleska ima ogromne talente i ne možemo sebi priuštiti da ih se vodi na pogrešan način', rekao je na ITV-u legendarni Gary Neville.
Najdalje je (zasad) otišao jedan od najuglednijih britanskih sportskih komentatora Richard Keys. On je, govoreći za beIN Sports izrekao nešto dosad nezabilježeno: zatražio je da nogometni savez uoči utakmice u osmini finala udijeli otkaz Southgateu. Napravio je Keys odmah i sljedeći korak: predložio je da se na klupu reprezentacije dovede Harry Redknapp, što je prilično bizarna ideja s obzirom da je 77-godišnji trener u mirovinu otišao još 2017. Keysov prvi izbor bio bi, istina Jürgen Klopp, ali je svjestan koliko je to nemoguće, a za Redknappa je ustvrdio da bi sigurno sjeo na prvi avion iz Dubaija gdje danas živi.
Zanimljivu perspektivu dala je, pak, komentatorica Independenta Gemma Abbott. Ona krivicu za dosadašnje nastupe svaljuje na basnoslovno bogatstvo koje kroz vrijednost igrača sjedi u engleskoj svlačionici. Ona iznosi da je procijenjena vrijednost igrača Engleske jednaka ukupnoj vrijednosti njemačke i belgijske reprezentacije, sa četiri igrača koji imaju 'price tag' veći od 100 milijuna funti.
'Ti ljudi su među najbolje plaćenim ljudima na svijetu. Čemu se čuditi kad svoj status igrača Premiershipa cijene više od igranja za svoju zemlju?', pita se autorica.
Igra Engleske zavrijedila je i međunarodnu pažnju, s obzirom da je Albion istican u najužem krugu favorita za osvajanje Eura. Španjolska Marca dala je zanimljivu opservaciju, s nešto patriotskog 'toucha', smatrajući da Southgate zaslužuje hitni otkaz:
'Ima Harryja Kanea, Judea Bellinghama, Phila Fodena, Bukayo Saku, Declana Ricea, Colea Palmera u momčadi, i pošlo mu je za rukom da nijedan od njih ne igra dobro. Oh, kad bi Guardiola dobio u ruke takvu momčad...', napisao je Alberto Rubio.
Ili, riječima s portala Football Planet: 'Gareth Southgate je jedini trener na svijetu koji uzme prvog strijelca Bundeslige, najboljeg igrača španjolske La Lige i najboljeg igrača Lige prvaka, i onda izabere sustav koji svu trojicu učini potpuno neučinkovitima'.
Brutalan komenatar The Guardiana
Brutalan, i vrlo duhovit, bio je Guardian u svom osvrtu na tri utakmice u grupi:
'Kaže izreka da nikad ne možeš biti previše oprezan. Ispada da možeš, nakon što je Southgate održao taktičku majstorsku radionicu o tome kako iscijediti život iz nekih od najboljih igrača na svijetu'.
Zlatko Dalić bi ih svih već izrešetao rafalima o nedostatku domoljublja i nepoštovanju vjere, države, nacije i reprezentacije. Premda šokiran, Southgate je preuzeo paljbu, skrećući je s igrača. No, imajući paljbu na sebe umjesto po igračima.
S druge strane, možda se sjetio pet milijuna funti godišnje, pa je za BBC rekao da mu kritike ništa ne znače.
'Važno mi je jedino provesti ovu grupu igrača kroz turnir. Mi smo visokoprofilna momčad od koje se mnogo očekuje i razumijemo da će sve što napravimo biti pod povećalom. Nemam problema s takvim životom. I ne moram slušati vanjske kritičare, jer sam najveći kritičar onogaš to radim, a mislim da su i igrači takvi'.
Još pamte Hrvatsku sa SP-a 2018.
A da ne bismo podlegli (dez)informacijama kako Engleska ništa nije napravila u međunarodnoj konkurenciji za Southgateovog mandata, valja reći kako je više puta bio predmet istinskog navijačkog obožavanja. Uostalom, doveo ih je do polufinala Svjetskog prvenstva 2018., gdje su u produžecima izgubili od Hrvatske. Tek je treći engleski izbornik koji je na svjetskim prvenstvima došao tako daleko, nakon Alfa Ramsey i Bobbyja Robsona. Bio je i finalist Eura 2020 (odigranog 2021.) i opet izgubio na jedanaesterce od Italije, i treći u Ligi nacija 2019. Nije onda ni čudo da je raspoloženje i navijača i medija tijekom većine njegovog mandata bilo potpuno drukčije nego danas.
Recimo, na polufinalu u Rusiji protiv Hrvatske navijači su na stadion masovno došli u omiljenom Southgateovom odjevnom predmetu, prsluku kakvog je nosio na svim utakmicama. Zbog uspjeha na tom prvenstvu stanica Southgate u londonskom Enfieldu dobila je na dva dana dodatak u izbornikovom imenu. Navijači su također preradili hit grupe Atomic Kitten 'Whole Again', pa je onda i sama grupa za Euro 2020 snimila pjesmu s novim tekstom, i refrenom koji završava vječnim 'Football is coming home again'. Nije se baš vratio onako kako su željeli, ali pjesma je ostala. A te 2018. Southgate je na BBC-u proglašen trenerom godine u svim sportovima.
Takav ugled Southgate je zavrijedio i kroz igračku i kroz trenersku karijeru prije one izborničke, jer je po mnogočemu istinski proizvod engleskog nogometa. Taj branič i veznjak za svoja je tri kluba – Crystal Palace, Aston Villu i Middlesbrough – odigrao više od 500 utakmica.
Odbio ponudu Manchester Uniteda
Nisu to najvažniji engleski klubovi za koje je svojom kvalitetom mogao igrati, ali imaju vjernu sljedbu kao i svi drugi u Premiershipu. Dapače, odbio je ponudu Manchester Uniteda da bi nastavio igrati za Middlesbrough. Osim toga, s Aston Villom osvojio je Liga Kup 1995/96, isto je ponovio i s Middlesbroughom 2003/04, a s istim klubom je bio i finalist tadašnjeg Kupa UEFA u sezoni 2005/06, kad su izgubili od Seville. Bila mu je to oproštajna sezona, prije nego je u istom klubu bio trener sljedeće tri sezone.
I reprezentativna karijera bila mu je više nego solidna, zabilježio je 57 nastupa, postigao dva gola. Sudjelovao je i onom finalu Eura 1996 u kojem je Engleska izgubila od Njemačke na jedanaesterce, i to nakon što je baš Southgate promašio. Kasnije je pokazao solidan smisao za humor kad se u reklami za Pizza Hut pojavio s Stuartom Pearceom i Chrisom Waddleom čiji su promašaji izbacili Englesku sa SP-a 1990. Za Albion je nastupio na još dva velika natjecanja, Svjetskom prvenstvu 1998. i na Euru 2000.
Bilo bi zanimljivo čuti danas prisjeća li se Southgate vremena kad je izričito odbijao poziciju izbornika seniorske reprezentacije nakon što je relativno neuspješno vodio U21 selekciju. No, u rujnu 2016. ipak je pristao. U međuvremenu je 'šetao' od trnja do zvijezda, sada je opet bačen u trnje, vjerojatno ni jedan drugi trener na Euru (osim možda Dragana Stojkovića, ali to je druga priča) nije na takvom udaru zbog nastupa njegove reprezentacije. Dobrim dijelom je engleska reprezentacija zaslužila kritike, jer ne igraju ni izbliza na razini individualnih kvaliteta. S druge strane, teško je igdje naći medije koji su tako brutalni u bacanju idola u prašinu kao što su to engleske novine.
U nedjelju ga čeka vjerojatno ispit karijere. Pobijedi li, opet će se na Otoku početi pjevati 'Football is coming home'. Izgubi li, jedini koji će se uistinu vratiti kući, i ostati tamo, bit će Southgate.