Tako je analitičar community portala Tribina.hr johnny08 napisao članak pod naslovom 'Koji će igrači postati zvijezde, koji propasti?', u kojem se osim borbom Rijeke i Dinama pozabavio i nekim igračima. Članak prenosimo u cijelosti.

Na početku mjeseca lipnja Damir Mišković je napravio atipičan potez za privatnog vlasnika jednog nogometnog kluba i u suradnji sa Gradom Rijekom (još uvijek 30% vlasnici kluba) je organizirao otvorenu tribinu na Rujevici, na kojoj je predstavio ne samo strategiju razvoja kluba do 2020. godine, već je transparentno 'urbi et orbi' objavio dokumente koje govore o rezultatima poslovanja kluba u protekle četiri godine, od kada je klub preuzela zaklada Social Sport.

Takav potez predsjednika kluba koji je u većinskom privatnom vlasništvu, na ovim prostorima teško da je viđen, tim više što su novinari, pretplatnici i članovi kluba slobodno mogli postavljati pitanja odgovornim osobama u riječkom klubu. Odmah na početku druženja predsjednik Mišković je još jednom potvrdio kako će se Kantrida u budućnosti graditi, ali i da je cilj NK Rijeke, nakon ostvarene stabilizacije na svim poljima, osigurati samofinanciranje. U prijevodu to bi značilo da društvo s Rujevice u svakoj godini mora postati sve manje ovisno o financijskoj injekciji Social Sporta, te da će se nastaviti već uhodani put dovođenja besplatnih ili jeftinih igrača koji će se potom nakon sezone ili dvije pod palicom Matjaža Keka prosljeđivati u financijski moćnije klubove za određeno obeštećenje koje bi zadovoljilo klub. Također, proračun NK Rijeke u novoj sezoni neće biti veći kako bi se pokušao još jače pritisnuti Dinamo, već će ionako podosta slabiji riječki proračun u odnosu na onaj zagrebačkog Dinama, biti još manji. Također punjenje navedenog proračuna za nadolazeću 2016./2017. sezonu će uvelike ovisiti o prodaji igrača, te se predviđa kako će više od 50% proračunskih sredstava doći od izravne prodaje igrača, a iznos koji Rijeka namjerava uprihodovati od transfera se kreće u rangu od 5 milijuna eura.

Posljedice, odnosno efekti Miškovićevog plana za budućnost naravno izravno utječu na svaku dublju analizu riječkog prvoligaša, te ovaj dulji uvod služi prvenstveno kao upoznavanje sa recentnim događajima oko kluba, dok u nastavku donosim pregled dosadašnjih transfera, želja i realnih mogućnosti NK Rijeke u novoj sezoni.

Već viđena priča, različiti akteri

Nova sezona nova prilika za skidanje Dinama sa pobjedničkog trona, Dinama u kojem obitelj Mamić naoko polako popušta čelični stisak, što se očituje u recentnom odlasku mlađeg Zorana u Saudijsku Arabiju, dok se mastermind operacije Zdravko Mamić sve više povlači u sjenu smanjenom ulogom u klubu i zapravo izravnom prodajom svih najvrjednijih domaćih eksponata u vidu reprezentativaca Pjace, Roga i Ćorića, što može podrazumijevati da je izlazna strategija u punom jeku. U takvoj situaciji Dinamo sa novim trenerom Kranjčarom i dolascima neprovjerenih igrača Karimija i Jonasa, te nekoliko zanimljivih povratnika sa posudbi, ne bi trebao predstavljati nepremostivu prepreku za Rijeku koja raste, te bi po svemu sudeći novo prvenstvo trebalo dovesti do nikad bliže borbe starog prvaka i ozbiljnog pretendenta za naslov. Sve navedeno je naravno pogrešno. Naime, Dinamov budžet ne samo da je dovoljan za još deset godina prvog mjesta u ovakvom odnosu snaga, već prvi i jedini pratitelj Rijeka jasno naglašava kako će proračun u tekućoj godini biti manji i kako ga većinski moraju puniti odlasci igrača.

Prodaja kao put prema naprijed

Navedeno nije ostalo mrtvo slovo na papiru nego je brže bolje Balaj prodan u Terek za 2 milijuna eura, Samardžić u Kinu za 1.5 milijuna eura, Brezovec u Sheriff za 250 tisuća eura, Kvržić u isti klub na posudbu, Zlomislić u Tursku, dok nije isključena kasna prodaja Tomasova, Močinića, Maleša i naravno Leškovića. Upravo potonji je zakuhao riječki mercato u paru sa obrambenim kolegom Mitrovićem kada su u kooperaciji sa zajedničkim agentom Cvjetkovićem odbili potpisati novi ugovor, dok im obojici postojeći ističe na ljeto 2017. godine. Tada je kod Leškovića bila navedena mala plaća kao glavni razlog odbijanja ugovora, dok je kod Mitrovića problem bio u nepostojanju Kekovih garancija da će biti starter. Reakcija Juričića je bila brza, oboje pravac tribine i stav da što se kluba tiče mogu i prosjediti na njima do kraja ugovora. Naravno da takva situacija ne koristi nikome, a ponajmanje igračima, te je Mitrović potpisao ugovor, dok je Lešković odlučio ustrajati u svom stavu, te se ugledao na nekadašnjeg mu kolegu Jajala i sad čeka Pescaru da mu pruži slamku spasa. Na navedeni dvojac nastavio se i domaći dečko Datković čija je sudbina isto tako neizvjesna nakon sezone provedene na posudbi u Zemanovom Luganu. Zamjene? Crnogorski povremeni reprezentativac Šofranac i Elez iz Lazija, oboje dovoljno mladi i perspektivni da sa Mitrovićem čine solidan stoperski par. Što se obrane tiče najvažnija je ipak vijest da je zadržan najbolji desni bek lige Ristovski i polivalentni Vešović, dok rak rana ostaje lijevi bek. Pomalo čudi reakcija kluba nakon odlaska Vargića u Lazio, koji nije očekivano uzeo besplatnog Zagorca (Dinamo-Lokomotiva), već je šansu dao drugom golmanu Prskalu i Slugi. Ako golman čudi, što tek reći za napad gdje je jedini izraziti napadač ostao Bezjak, te se klub očito vodi mišlju kako su Matei i Gavranović prošli proces prilagodbe na novu sredinu i kako se od njih mogu i moraju očekivati velike stvari u igri prema naprijed. Cijela sila povratnika sa posudbe je solidno popunila kadar, pa tako imamo Slugu, Mišića, Čanađiju, Miloša i Ajayija koji traže drugu šansu dok je zanimljivost da novi klub još traži ex-kapetan Sharbini na kojeg se ne računa. Summa summarum mercata je da ozbiljan novac nije očekivano uložen u niti jednog jačeg igrača, da se prodajom nekolicine igrača namaknuo dovoljan novac za samoodržavanje kluba koje se toliko spominje, što nam samo ukazuje na to da sve ide po planu, što čini Miškovića čovjeka od riječi.

Sudar sa realnošću

Naravno isto dokazuje manjak ambicije ili bolje rečeno sudara sa realnošću društva s Rujevice, koje je na vrijeme shvatilo i prihvatilo da ozbiljno parirati ovakvom Dinamu nije realno niti poželjno za dugoročni projekt razvitka kluba; samo nitko u klubu to ne može/ne želi navijačima priopćiti na ovako izravan način. Naprosto je uspjeh i razvoj kluba došao prebrzo i Rijeka je preskočila nekoliko stepenica na tom putu, te je za očekivati sezonu ili dvije dodatne stabilizacije kluba u kojem je cilj drugo mjesto i dodatni pokušaj proboja u skupine EL-a što je s trenutnim kadrom gotovo nemoguća misija. S pozitivne strane Kek je trener koji je navikao raditi u promjenjivim uvjetima i za očekivati je od njega da će stvoriti ekipu dostatnu za obranu drugog mjesta, pokušaj osvajanja Kupa, dok ostalo sa ovakvim ulaganjima jednostavno nije moguće (teško je na bazi cijele sezone očekivati neki grčko-portugalski scenarij). NK Rijeka nema financijski impuls grada iza sebe, nema velikih sponzora u ligi koja jednostavno ne privlači iste i sve se više osjeti kako politika manjih plaća i većih bonusa za ostvarene uspjehe udara o zid u bermudskom trokutu koji čine igrač-agent-novi poslodavac.

Rijeka jednostavno ne može plaćama privući jače igrače, zadržati postojeće, slabašni HNL dodatno odbija jača imena izvan balkanskog područja (čime je prostor za manevar dodatno sužen), a monopol jednog kluba ne predstavlja pravednu tržišnu utakmicu za ostatak prvoligaške karavane koja je osuđena na igru čekanja, čekanja na tzv. 'silver lining' koji je možda odmah iza ugla…