U srijedu od 15 sati u Hamburgu Hrvatska i Albanija igraju utakmicu 2. kola skupine B Eura. Obje su reprezentacije u prvom kolu doživjele poraze, Hrvatska od Španjolske 0:3, Albanija od Italije 1:2, a kako i jedni i drugi žele u sljedeći krug, jasno je da iz ovog okršaja žele izaći kao pobjednici
Hrvatska i Albanija u srijedu će prvi put odmjeriti snage. I nije to moglo doći u nezgodnijem trenutku. Jer gubitnik gotovo sigurno ostaje bez mogućnosti plasmana u osminu finala. Osim toga, nakon poraza u prvom kolu, atmosfera sigurno nije idilična.
Međutim priliku za popravni imaju. Slaže se s time i Ardian Kozniku, danas 56-godišnjak, rođen u Đakovici na Kosovu, Albanac koji je u dresu Hrvatske osjetio slast osvajanja medalje na SP-u u Francuskoj 1998. godine.
'Bit će zanimljivo, jer obje su reprezentacije izgubile u prvom kolu. Bilo to 3:0 ili 2:1, poraz je poraz. I zato očekujem otvorenu utakmicu, jer obje će reprezentacije ići na pobjedu', počeo je Kozniku svoje izlaganje.
Koliko je poraz od Španjolske poremetio atmosferu unutar hrvatske reprezentacije?
'Najiskrenije, ja sam i uoči Španjolske rekao da će Hrvatska pobijediti, vjerovao sam u to. Doduše, nije se tako rasplelo, ali nisam izgubio nadu. Što se te utakmice tiče, Španjolci su svoje prilike iskoristili, Hrvati svoje nisu. Ali tako je to u sportu. Poslije, kad takav protivnik povede 3:0, a ipak je riječ o strašnoj reprezentaciji, onda se protiv nje teško vratiti. I tko god da je gledao utakmicu protiv Portugala, rekao bi da će Hrvatska biti europski prvak, ali ti se dogodi ovaj poraz. Naravno, vjerojatno je nakon utakmice bila tuga, ali sve su to vrhunski profesionalci koji zbog jednog poraza, koliko god on težak bio, neće patiti. Ovo je sport, sljedeći dan je nova prilika.'
Znači, nema straha za hrvatske navijače, jer oni ovu pobjedu očekuju s velikim nestrpljenjem.
'Kvaliteta i iskustvo su na strani Hrvatske. Osim toga, hrvatski igrači, njih barem 80 posto, već godinama igraju zajedno. I zato mislim da su poraz od Španjolske lakše 'prožvakali'. Ponavljam, kvaliteta, individualna i momčadska, na strani je Hrvatske. No definitivno protiv Albanije treba biti oprezan. Ali to izbornik Dalić zna. No moram to naglasiti kad već imam priliku.'
Koga se Dalić i društvo moraju bojati?
'Opasnost? Da ne govorim o imenima, oni su jaki kao kolektiv. Istina, nemaju klasne igrače u napadu, poput Petkovića, Perišića, Kramarića, ali oni će ionako vjerojatno na početku vrebati neku svoju priliku iz kontre. Dobro su izbalansirana momčad, svatko može zabiti gol, iako sada nema Sokola Cikalleshija i Myrte Uzunija. Možda je najopasniji Manaj... Ali općenito, Hrvatska je na papiru kudikamo bolja.'
Bez obzira na tu igračku kvalitetu, koja je na strani Hrvatske, Kozniku upozorava na još jedan detalj.
'Albanci na ovom prvenstvu nemaju što izgubiti, a mogu strašno puno dobiti. Eto, izgubili su od Italije, ali nisu se osramotili. Niti im itko zamjera za taj poraz. A isto tako, rasterećeno će ući u utakmicu protiv Hrvatske jer znaju da je Hrvatska favorit na papiru. I to je najgore za Hrvatsku, jer Albanci mogu biti iznenađenje.'
Iako smo svi uvjereni da će hrvatskih navijača na stadionu u Hamburgu biti više, odnos snaga na tribinama mogao bi ovog puta biti u korist suparničkih navijača.
'Kao što svi vole svoju reprezentaciju, tako je vole i Albanci. Naravno, Hrvatska je već godinama poznata po brojnim dolascima svojih navijača. Ali Albanci sigurno pokušavaju dostići Hrvate. Ovo im je drugo veliko natjecanje. A kako ih jako puno ima u Njemačkoj, ali i u svim europskim zemljama, jasno je da im je dolazak na Euro poseban doživljaj. Bio sam u Italiji na utakmici Italija - Albanija i na stadionu za 35.000 ljudi Albanaca je bilo 30.000. Tako da će ih biti puno i u Hamburgu, u kojem ionako živi velika albanska zajednica.'
Za koga ćete vi navijati?
'Za nogomet (ha, ha)... Svi znaju da sam ja Albanac s Kosova, ali isto tako znam koliko su svi Albanci i Kosovari bili ponosni na mene kada sam dobio priliku igrati za Hrvatsku. Bio sam među kandidatima za Euro u Engleskoj, odigrao sam sedam od deset utakmica kvalifikacija, ali sam otpao zbog loma noge. Potom me Ćiro poveo na SP u Francuskoj 1998. godine, na što sam također strašno ponosan. I svi moji prijatelji znaju da sam od 1990. godine i dolaska u splitski Hajduk posebno vezan uz Hrvatsku. Naravno, bio bih najsretniji da obje reprezentacije prođu skupinu i dođu što dalje, ali moramo biti i realni', nije se htio Kozniku opredijeliti. Ili bolje rečeno izjasniti, da mu ne zamjere ni jedni ni drugi.