Ayrtonu Senni bilo je tog kobnog 1. svibnja 1994. godine, uoči početka treće utrke sezone Formule 1, Velike nagrade San Marina, puno toga na pameti na stazi Autodromo Internazionale Enzo e Dino Ferrari u Imoli. Bila mu je to prva sezona u kojoj je vozio za Williams, momčad koja je zadnjih godina dominirala oktanskim cirkusom. Bolide su pogonili Renaultovi motori, a sredstva kojima je momčad raspolagala omogućila su glavnim inženjerima Patricku Headu i Adrianu Neweyju uvođenje niza elektroničkih pomagala, dok je šasija bila dizajnirana kako bi se pomagala mogla optimalno koristiti. Tehnički superioran Williamsov bolid dominirao je utrkama, momčad je osvojila konstruktorske naslove 1992. i 1993., a u istim sezonama prvaci su bili Williamsovi vozači Nigel Mansell pa Alain Prost. Senna je tada slovio kao najbolji vozač u Formuli 1, sada je trebao voziti i u najboljem bolidu te je bio velik favorit za naslov prvaka.

Zbog novih pravila i novih bolida Senna se osjećao nelagodno

No uoči sezone 1994. Međunarodna automobilistička federacija (FIA) zabranila je niz elektroničkih pomagala u bolidima kako bi utrke bile 'ljudskije', odnosno kako bi smanjila razliku između bogatijih i siromašnijih momčadi. Zbog tih je promjena Williamsov tim morao dizajnirati novi bolid, a koji nije pokazivao odlike svojih prethodnika.

'Osjećam se vrlo nelagodno dok vozim ovaj bolid, pogotovo kada idem do granica. Djelomično zbog novih promjena, a djelomično jer još nemam puno povjerenje u njegove mogućnosti', rekao je Senna uoči sezone. Tada je i dodao:

'Bolidi su vrlo brzi, a teško ih je voziti. Ovo bi mogla biti sezona s puno nesreća. Ne bih želio biti zloguki prorok, ali bit ćemo sretni ako sezona završi bez teških nesreća.' Kao da je imao predosjećaj da bi nešto moglo krenuti po zlu...'

U prve dvije utrke sezone Senna je morao odustati. Na Velikoj nagradi Brazila startao je kao prvi, no izgubio je prednost prilikom odlaska u boks. U pokušaju da stigne Michaela Schumachera prenapregnuo je bolid te se zarotirao na stazi. Motor se zaustavio i Senna je morao odustati. Na Velikoj nagradi Pacifika u Aidi u Japanu opet je startao kao prvi. Schumacher se u startu probio na prvo mjesto, a Sennu je u prvom zavoju Mika Häkkinen izgurao sa staze. Tada se u njegov bolid zabio i Ferrarijev vozač Nicola Larini, onemogućivši mu nastavak utrke. Senni je to bio najgori ulazak u neku sezonu Formule 1, a Schumacher, koji je pobijedio u obje utrke na otvaranju sezone, bježao mu je dvadeset bodova.

Kako je Senna posumnjao u Benettonov bolid i Schumachera

Nakon sudara u Aidi Senna je ostao uz stazu i promatrao protivničke bolide. Šuškalo se da su neke momčadi nastavile koristiti ilegalna elektronička pomagala, pa je želio iz blizine promatrati kako se ponašaju pojedini bolidi. Sumnju mu je pobudio Benettonov bolid u kojem je vozio i Schumacher. Dvadeset godina nakon Sennine smrti njegov tada momčadski kolega Damon Hill je rekao: 'Senna je zaključio da čudni zvukovi za koje je imao dojam da ih proizvode Fordovi motori u Benettonovim bolidima upućuju na korištenje pomagala zbog kojih su bili u prednosti.' Vjerovao je da njegov glavni konkurent, Schumacher, pobjeđuje u ilegalnom bolidu. Takve sumnje obilježile su ostatak sezone. U medijima su se pojavljivali naslovi poput 'Schumacher 20, Senna 0' i 'Može li Senna podnijeti pritisak?'. Pritisku su pridonijeli i problemi u privatnom životu. Senna je od 1992. godine bio u vezi s brazilskom manekenkom i pjevačicom Adriane Galisteu. Sennina obitelj nije odobravala tu vezu (kasnije, za vrijeme sprovoda, obitelj joj nije dopustila boravak u svom krugu), o čijem se točnom karakteru i danas raspravlja u tračerskim kutovima interneta. Mnogi su uoči Imole komentirali da je znatno zabrinutiji nego inače i nestao je njegov prepoznatljiv smiješak.

Tragedija na treningu u Imoli

Senna ni tada nije bio zadovoljan svojim bolidom, smatrao je da je nakon pokušaja novih promjena postao još lošiji: 'Moj se bolid ponaša pomalo nepredvidljivo na ovoj površini. Razlog su posebnosti njegove aerodinamike, ali i problemi s ovjesom.'

Bunio se da mu bolid proklizava. Atmosfera uoči utrke ubrzo je postajala sve tmurnija i tmurnija. Za vrijeme treninga u petak Jordanov je brazilski vozač Rubens Barrichello izletio sa staze, bolid mu je završio visoko u zraku, zabio se u zaštitne gume i ogradu te završio preokrenut na travi. S obzirom na težinu nesreće, imao je sreće - slomio je nos i ruku. Sid Watkins, neurokirurg koji je radio kao glavni liječnik Formule 1, brzom reakcijom spasio ga je od smrti zbog gušenja jezikom. U nesvijesti je prebačen u bolnicu, u kojoj ga je Senna, koji je kao sunarodnjak pomalo bio njegov mentor, kasnije toga dana posjetio.

Sutradan je sve postalo još gore. Na subotnjem treningu austrijski novak koji je vozio za MTV Simtek Ford, Roland Ratzenberger, izletio je iz zavoja i zabio se u betonsku barijeru. Kasnije toga dana preminuo je u bolnici. Senna je nesreću promatrao na ekranu u stožeru Williamsa i kada je shvatio da je ozbiljna, inzistirao je da ode na to mjesto i u bolnički centar. Naišao je na Sida Watkinsa. Cijeli svijet Formule 1 bio je u šoku. Vozač nije poginuo od 1986., a na stazi od 1982. godine, pa je velikom broju njih to bio prvi takav susret sa smrću kolege. Potresenom Senni Watkins rekao je: 'Ayrtone, ti si trostruki svjetski prvak. Najbrži si čovjek na svijetu. Zašto se ne povučeš? I ja ću se povući pa ćemo zajedno ići pecati.' 'Side, neke stvari ne možemo kontrolirati', odgovorio je. 'Ne mogu prestati, moram nastaviti', istaknuo je. No nitko nije znao hoće li Senna sutradan voziti.

U nedjeljno je jutro s Alainom Prostom razgovarao o obnovi Udruženja profesionalnih vozača Formule 1, sindikata vozača ukinutog 1982. godine, i ponudio se da će u njemu preuzeti vodeću ulogu. Na brifingu uoči utrke inicijativu su prihvatili i ostali vozači. Odlučeno je da će organizaciju predvoditi Senna, Berger i Schumacher. Cilj je bio povećati sigurnost vozača i, kako bi se to postiglo, osigurati odgovarajuće promjene u bolidima i na stazama.

Kobna utrka, pogibija i sprovod

Utrka je počela sudarom, zbog čega je sigurnosni automobil bio na stazi do šestog kruga. Senna je vodio u utrci kada je u sedmom krugu u zavoju naziva Tamburello izletio sa staze pri brzini od 309 km/h. Kočio je i dva puta smanjivao brzinu, a u betonski zid je udario pri brzini od 211 km/h. Nakon deset sekundi Sennina se glava pomaknula, zbog čega su gledatelji pomislili da će biti dobro. Na drugom kraju svijeta, u Argentini, peterostruki prvak Formule 1, 82-godišnji Juan Manuel Fangio ugasio je televizor. Prepoznao je u Senninim pokretima spazam nastao kao posljedica teških ozljeda glave. 'Znao sam da je mrtav', kasnije je rekao. Senna je obilno krvario, a Watkins je na licu mjesta izveo traheotomiju kako bi otvorio njegove dišne putove. 'Djelovao je mirno. Podigao sam mu kapke i prema njegovim zjenicama bilo mi je jasno da je pretrpio tešku ozljedu mozga. Podigli smo ga iz kokpita i polegli na zemlju. Dok smo to radili, izdahnuo je. Premda nisam religiozan, osjetio sam da nas je tada napustio njegov duh.'

Odlomljeni desni prednji kotač pogodio ga je u glavu, a još dva elementa iz automobila probila su njegovu kacigu i izazvala dodatne povrede. Bilo koja od tri ozljede vjerojatno bi bila fatalna. Senna je zadobio frakture kostiju lubanje, teške ozljede mozga i presječena mu je površna sljepoočne arterije. Helikopterom prebačen u bolnicu. U 18.37 sati srce mu je drugi put prestalo kucati, tri minute kasnije proglašen je mrtvim, a kao vrijeme smrti označeno je 14 sati i 17 minuta, kada mu nakon sudara mozak prestao funkcionirati. Imao je 34 godine. U njegovom kokpitu pronašli su austrijsku zastavu, kojom je nakon utrke planirao odati počast preminulom Ratzenbergeru. Brazilska je vlada proglasila tri dana žalosti. Na dan sprovoda na ulicama Sao Paula okupilo se oko tri milijuna ljudi. Okupilo se i mnoštvo istaknutih predstavnika Formule 1. Nisu stali na simbolici. Sljedećih godina Formula 1 napravila je značajne promjene kada je u pitanju sigurnost vozača u bolidu.

Senna još i danas drži nekoliko rekorda Formule 1. Među njima su najviše uzastopnih osvojenih startova kao broj jedan (8), najviše uzastopnih startova kao broj jedan na nekoj velikoj nagradi (7, VN San Marina) dok dijeli rekorde po broju najvećeg broja startova kao broj jedan na jednoj velikoj nagradi (8, sa Schumacherom i Hamiltonom) i broju utrka u kojima je vodio od početka do kraja (19, s Hamiltonom). Svi ga smatraju jednim od najvećih vozača Formule 1 svih vremena, mnogi smatraju da je bio najveći.

Poslovne i dobrotvorne aktivnosti

Senna nije bio aktivan samo u sportu, već i u poslu. Honda ga je koristila kao konzultanta koji je testirao radne verzije njenih sportskih automobila, a njegova kompanija Senna Import 1994. godine počela je uvoziti Audije za brazilsko tržište. Također je brendirao svoje prezime i povezao ga s nizom proizvoda. Financirao je mnoge dobrotvorne aktivnosti i prije smrti je sa sestrom planirao osnovati organizaciju preko koje bi to mogao sustavno raditi. Iz tog plana proizašao je Institut Ayrton Senna, preko kojega se pruža potpora djeci i tinejdžerima slabijih socioekonomskih mogućnosti.

Ni danas nije jasno što je uzrokovalo nesreću. Talijanski pravni sustav prometne nesreće koje završe smrću tretira kao ubojstvo iz nehaja, pa su podignute optužnice protiv Franka Williamsa, Patricka Heada i Adriana Neweyja iz Williamsa, predstavnika vlasnika staze Fedrica Bendinellija, direktora trkališta Giorgija Poggija i direktora utrke Rolanda Bruynseraedea. Godine 1997. sva šestorica oslobođena su optužbe za ubojstvo iz nehaja, a sud je kao uzrok nesreće utvrdio pucanje stupa upravljača, koji je, na Sennino traženje, bio skraćen i ponovno zavaren. Tužiteljstvo je uložilo žalbu na presudu za Heada i Neweyja. Nakon dugog procesa Newey je 2005. godine oslobođen svih optužbi, a Head je 2007. godine zbog 'loše dizajniranih i izvedenih modifikacija' proglašen odgovornim za 'predvidljivu nesreću koju je bilo moguće izbjeći'. No tada je slučaj već godinama bio u zastari. Doduše, postoje dvojbe je li pucanje stupa upravljača odgovorno za nesreću. Godine 2011. Newey je komentirao: 'Nitko nikad neće znati što se točno dogodilo. Jasno je da je na stupu upravljača došlo do kvara, ali nije jasno je li to bila posljedica ili uzrok nesreće. Na stupu su postojale pukotine zbog zamora materijala i u jednom trenutku prestao bi funkcionirati. Modifikacije su, bez imalo dvojbe, izvedene vrlo loše. No dokazi ukazuju na to da bolid nije sletio sa staze zbog loma stupa.'

Kao najvjerojatniji uzrok nesreće istaknuo je oštećenje na stražnjoj desnoj gumi. Godine 2017. u svojoj je autobiografiji 'Kako izgraditi automobil' napisao: 'Uvijek ću osjećati stupanj odgovornosti za Ayrtonovu smrt, ali ne i krivnju. Bio sam tip koji je konstruirao bolid u kojem je poginuo veliki čovjek.' Patrick Head i Damon Hill izjavili su da je za nesreću vjerojatno odgovorna Sennina pogreška. Deset godina nakon Imole Hill je napisao: 'Uvjeren sam da je napravio pogrešku, ali znam da mnogi neće vjerovati da se to moglo dogoditi. Senna je u svojoj karijeri napravio mnogo pogrešaka. Uvijek je išao do, a i preko granica. Često bi se radije zabio u protivnika nego priznao poraz. Znam da su ove riječi hereza, ali Ayrton je bio veliki vozač, a ne božanstvo... Nitko drugi nije kriv što je, umjesto da podigne nogu s gasa, nastavio stiskati papučicu. Ayrton je morao biti to polubožansko biće Senna, a Senna se nikad ne boji. I u tom trenutku ispunio je našu tužnu potrebu za likom heroja kojemu je smrt profesionalni rizik.'

Počeci na karting stazi

Ayrton Senna da Silva rođen je 21. ožujka 1960. godine u Sao Paulu. Majka mu se zvala Neidea Senna da Silva, a otac Milton da Silva bio je zemljoposjednik i vlasnik tvornice. Senna je kasnije, nekoliko godina prije nego što se probio u Formulu 1, preuzeo majčino prezime jer u Brazilu ima puno Da Silva, ali Senna je rijetko i prepoznatljivo. Imao je stariju sestru, Viviane, i mlađeg brata, Leonarda. Vivianein sin Bruno Senna kasnije je neko vrijeme vozio za više momčadi Formule 1.

Kao dječak Senna je imao problema s koordinacijom, no taj je problem ubrzo nestao i kasnije je bio uspješan u gimnastici i drugim sportovima. S četiri godine zainteresirao se za automobilističke sportove i počeo je voziti karting, a sa sedam godina naučio je voziti obiteljski Jeep. S trinaest godina, u najranijoj zakonski dopuštenoj dobi, počeo se natjecati u kartingu, već 1977. godine bio je prvak Južne Amerike u kartingu, a ubrzo nakon toga, sve do 1982. godine, natjecao se u Svjetskom prvenstvu u kartingu. Dva puta bio je drugi, nikad ga nije osvojio. Kasnije je o tom razdoblju rekao: 'To je bila čista vožnja. Čisto utrkivanje. Nije bilo politike, nije bilo ni novca. Pravo utrkivanje.' Godine 1981. preselio se u Britaniju i počeo se natjecati u Formuli Ford 1600, godinu kasnije osvojio je britansko i europsko prvenstvo u Formuli Ford 2000, a 1983. osvojio je prvenstvo Britanske Formule 3. Bio je spreman za prelazak u Formulu 1.

Kratak brak i privatni život

Senna je imao dinamičan ljubavni život, a 1990. godine za brazilsko izdanje Playboya izjavio je da je izgubio nevinost u dobi od 13 godina s prostitutkom koju je angažirao njegov rođak. Godine 1981 Senna se oženio Lilian de Vasconcelos Souza, koju je poznavao od djetinjstva. Brak je potrajao godinu dana. Lilian se nije prilagodila na život u Engleskoj i svoje mjesto u Senninom životu: 'Bila sam njegova druga strast. Njegova prva strast bilo je utrkivanje. Ništa mu nije bilo toliko važno. Ni obitelj, ni žena, ništa.' Na početku Sennine karijere u Formuli 1, Nelson Piquet tvrdio je da je Senna homoseksualac. On je pak aludirao da je razlog Piquetovih komentara to što je svojedobno spavao s njegovom budućom suprugom. Između 1985. i 1988. godine bio je u vezi s Adrianom Yamin, a koja je imala 15 godina kad su počeli vezu. Od 1988. do 1990. godine bio je u vezi s brazilskom TV voditeljicom Xuxaom, da bi se u sljedećim godinama povezivao s Christinom Ferracciu, Carol Alt, Marjorie Andrade i Elle Macpherson. Edilaine de Barros je tvrdila da je Senna otac njene kćeri, rođene ubrzo nakon njegove smrti. Sennina obitelj nikada nije prihvatila te tvrdnje, a koje su se DNA testiranjem 2000. godine pokazale lažnima.

Prve sezone u Formuli 1

Godine 1983. Senna je vozio testne vožnje za nekoliko momčadi Formule 1 i mnogi su bili zainteresirani dovesti ga. No budući da je odmah želio voziti, a ne iz drugog plana čekati svoju priliku, odlučio se pridružiti slabijoj momčadi, Tolemanu. Za Toleman je vozio jednu sezonu. Prve bodove osvojio je u svojoj drugoj utrci, Velikoj nagradi Južnoafričke Republike, no kao novu zvijezdu najavila ga je Velika nagrada Monaca. U utrci koja se održavala pod prolomom oblaka startao je s 13. mjesta. No sjajno je koristio svoju vještinu vožnje po kišnim uvjetima kako bi se probio naprijed. Smanjivao je svoj zaostatak za vodećim Prostom tri sekunde po krugu. Utrka je prekinuta na kraju 32. kruga. Senna je u tom trenutku pretekao Prosta, no kao rezultat se računao poredak nakon 31 odvoženog kruga. 'Imao sam veliku priliku pobijediti. Ali dok ne prođete ciljem prvi, nemoguće je znati. Formula 1 je politika, puno novca i dok ste još mali, morate ovo prolaziti', komentirao je kasnije Senna, premda je upitno bi li njegov bolid izdržao do kraja utrke. Zbog te je izvedbe dobio nadimak 'kišni čovjek'. Sljedeće tri sezone vozio je za Lotus, momčad za koju su mnogi ocijenili da je bila idealna za razvoj njegova talenta. U sve tri je pobjeđivao na dvije utrke, dva puta sezonu završavao kao četvrti i jednom kao treći u poretku vozača. Godine 1987. prvi put je slavio na Velikoj nagradi Monaka, utrci na kojoj je bio najuspješniji i do kraja života osvajao svako osim jednog njenog izdanja. 'Ovdje nema mjesta za pogreške, pogreška znači nesreću', opisao je uoči svog prvog nastupa stazu u Monaku. S ukupno šest pobjeda rekorder je staze te s pet pobjeda zaredom.

U McLarenu - prvi naslov i rivalstvo s Prostom

Godine 1988. prešao je u McLaren Hondu. Momčadski kolega bio mu je u to vrijeme dvostruki prvak Formule 1 Alain Prost. Bio je to početak razdoblja u kojemu se Senna borio za naslove i početak velikog rivalstva s Prostom koje je pretvorilo Formulu 1 u praćeni medijski spektakl. U prvoj sezoni Prost je osvojio više bodova, no po tadašnjim pravilima pobjednik se odlučivao na temelju 11 najboljih rezultata, što je naslov donijelo Senni. Odluka je pala na predzadnjoj utrci, Velikoj nagradi Japana. Senni se na startu ugasio motor. Uspio ga je pokrenuti, no pao je na 16. mjesto. No do kraja prvog kruga probio se do desetog, a na kraju šestog kruga bio je četvrti. Tada je počela padati kiša. U idealnim uvjetima za sebe, Senna je do kraja osigurao veliku pobjedu. Dva McLarenova vozača slavila su na 15 od 16 utrka te sezone. Bio je to zadnji put kada Senna nije slavio u Monacu. 'Tog sam dana shvatio da više ne vozim svjesno. Kao da sam bio u drugoj dimenziji. Staza je bila tunel kroz koji sam išao i išao. I shvatio sam da je to onkraj mog svjesnog shvaćanja', opisao je iskustvo te utrke Senna. Bio je u velikoj prednosti nekoliko krugova prije kraja, čak je upozoren iz momčadi da uspori, no tada se zabio u zid.

'Nije me htio pobijediti, htio me poniziti. Htio je svima pokazati da je mnogo jači, mnogo bolji i to je bila njegova slabost', komentirao je kasnije pobjednik Prost. 'Došao sam tako blizu savršenstva da sam se opustio i riskirao pogrešku. Tada sam naučio tu lekciju i otada sam se postupno vraćao jer sam tada izgubio dozu samopouzdanja. Postupno sam se borio i postao mnogo jači nakon te nezgode. Nekako sam se približio Bogu i to mi je bilo važno kao čovjeku', kasnije je komentirao Senna. Kao i mnogi Brazilci, bio je vrlo religiozan, premda pomalo netipičan katolik. 'Sve postaje jasno kada je Bog na vašoj strani. Blagoslovljen sam. No naravno, mogu se ozlijediti i poginuti kao i svi drugi. Shvaćanje toga, potreba za samoodržanjem, ono je što održava taj odnos. Ne postoje granice znanja, razumijevanja i mira koje se mogu postići produbljivanjem tog odnosa. Redovno se molim. Ne iz navike, nego zato što to utječe na moj život. No rijetko idem u crkvu. U njoj se osjećam dobro samo kada sam u njoj sam', rekao je jednom.

Sudari u Japanu, kontroverzna diskvalifikacija i osvajanje drugog naslova prvaka

Godine 1989. prvak je bio Prost. Opet je odlučivala Velika nagrada Japana, sada pod vrlo kontroverznim okolnostima. Pri kraju 46. kruga Prost je blokirao Sennin pokušaj pretjecanja u šikani i oba bolida su odsklizala izvan staze s ugašenim motorima. Senna je, uz tzv. poguranac osoblja utrke, uspio pokrenuti motor, nastaviti utrku i slaviti. No nakon kraja je diskvalificiran jer nije pravilno prošao kroz šikanu na povratku u utrku, umjesto toga prošao je kroz put za izlijetanje, pa je presuđeno da nije završio krug. Odluka je osigurala naslov Prostu i bila iznimno kontroverzna. U prijašnjim utrkama vozači su, u slučaju nesreće u šikani, stalno koristili takve putove kako bi izbjegli mjesto nesreće. Nikad zbog toga nisu bili kažnjeni, a Senna je naknadno kažnjen i zbog izazivanja nesreće. Uvijek je tvrdio da je predsjednik FIA-e i FISA-e Jean Marie Balestre donio takvu odluku jer je favorizirao Prosta.

Prostu je bilo dosta i otišao je u Ferrari. Prije sezone dvije glavne zvijezde javno su izražavale mišljenja jedan o drugome. 'Svi vozači voze do određene granice. Moja je viša od Prostove, to je istina. A on je, umjesto da radi na svojoj vještini, izabrao lakši put i počeo me napadati.' 'Ayrton ima problem. Misli da ne može poginuti jer vjeruje u Boga i takve stvari. Mislim da je to opasno za ostale vozače.' 'To što vjerujem u Boga i imam vjeru u Njega ne znači da sam besmrtan. Ne mislim da sam imun, kao što tvrde. Bojim se, kao i svi ostali, da ne stradam, osobito u bolidu. Opasnost je stalna.' O strahu je Senna još rekao: 'Da biste preživjeli u utrkama Formule 1, morate se bojati. Strah je važan. Omogućuje vam da se dulje utrkujete i dulje živite.' O naslovu prvaka opet se odlučivalo u Japanu i opet je završilo kontroverzom. Uoči utrke došlo je do sukoba oko pitanja na kojoj strani staze će startati prvi. Senna je startao prvi i odlučio je da će, ako ga Prost prijeđe na startu, odmah u prvom zavoju pokušati vratiti prednost. To se i dogodilo i Senna se u zavoju zabio u Prosta. Oba bolida su izletjela sa staze, utrka je za obojicu bila gotova i Senna je opet bio prvak. 'Ako si vozač utrka, stalno riskiraš. Biti vozač utrka znači utrkivati se s drugima i ako ne napadaš slobodan prostor, nisi više vozač utrka. Mi se natječemo. Natječemo se za pobjedu. I glavna je motivacija za sve nas utrkivanje za pobjedu. Ne da završiš treći, četvrti, peti ili šesti', odgovorio je na komentar Johna Stewarta da je vjerojatno više puta ušao u kontakt s drugim bolidima od svih velikih prvaka Formule 1 u povijesti zajedno. Godinu kasnije izjavio je: 'Balestre je naredio da se ne mijenja pozicija startne pozicije. Rekao sam si - u redu, kad pošteno radiš, budale te za.ebu. Ako se na startu u nedjelju zbog dijela staze na kojemu startam Prost probije ispred, u prvom zavoju idem kud puklo da puklo. Samo se dogodilo, rekao bih. Volio bih da nije. Volio bih da sam mogao startati odakle sam htio pa da se normalno utrkujemo. Nevjerojatno je da se to dogodilo. Pretekao me i ušao u zavoj i ja sam ga udario. Obojica smo bila izvan utrke i to je bio je.eno prvenstvo. Bio je to rezultat loše odluke na koju je utjecao Balestre. Pridonio sam raspletu, ali nisam ja odgovoran za njega.' Nekoliko godina kasnije o incidentu se oglasio i Prost: 'Nikad neću zaboraviti to što se dogodilo u Japanu jer se nije radilo samo o Ayrtonu. Neki ljudi iz McLarena, mnogo dužnosnika, predstavnika medija smatrali su da je ono što je napravio bilo u redu. Nisam to mogao prihvatiti. Iskreno, malo je falilo da se odlučim umiroviti nakon te utrke. Kao što sam uvijek govorio, nije me želio samo pobijediti, želio me je, slikovito rečeno, uništiti. Od prvog dana. Nikad nekog drugog, uvijek, iz nekog razloga, samo mene.'

Treći naslov i zadnje godine u McLarenu

Sezone 1991. Senna je osvojio novi naslov, ispred Nigela Mansella. Tada je prvi put osvojio i Veliku nagradu Brazila. Nekoliko krugova prije kraja mjenjač mu se zaglavio i do kraja je vozio samo u šestoj brzini. Nakon utrke se onesvijestio i zbog velikih mentalnih i fizičkih napora imao je problema sa snažnim grčevima u ramenima i vratu. Sljedeće sezone McLarenovi bolidi se nisu mogli natjecati s Williamsovima. Senna je završio sezonu kao četvrti, iza oba vozača Williamsa, ali i mladog Michaela Schumachera, s kojim se nekoliko puta te sezone na i oko staze i sukobio. Prvak je bio Mansell. 'Kada uđete u ovakav rat elektronikom, shvatite da ste zapeli. Elektronika obavlja sve i bez obzira na to tko je u bolidu, ona će obaviti posao, ne vozač. Mislim da to ne želite ako želite imati pravo svjetsko prvenstvo vozača', komentirao je Senna tehnološku nadmoć Williamsovih bolida. No sudeći po njegovim postupcima, nije imao ništa protiv ideje da i sam vozi u takvim bolidima.

Istjecao mu je ugovor s McLarenom i želio je prijeći u Williams. To tada nije bilo moguće, dominantna momčad već je, nakon što je godinu dana bio izvan utrka, dovela Alaina Prosta, a on je uvjetovao svoj potpis na ugovor time da momčad ne može dovesti Sennu kao njegovog momčadskog kolegu. Senna je još jednu sezonu ostao u McLarenu. Prost je osvojio naslov i nakon toga se povukao, Senna je bio drugi. Otvorio mu se put do Williamsa i svi su očekivali da je pitanje tko će biti prvak 1994. godine već odlučeno.