'BARAKUDE' IDU NA EP

Barač: Dok sam bio brucoš neki su se suigrači tek rodili

12.01.2012 u 15:50

Bionic
Reading

Hrvatski vaterpolisti odrađuju posljednje treninge uoči europskog prvenstva u Eindhovenu, kamo će otputovati u subotu. Prva utakmica u skupini, protiv Rumunja, na rasporedu je već u ponedjeljak, a potom slijede Crna Gora, Srbija, Njemačka i Španjolska

Ako je suditi po posljednjoj provjernoj utakmici, a bio je to varaždinski dvoboj protiv Mađarske, hrvatsku vaterpolsku reprezentaciju u Nizozemskoj čeka dobar posao. Rudićevi su igrači, u odličnoj, 'atomskoj' utakmici sa 12:10 pobijedili uglednog suparnika, a zadovoljstvo nije krio ni najiskusniji, kapetan ove vrste, 38-godišnji Samir Barač

'Ova utakmica protiv Mađarske svakako može biti dobar pokazatelj jer riječ je o reprezentaciji protiv koje možete vidjeti gdje ste. Imali smo nevjerojatan broj 'igrača manje' jer Mađari su igrali bez centra, a takvom se vaterpolu sve više teži. Gledatelji u Varaždinu mogli su uživati u 'atomskom' vaterpolu, u kojem se sve više ubacuje u 'šestu' brzinu', rekao je u razgovoru za tportal.hr Samir Barač.

Taj dvoboj s Mađarima bio je Rudiću prelomnica nakon koje je odredio popis putnika za Nizozemsku, a na njemu su Josip Pavić, Damir Burić, Miho Bošković, Nikša Dobud, Maro Joković, Petar Muslim, Frano Karač, Andro Bušlje, Sandro Sukno, Samir Barač, Fran Paškvalin, Paulo Obradović i Ivan Buljubašić, dok kao 14. igrač, to jest drugi vratar, putuje i Marko Bijač. A upravo je vratar Mornara, koji je danas (12. siječnja), proslavio 21. rođendan, najmlađi igrač reprezentacije.

'Znam da to izgleda čudno jer stariji sam od njega 17 godina. Skoro pa sam već bio brucoš dok se on rodio. Bilo je tu s nama čak i Milaković, još dvije godine mlađi igrač. Ali, atmosfera unutar momčadi je sjajna, gušt mi je igrati u njoj i počašćen sam što sam dio te ekipe'.

Posljednji Euro, kojem je domaćin bio Zagreb i na kojem se Hrvatska okitila zlatom, igrao se krajem ljeta, a sada je prvenstvo prebaćeno na siječanj.

'Jest, to je specifično. Izlazimo iz natjecanja, ulazimo u novo, a već sljedeće čeka. Veliko je opterećenje, igrači su zasićeni, ali siguran sam da ćemo ga spremni dočekati.'

U skupini s Hrvatskom su Rumunjska, Crna Gora, Srbija, Njemačka i Španjolska.

'Ne znam je li moglo biti gore i teže. Ono na što moramo paziti svakako je naša pažnja na svakoj utakmici jer ne smiješ razmišljati o sljedećoj četvrtini, a kamoli o sljedećoj utakmici. I zato smo mi već sada koncentrirani na Rumunjsku jer znamo kakvu važnost ima prva utakmica na turniru. A Rumunji su jaki, već godinama igraju zajedno i sigurno će nam biti izuzetno teško. Potom nam je suparnik Crna Gora, selekcija koja je kao i naša 2007. godine uoči SP-a u Malebourneu promijenila izbornika. Također, vratili su neke igrače, poput Gojkovića i imaju motiva dokazati da spadaju u sam svjetski vrh. O Srbima se nema što puno reći, imaju ponajboljeg vaterpolista na svijetu, Udovičića, a sada su pobijedili i Crnu Goru u prijateljskoj utakmici. Nijemci su bili iznenađenje u Šangaju i sigurno će i ovdje pokazati puno. Na kraju igramo protiv Španjolske, koja je izuzetno jaka i koja je još na pretprošlom SP-u u Rimu pokazala da je jaka, da može pobijediti svakoga, ali od svakoga i izgubiti.'

Dakle, za medalju ćete se morati pomučiti, a znate da se od vas očekuje medalja?

'Uvijek je taj pritisak, no mi ga na svu sreću ne osjećamo. Istovremeno na Euru igraju i rukometaši te smo domaćini Euru u futsalu. Sada se moramo dokazati. Možda i zbog svih ovih promjena u državi i Vladi, osjeća se novi polet, očekuju se novi uspjesi. Nama u prilog ide i to što smo već izborili nastup na Olimpijskim igrama, dok će drugi morati igrati s tim teretom.'

Nakon Eura u Zagrebu razmišljali ste o povlačenju iz reprezentacije, a sada ćete na svoje četvrte Igre. Otkud vam toliko volje za sve pripreme, odsustva iz obiteljskog doma. Zato vam se rastegnuo i studij na Poslovnoj akademiji u Rijeci?

'Nije lako, zato sam tek sada završio treću godinu na studiju. Moj je ulazak u reprezentaciju bio specifičan. Prvi sam put pozvan još 1994. godine, ali tek nakon Igara u Atlanti 1996. sam dobio priliku igrati. U tom periodu sam proživljavao te neodlaske, ali i dobio motiv da se, ako jednom u reprezentaciju uđem, pokušam nametnuti i pokušati ostaviti traga u njoj, ali i s njom osvajati medalje. I tako pripreme za pripremama, godina za godinom, i evo me već u 38, a gotovo da se nisam ni okrenuo. Međutim, još uvijek imam izazova, želim biti bolji od drugih.' 

S kakvim biste rezultatom bili zadovoljni u Nizozemskoj?

'Mogu samo reći da je najteže održavati kontinuitet i osvajati medalje, no nadam se da ćemo ući u borbu za medalje', završio je Barač, koji se kao najstariji u momčadi morao pobrinuti za rođendansko iznenađenje mladom Biaču.