Tog 17. listopada 1990. godine su postavljeni temelji moderne hrvatske reprezentacije, a za Sportklub.hr Mladen Vedriš, koji je kao tadašnji predsjednik HNS-a bio na čelu ove složene operacije, prisjetio se tih dana i pobjede 2:1 nad SAD-om.

Strijelci u povijesnoj utakmici bili su Aljoša Asanović i Ivan Cvjetković, a za Hrvatsku su tu utakmicu – koja je dobila posebno mjesto u povijesti HNS-a - zaigrali: Dražen Ladić, Tonči Gabrić, Saša Peršon, Drago Čelić, Darko Dražić, Vlado Kasalo, Mladen Mladenović, Marko Mlinarić, Zlatko Kranjčar, Ivan Cvjetković, Zoran vulić, Aljoša Asanović, Kujtim Shala i Grega Židan.

'Mi u vodstvu HNS-a prepoznali smo što je neminovnost i znali smo da ljudima moramo poslati jasnu poruku. Ne ‘muljati’ da nam igrači zbog želučanih problema neće putovati na utakmice, nego da se igra utakmica hrvatske reprezentacije. Delegati iz svih naših regija bili su jedinstveni u tom stavu', kazao je Vedriš za Sportklub.

Na pitanje kako je došlo do te povijesne utakmice kaže:

'U ured gradonačelnika došao je menadžer američke reprezentacije Ivan Opačak i pitao jesmo li zainteresirani za prijateljsku utakmicu. Nacionalna momčad SAD-a nalazila se na turneji u Europi, bilo je to u službi promocije njihova domaćinstva SP-a 1994. godine. Znali smo da je opasno. Ali pod svaku cijenu smo željeli igrati tu utakmicu. Bili su to dani kada se moralo čuti za Hrvatsku.'

Naravno, prisjetio se Vedriš i reakcija s beogradskih Terazija (NSJ):

'Tadašnji tajnik za sigurnost Jovo Popović je sav unezvjeren pitao 'Je li nas to vi zaje****? Mi smo ostali ustrajni, ionako je sve u tim trenucima sugeriralo što će kasnije dogoditi.'

Ivan Cvjetković - 'Tarzan' bio je uz Asanovića strijelac u toj povijesnoj utakmici, a 28 godina kasnije prepun emocija rekao je:

'Došli smo bez velike pompe na to okupljanje, smješteni smo bili u hotelu Plava Laguna u Kranjčevićevoj ulici, dok su Amerikanci odsjeli u Intercontinentalu. Oni su bili zaista solidna ekipa protiv koje nije bilo lako igrati. Trenutak kada sam postigao pogodak pamtiti ću do kraja života.'

Prisjetio se Cvjetković – koji je imao puno problema prilikom dolaska u zagreb – i suigrača Vlade Kasala:

'Vlado se šalio na račun toga da se ne može skupiti dovoljno Hrvata za početnu postavu, aludirajući na to da nas je ukupno bilo 14, od čega dvojica koja nisu bili Hrvati. Kasalo, Ladić i Mlinarić su mi bili najbliskiji u to doba i dobro smo se zabavljali unatoč cijeloj situaciji.'

Cijeli članak pročitajte OVDJE