Blanka Vlašić je gostovala u Dnevniku Nove TV. Jedna od naših najboljih sportašica svih vremena se u emotivnom intervjuu prisjetila svojih nastupa na Olimpijskim igrama. Iako su ju mnogi u Ateni 2004. godine očekivali na postolju, zdravlje joj to nije dopustilo.

'Te godine sam skočila 2.03 prije odlaska u Atenu. Ljudi su me već vidjeli s medaljom oko vrata. Nekako sam ušla u finale, ali raspala sam se u kvalifikacijama. Već tada mi je štitnjača počela neregularno raditi i sve je palo u vodu. Tad je počela i moja hipohondrija jer sam se nakon toga prije svakog velikog natjecanja izolirala kako se ne bih zarazila nekom bolešću', rekla je Blanka.

U Pekingu je pak osvojila srebro preskočivši 2.05 iz drugog pokušaja. Zlato je uzela Belgijanka Tia Hellebaut koja je skočila također 2.05, ali iz prvog pokušaja.

'Peking će mi uvijek biti težak. Krivo mi je kad netko kaže da je to neuspjeh jer realno nije. To je najjače finale Olimpijskih igara u povijesti ženskog skoka u vis. Pitanje je hoće li se ikad više dogoditi da 2.05 ne bude dovoljno za zlato. Bila sam u formi života i tako blizu. Te noći nisam spavala... Zaspala sam tek u pet ujutro, a suze su mi presušile. Bila sam svjesna da ne mogu znati što će biti za četiri godine i hoću li ikad više imati priliku osvojiti olimpijsko zlato.'

Olimpijske igre u Londonu je propustila zbog ozljeda, ali u Riju 2016. je osvojila broncu.

'Rio mi je bio najposebnije natjecanje s ljudske strane. Kad se natječem, volim se natjecati na razini svojih najboljih mogućnosti. Osvojiti medalju sa skromnih 197 je iznimka, ali ja sam tamo došla povrijeđena, doslovno s jednom nogom, a da ne govorim o psihološkoj prilagodbi. Išla sam na Igre kao potpuni autsajder. Trebam ući u avion i dobijem napad panike jer moje tijelo zna da idem tamo za što nisam spremna', rekla je Blanka kojoj su te Olimpijske igre bile i zadnje natjecanje u karijeri:

'Da sam znala da je to moje zadnje natjecanje i da sam zadnji put uzela hrvatsku zastavu u ruke, vjerojatno bih drugačije to doživjela. U tom trenu mi je bilo drago samo da ne moram više skakati u takvoj boli. Rekla sam treneru Bojanu da mi ne sopusti više da skačem u takvim okolnostima jer je užasno stresno. Sport mi je tu izgubio draž i odlučila sam završiti karijeru', zaključila je Blanka.