Zbog toga su suze koje je na oproštajnoj konferenciji za novinare pustio Iniesta na neki način i izraz žaljenja svakog nešto romantičnijeg ljubitelja nogometa, ali mogu značiti i zadovoljstvo svakoga tko je imao prilike gledati ovaj sport u eri koju se može nazvati - uz neka druga velika imena - i Iniestinom.

Ta era, naime, i jest najvećim dijelom obilježena Barcelonom, u kojoj je on stvarao čaroliju s Xavijem, Messijem i drugima, čaroliju koja je donijela revoluciju, a Blaugranu učinila nepobjedivom, ili bar teško pobjedivom. Bilo je to i vrijeme u kojem je španjolska reprezentacija ispisala povijest, osvojivši fantastičnom uvjerljivošću Svjetsko i dva Europska prvenstva. Bilo je i prije i poslije i boljih momčadi, neke su znale i pobjeđivati Iniestine ekipe, ali na početku 21. stoljeća postojala je samo katalonska i španjolska 'tika-taka'.

Naklonio mu se i Modrić

A s njima i veznjak kojega mnogi smatraju jednim od najboljih svih vremena zbog njegove tehnike, kontrole lopte, snalaženja na malom prostoru i fantastičnog čitanja gdje su mu suigrači kojima u pravom trenutku treba proslijediti loptu. I onda još tamo budu svi oni koji su tih godina igrali za Barcelonu, sve jedan bolji od drugog.

'Smatram se intuitivnim igračem koji čita igru nekoliko koraka unaprijed. To je plus za poziciju na kojoj igram i pokušavam ga iskoristiti što više mogu. Neke stvari se jednostavno dogode, teško mi ih je objasniti, dogode se automatski, možda sam to učio od malih nogu i stalnim ponavljanjem. Ako u nogometu počneš puno razmišljati, postaješ spor', rekao je svojedobno za BBC, nalazeći objašnjenje za takav pristup i u tome da je u djetinjstvu igrao na livadama i školskim igralištima, gdje se trebalo brže snalaziti. U La Masiji je kasnije to samo nadogradio.

Zato je malo koji oproštaj izazvao toliko reakcija kao ovaj Iniestin. Na konferenciji su se mogle čuti i vidjeti videoporuke njegovih trenera u Barceloni, Pepa Guardiole, Luisa Enriquea i Louisa Van Gaala. Poruku voljenog kluba prenio je predsjednik Joan Laporta, uz sportskog direktora Deca i novog trenera Hansija Flicka. Pojavio se i drugi član zlatnog Barceloninog veznog reda Xavi Hernandez te je potisnuo netrpeljivost prema današnjoj klupskoj garnituri, a Gerard Pique doveo je današnju prvu momčad s Gavijem, Danijem Olmom...

Spomenuli smo Zidanea, ali i drugi su govorili slično - na karijeri mu je čestitao i veliki rival Luka Modrić te njegov Real Madrid, klub koji je Iniesta znao baciti u očaj. Lionel Messi još je od prve najave umirovljenja bivšeg suigrača upregao sve snage da ga odgovori od toga i, bez obzira na Iniestinih napunjenih 40 godina, zvao ga je da mu se priključi u Interu iz Miamija te ga uvjeravao da se jednostavno ne smije prestati baviti nogometom.

'Ti si fenomen. Nedostajat ćeš lopti, a i svima nama', poručio je argentinski as čovjeku koji mu je servirao nebrojeno šansi za gol i s kojim je osvojio nevjerojatna 32 trofeja.

Život mu nije uvijek bio ružičast

No Iniesta je već donio odluku shvativši da mu u ovim godinama i nakon ravno 1015 utakmica tijelo više nije dovoljno dobro da bi mogao igrati na višoj razini, a bit će zabilježeno to da mu je zadnji klub bio Emirates iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, u koji je došao nakon šest godina provedenih u japanskom Vissel Kobeu, i onih 16 ludih u Barceloni, koja ga je odgojila kao igrača još otkako je došao u tamošnju akademiju La Masia. Sada bi se volio vratiti na 'mjesto zločina', ali ne više kao igrač, možda kao trener, za što se upravo počeo školovati. Prije njega to je, uostalom, već napravio Xavi, njegov 'suborac' iz nevjerojatnog, jednog od najboljih tandema veznjaka svih vremena ili, ako hoćete, terceta u kojem je bio i Sergio Busquets.

'Ne mogu se odvojiti od nogometa, on jest i uvijek će biti moj život. A ove suze nisu zbog tuge, nego zbog emocija i ponosa. To su suze dječaka iz malog grada Fuentealbille koji je sanjao da će postati nogometaš i uspio uz puno teškog rada i žrtvovanja, nikad se ne predajući', rekao je na oproštajnoj konferenciji za novinare.

Što god odlučio, ono što je dosad napravio dovoljno je za cijeli život. A život mu nije uvijek bio ružičast.

Taj život počeo je u Fuentealbilli s oko dvije tisuće stanovnika, udaljenoj manje od sata vožnje od Madrida. Kao dječak uglavnom je igrao dvoranski nogomet jer pravog nogometnog igrališta nije ni bilo. No kad mu je bilo 12 godina, zaigrao je na turniru u obližnjem Albaceteu za momčad Albacete Balompié (danas seniori igraju u drugoj španjolskoj ligi) u igri sedam-na-sedam i privukao pažnju skauta. Da bi se kasnije sve pretvorilo u veliku priču, bilo je važno to što su mu roditelji poznavali trenera mlade momčadi Barcelone Enriquea Orizaolu, a on ih je nagovorio da malog Andresa pošalju u 'tvornicu nogometnih zvijezda', farmu La Masia, gdje su živjeli i trenirali mlade klupske nade. Klincu kojem su idoli bili Michael Laudrup i Pep Guardiola vjerojatno nije moglo biti većeg događaja u životu.

Kad je došao u akademiju, Iniesta je bio sramežljiv dječak, često sam, i po kasnijem priznanju isplakao je rijeke suza zbog odvajanja od roditelja, plačući cijelom putem od Fuentealbille do Barcelone. Novi dom pokazao mu je tad 17-godišnji golman José Bermúdez, kasnije opisujući novog suigrača kao nježnog i osjetljivog. Ni roditelji se nisu bolje osjećali u obližnjem hotelu, otac je bio na rubu da ode u La Masiju i odvede sina kući. No mama je inzistirala na tome da mali mora dobiti šansu. I dobio ju je.

'Ovaj momak će nas sve poslati u penziju.'

Napredovao je, i to divovskim koracima. Postao je kapetan momčadi do 15 godina i s njom osvojio Nike Premier Cup (danas poznat kao Manchester United Premier Cup), neslužbeno svjetsko prvenstvo za mlade momčadi na kojem se nadmeću tisuće momčadi iz cijelog svijeta, a koje je u sezoni 2012./13. osvojio i Dinamo. Iniesta je u posljednjoj minuti finala 1999. postigao odlučujući gol, a legenda kaže da je tadašnji kapetan Barcelone Guardiola proročanski izjavio: 'Ovaj momak će nas sve poslati u penziju.' Jasno, kasnije ga je kao trener pretvorio u ključnu polugu vjerojatno najbolje momčadi koju je Barcelona imala.

U šesnaestoj godini stigao je očekivani poziv i počeo je trenirati s prvom momčadi, a ispričao je da se tresao od uzbuđenja zato što svaki dan trenira na Nou Campu.

'Sjećam se da me dočekao Luis Enrique, otišao sam u svlačionicu i nemam pojma koliko je prošlo dok nisam progovorio. Kasnije mi je Enrique asistirao za moj prvi gol i bio mi trener - postigli smo velike stvari', rekao je.

Na njegovu prvom treningu bio je i Guardiola, koji je ranije vidio Iniestu u akciji, i svojim suigračima odmah rekao: 'Zapamtite dan kad ste prvi put igrali s Andresom.' Iniesta mu je kasnije uzvratio: kad je Guardiola postao trener, počeo je loše, gubeći od malih klubova, i počelo se govoriti da su morali angažirati Josea Mourinha. Tada je Iniesta pokucao na vrata trenerova ureda i rekao mu: 'Sve će biti u redu, vjeruj u sebe.' Sljedeći vikend pregazili su Gijon 6:0 i do kraja sezone osvojili trostruku krunu.

Debitirao kod Antića

Prvoj momčadi Blaugrane priključio se s 18 godina, a debitirao je nastupom u pobjedi nad Club Bruggeom u grupnoj fazi Lige prvaka, pod trenerom Radomirom Antićem. No nije odmah iskočio, tek je u sezoni 2004./05. postao prilično standardan, ali i dalje uglavnom ulazeći s klupe. Ipak, tu je sezonu osvojio prvu od svojih devet titula prvaka Primere. Ironično, ali pravu priliku dobio je tek ozljedom Xavija 2005., prije nego su njih dvojica postala neodvojiva u veznom redu. Trener Frank Rijkaard dobro je prepoznao Iniestine kapacitete, a oni su značajno pridonijeli vezanim titulama u prvenstvu i Ligi prvaka.

Iniestu su treneri, a i navijači, voljeli zbog volje da igra doista na bilo kojoj poziciji na terenu, onako kako to već diktiraju potrebe momčadi, uostalom počeo je kao defanzivni veznjak, pa se kasnije sve više pomicao naprijed. Posebno mu se to događalo u Rijkaardovoj eri i svuda se jednako iskazivao, pa i u napadu. U to vrijeme, 2008., pokušavali su ga privući i u druge klubove, ali ostajao je vjeran Barceloni, potpisavši novi ugovor do 2014., uz klauzulu da može otići samo uz odštetu od 150 milijuna eura. Toliko je, jezikom modernog nogometa, bio cijenjen. A cijenili su ga i protivnici. U vrijeme finala Lige prvaka protiv Manchester Uniteda 2009. Alex Ferguson identificirao ga je kao glavnu prijetnju zbog dodavanja, kretanja i sposobnosti da stvori prostor za igru. Kad je Barca pobijedila, Wayne Rooney bio je još jasniji rekavši: 'Andres Iniesta je najbolji igrač na svijetu.'

Izgubio bliskog prijatelja i posvetio mu gol karijere

No i u takvoj karijeri dolazi do padova. Onaj Iniestin dogodio se 2009., nakon smrti bliskog prijatelja, nogometaša Espanyola Daniela Jarquea, kojeg je srčani udar pokosio u 26. godini. Taj je gubitak doista teško podnio, čak i kad je bio fizički potpuno zdrav nije mogao ni trenirati ni igrati te je pao u tešku depresiju, a potražio je i psihološku pomoć. No iz toga se izrodila katarza: Španjolska je pobijedila na Svjetskom prvenstvu 2010., a on je postigao odlučujući gol u finalu protiv Nizozemske. Zgoditak je proslavio skidajući dres i otkrivajući poruku 'Daniel Jarque, uvijek s nama'.

'Bilo je trenutaka u kojima je sve bilo mračno nakon smrti mog prijatelja Danija Jarquea 2009., ali završilo je istinski čarobnim trenutkom. Porukom sam htio reći svim ljudima koji se suočavaju s problemima da i najgori trenutak u vašem životu može prerasti u najvažniji trenutak', napisao je 2022. u gostujućoj kolumni na BBC Sportu, a na stadionu Espanyola u gradskom derbiju dočekale su ga ovacije navijača domaće momčadi, kao zahvalnost za odanost njihovom pokojnom kapetanu.

I još je, nakon sjajnih igara na Svjetskom prvenstvu i u Barceloni, završio kao drugoplasirani u glasanju za Zlatnu loptu, iza Messija. Kakva je bila tadašnja Barcelona, govori i podatak da je treći bio Xavi.

Ipak, 2018. došlo je vrijeme za rastanak, nakon 674 utakmice za Barcelonu, uz slavlje zbog još jedne dvostruke krune - osvajanja prvenstva i Kupa kralja. Otišao je ondje kamo ni igrači na zalasku karijere ne idu tako često, umjesto SAD-a ili arapskih zemalja izabrao je Japan i Vissel Kobe. Početni trogodišnji ugovor pretvorio se u šestogodišnji boravak, uz nove dodatke kolekciji trofeja. I onda je priča završila ne baš tako slavno, u Emiratima, s klubom za koji je odigrao dvadesetak utakmica prije donošenja odluke o umirovljenju.

Na sličan način tekla je i njegova reprezentativna karijera, rastao je sa zlatnom generacijom koja je kasnije harala europskom i svjetskom scenom, napredujući kroz mlađe selekcije i osvajajući trofeje u svim konkurencijama. Za prvu momčad pak debitirao je 2006., da bi te godine odigrao i prvo od svoja četiri Svjetska prvenstva, a onda postao ključnim čovjekom dviju europskih i svjetske titule od 2008. do 2012. Fantastična je to bila ekipa, na Euru 2008. osmorica su izabrana u prvu momčad prvenstva. Do oproštaja u Rusiji 2018. skupio je 131 nastup, a više od njega dotad su odigrali samo Iker Casillas, Xavi i Sergio Ramos.

Iluzionist, Mozak, Blijedi vitez, Don Andres. Sve su to nadimci koje su mediji i navijači davali Iniesti. Svaki od njih je zaslužio.