Klub je, kako znaju svi koji nešto ažurnije prate nogomet, Manchester City, a nezamjenjivi igrač je Rodri. On je poslije teške ozljede zadobivene u utakmici protiv Arsenala operirao križne ligamente i sigurno je završio ovu sezonu. A bio je jedan od glavnih kandidata za Zlatnu loptu, što za igrača na njegovoj poziciji nije lako postati.

I sve to dogodilo se igraču koji je poznat kao nogometni Iron Man jer je – prema podacima Transfermarkta – zbog ozljeda propustio samo pet utakmica otkako je još 2019. stigao u City. I igraču koji je samo koji dan prije najavljivao da će inicirati štrajk igrača zbog kalendara koji ih dovodi na rub izdržljivosti te toliko troši da ni najspremniji više nisu imuni na teške ozljede.

Rodrijeva operacija postala okidač za dvije teme

Tako je Rodrijeva operacija postala okidač za dvije teme: koliko će i kome City platiti da zamijeni sjajnog španjolskog reprezentativca i koliko dugo će stratezi u nogometnim organizacijama pretrpavati kalendar zaboravljajući da nogomet, pa i onaj vrhunski, igraju samo ljudi s 'rokom trajanja'.

Odgovor na prvo pitanje vjerojatno će uskoro stići, već se naveliko šuška vrećama novca, a drugo pitanje moglo bi nastaviti rasti kao lavina. Rodri, koji je prošle godine odigrao šezdesetak službenih utakmica, već je zadobio podršku kolega. Prvi se oglasio Realov golman Thibaut Courtois, svjestan toga da zarade nogometaša smanjuju pravo na žalopojke, ali kaže da se mora naći ravnoteža jer ni najbolji neće moći vječno igrati. Priključio se i trener Chelseaja Enzo Maresca, pa kapetan Aston Ville John McGinn, Liverpoolov golman Alisson, Jules Kounde iz Barcelone, pa i Pep Guardiola, čak i predsjednik španjolske La Lige Javier Tebas. I val je sve jači i jači, a navijači Borussije Dortmund raširili su transparente 'UEFA Mafia' i 'Briga vas za sport, samo vas novac zanima'. Jasno, UEFA i FIFA ne pokazuju znakove da će se urazumiti. Populističkim riječima Aleksandar Čeferin je prije dvije godine pokušao zaraditi nešto poena:

'Lako je napasti FIFA-u i UEFA-u, ali stvari su jednostavne. Ako manje igraš, manje ćeš i zaraditi. Jedini koji bi se trebali buniti su tvornički radnici koji zarađuju tisuću eura mjesečno.'

Prilično nisko od čovjeka koji sigurno ne živi od tisuću eura mjesečno, najviše zahvaljujući igračima i njihovim klubovima. Pogotovo zato što FIFA na svojim stranicama, puna sućuti, kaže da je najvažnija stvar današnjeg i budućeg nogometa zaštita zdravlja igrača. I onda su klupsko svjetsko prvenstvo podigli na 32 momčadi. O novoj Ligi prvaka da se ne govori. Ode li do finala u svim natjecanjima u kojima sudjeluje, a to je sasvim moguće, Manchester City mogao bi dosegnuti brojku od 75 službenih utakmica. Plus reprezentativne obaveze najboljih igrača. Istina, kad im se vide plaće, obični čovjek teško može imati sućuti, ali ovdje jest u pitanju zdravlje. I to ono koje se ugrožava zbog zadovoljstva navijačke javnosti i medija. I klupskih gazda. Pa dok traje - traje.

Nestvaran učinak Rodrija i važnost za momčad

Rodriju će trebati mjeseci da se oporavi i vrati na teren, a za City će taj proces biti znatno brži, jer previše imaju igrača na lageru da ne bi našli zamjenu sjajnom Španjolcu. Doduše, očito ih je to potreslo, jer u prvoj utakmici nakon odlaska svog veznjaka (i bez također ozlijeđenog Kevina de Bruynea) s Newcastleom su odigrali mršavih 1-1, kad je Pep Guardiola na Rodrijevo mjesto stavio Matea Kovačića, s Ilkayem Gundoganom i mladim Ricom Lewisom ispred njega. Kovačić je odigrao odličnu utakmicu, ali cijela momčad imala je znatno manje točnih dodavanja nego inače. Kritičari pomalo zaboravljaju da je Newcastle odlična momčad, neporažena u zadnjih 11 utakmica u Premiershipu, pa su odmah počeli spominjati navodnu krizu zbog Rodrijeva izostanka. A onda su svijetloplavi u Ligi prvaka u Bratislavi masakrirali Slovan 0:4.

Na ruku im ide i kalendar jer će imati vremena za preslagivanje redova u listopadu i studenom s relativno slabijim protivnicima poput Fulhama (3:2), Wolverhamptona i Southamptona u Premiershipu ili praške Sparte u Ligi prvaka. Sezona je duga, čeka ih bar pedesetak utakmica u kojima će tražiti zamjenu za, po mnogima, najboljeg svjetskog defanzivnog veznjaka današnjice, i to paralelno s borbom za još jednu obranu titule prvaka s jakim Liverpoolom i Arsenalom.

Nije to lako, jer Rodri je u posljednje dvije sezone odigrao 85 posto Cityjevih minuta, a nije igrao samo kad bi Guardiola rotirao sastav ili kad bi utakmica već bila odlučena. Možemo se poigrati i statistikom, sve važnijom i u nogometu. Od 2017. naovamo, objavio je nekidan ESPN, Rodri je tri sezone (sve tri posljednje) imao učinak koji se može mjeriti s, recimo, košarkaškim triple-doubleom. Zabilježio je najmanje 90 oduzimanja lopte u sezoni, imao više od 90 posto uspješnih dodavanja i uputio najmanje 250 dodavanja naprijed. Pritom je postigao 17 golova (ne računajući kaznene udarce) i imao 17 asistencija. U današnje doba skoro da nema igrača te razine.

Pesimisti kažu da momčadi bez Rodrija (a trenutno i bez De Bruynea, Oscara Bobba i Nathana Akea) kronično nedostaje kreativnosti. Guardiola se s tim gubitkom bar na riječima već pomirio. Nakon Newcastlea potvrdio je koliko mu nedostaje španjolski genijalac, ali 'njega nema i moramo bez njega'.

Optimisti pak znaju koliko je dubok novčanik gazda iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Svojedobno su Guardiolu pitali zašto ne proširi roster ako ima toliko problema s ozljedama pa je odgovorio da to ne bi bio problem, ali gdje bi sa svim tim igračima ako su svi zdravi?

Ipak, neki su teže zamjenjivi, recimo baš Rodri. City s njim na terenu nije izgubio utakmicu u Premiershipu od veljače 2023., a od njegova 174 nastupa imaju samo 19 poraza. Sada će ipak morati naći neko rješenje, pa možda i za Kovačića bude više prostora.

A Rodri je već ušao u anale 'onog drugog kluba iz Manchestera', jer baš tamo stekao je punu afirmaciju koja ga je pretvorila i u vođu španjolske reprezentacije s kojom je osvojio Ligu nacija i Euro, bez obzira na karijeru u Villarrealu i Atleticu iz Madrida.

Atletico ga je otpisao zbog nedostatka fizičke snage

Rodrigo Hernández Cascante rođen je 1996. u Madridu, pa mu unatoč ozljedi i operaciji s 28 godina preostaje dovoljno vremena za nastavak karijere. Nogometom se počeo baviti kao dijete u nižerazrednom CF-u Rayo Majadahonda, da bi s 11 godina stigao u podmladak Atletica. Iz današnje perspektive zvuči neobično, ali iz tog kluba riješili su ga se baš kad je sa 17 godina trebao potpisati profesionalni ugovor, i to zbog 'nedostatka fizičke snage', pa je prve profesionalne korake načinio u Villarrealu, prvo igrajući za B momčad, a onda od 2015. i za prvu ekipu. A uz sve to, studirao je i stekao diplomu iz poslovne administracije i upravljanja na Sveučilištu Jaume I. I još tamo upoznao dugogodišnju djevojku Lauru, tada studenticu medicine.

Ipak, tri godine kasnije, nakon 63 utakmice za Villarreal, vratio se u klub koji mu je bio dječačka želja - Atletico ga je otkupio od važnog konkurenta za 20 milijuna eura. I odmah je stigao prvi trofej, europski Superkup osvojen u finalu protiv gradskog rivala Reala, ali nije se dugo zadržao jer Atletico 2019. nije mogao odoljeti eurima iz Manchester Cityja, oko 75 milijuna eura, što je tada bio najveći iznos koji je City platio za nekoga. I itekako im se isplatilo, jer Rodrigo je – uz Guardiolin trenerski posao i naftaške milijune – postao temelj većine uspjeha i fantastične dominacije Cityja, posebno u Premiershipu.

Najbolji igrač Eura

Na reprezentativnoj sceni Rodri je za Španjolsku počeo igrati u vrijeme generacijske obnove, nakon odlaska one fantastične generacije koja je osvojila Svjetsko prvenstvo i dvije europske titule zaredom, ali i kao začetak današnje nove velike Španjolske, trenutnih europskih prvaka. Debitirao je 2018. protiv Njemačke i otad skupio 57 nastupa uz četiri postignuta gola. No njegova uloga u toj momčadi daleko je važnija od golova - zato je i proglašen najboljim igračem posljednjeg Eura.

Unatoč davnoj 'presudi' stručnjaka u Atleticu o nedovoljnoj fizičkoj snazi, Rodri svoju igru temelji – osim na sjajnoj tehnici i preciznim dodavanjima iz pozadine – na iznimnoj moći i visini, što mu omogućuje da lako izlazi na kraj s protivnicima u duelima, posebno zračnim, a onda nepogrešivo šalje 'projektile' napadačima. Uvijek se podređuje momčadi, kao što je često slučaj s najboljim defanzivnim veznjacima, koji ponekad izgledaju kao 'vodonoše' za najveće zvijezde u svojim momčadima, a zapravo tih zvijezda često ne bi ni bilo da njih nema.

I zato Rodri jest jedan od najboljih igrača na svijetu. Valjda će biti takav i kad se vrati.