Nakon razočaravajućeg poraza u finalu 1998. od domaćina, Francuske, 'carioce' su ušle u neprekinutu seriju slavlja. U Koreji i Japanu su nanizali sedam pobjeda i uzeli svoj peti naslov svjetskih prvaka. Redom su padale Turska, Kina, Kostarika, Belgija, Engleska, opet Turska i Njemačka. Osim Turaka, nitko im nije ni ozbiljnije zaprijetio i Ronaldo i društvo su nezadrživo trijumfirali na Dalekom istoku.

Godine 2006. je uslijedio povratak u Europu, ali Brazilci se nisu odrekli pobjedničkih navika. Kaka je slomio otpor žilavih Cicinih Hrvata (koji u nastavku natjecanja nisu sličili na sebe), a kasnije su uvjerljivo slomili Australiju, Japan i Ganu. U zadnjoj utakmici Ronaldo je zabio svoj 15. gol i postao najbolji strijelac natjecanja svih vremena.

U borbi za polufinale čekala ih je Francuska, zadnja momčad koja ih je svladala prije impresivnog niza. Francuzi su potpuno uškopili brazilsku strategiju i tijekom dvoboja im dozvolili tek jedan šut na svoj gol. S druge strane briljirao je Zinedine Zidane koji je u svojoj posljednjoj kampanji karijere više izgledao kao Brazilac nego svi njegovi protivnici zajedno.

Zizou je svoj blistavi nastup okrunio asistencijom za pobjednički gol Henryja u 57. minuti. Serija je bila gotova, Brazil je mogao kući. Tako im je trijumf iz 1958. (Švedska) ostao jedini na europskom teritoriju i ostat će tako barem još osam godina.