Drogba je rođen u Abidjanu prije 34 godine i od prvog dana bio je osuđen na borbu. Mama Clotilde je svog najmlađeg sina odmah prozvala Tito i taj mu se nadimak kod najbližih zadržao i danas. Majka je bila vatrena zagovarateljica Nesvrstanih i njihova osnivača iz Zagorja. Mali Tito i obitelj nisu imali novca za skupe pothvate, ali su imali sreće. U Francuskoj je, naime, živio majčin brat Michel koji je igrao niželigaški nogomet. Poslali su petogodišnjeg Didiera u Europu da proba kakav je s loptom i nije uopće ispalo loše.

Sa 13 godina obitelj se ponovno okupila, a Didier je tada već pokazivao prve naznake onoga u čemu uživamo danas. Trenirao je po niželigašima i s 15 godina potpisao prvi stipendijski ugovor s Levalloisom. Bio je cimer s današnjim igračem Birminghama Olivierom Tebilyjem i sa svojim klubom u tri sezone došao iz četvrte u drugu ligu. Prvi profesionalni ugovor s 19 godina je potpisao s Le Mansom i predstavio se sa sedam golova u prvoj sezoni. Ništa spektakularno, Drogbin put čitavim je tijekom postepen. S Le Mansom je u drugoj ligi proveo pet godina. Prve četiri mučile su ga ozljede, a i taktički neobučeni Afrikanac imao je još puno za naučiti.

Nakon pet godina primijetio ga je Guingamp i Le Mansu su platili 80.000 funti. Imao je već skoro 24 godine kada je doživio san - prvoligaški debi. U Guingampu je u jedinoj punoj sezoni zabio 21 gol i došao je poziv velikog Marseillea te izbornika. Marseille ga je platio 3,3 milijuna eura i napravio odličan posao. Didi je dominirao idućom sezonom i zabio 32 gola na Velodromeu kada se javio Chelsea. Roman Abramovič nije pitao za cijenu i već nakon godinu dana i 24 milijuna razloga Drogba je otišao. Na francuskom jugu ostao je samo godinu dana, ali njegov dres je izvješen s ostalim 'relikvijama' u lokalnoj bazilici.

Ostatak je povijest. S Mourinhom je osvojio prvi trofej karijere, a u Münchenu je proslavio deseti veliki (tri Premiershipa, četiri FA kupa, dva Liga kupa i Liga prvaka). Navijačima je ostao dužan nakon isključenja iz finala u Moskvi protiv Manchester Uniteda, ali sve je vratio s kamatama.

Ove sezone je zabio 'samo' 12 golova, najmanje u zadnjih deset godina, ali nosio je Chelsea u Europi, spasio izgubljeni finale i šmekerski s bijele točke zabio zadnji čavao u lijes Bavaraca. Ukupno je za Chelsea (osam sezona) odigrao 337 utakmica i 156 puta zabio. Ostat će legenda, ako je njegova priča u Chelseaju uopće gotova. Vjerojatno jest, jer vrijeme je za promjene, a i najljepše je otići na vrhuncu.

Domovini je vratio jako puno. Vodi Obalu Bjelokosti na terenu, a vrlo je aktivan i na humanitarnom planu. Pravi je patriot velikog srca. U Engleskoj je jednom postavljeno legitimno pitanje: 'Zašto Drogba tako lako pada ako je toliko jak?', ali ga i prati glas igrača koji je puno češće na prvoj nego na zadnjoj stranici novina. Prevedeno, ističe se nogometom, a ne glupostima i privatnim životom. Ima skladan obiteljski život, troje djece i obitelj drži daleko od tabloida. Abramovič zbog problema s paparazzi senzacijama planira otvoriti službeni klupski noćni klub, ali ne zbog Drogbe. Zato crni Tito i je preko kamenog makadama korak po korak došao do svjetskog vrha. Nikada neće dobiti zlatnu loptu, neće se o njemu raspravljati kao o najvećem ikada, ali Drogba je najpametniji nogometni potez Romana Abramoviča i svog je ruskog gazdu na koncu odveo do prestižne nagrade u koju je Rus uložio milijarde. Svaka čast treneru Di Matteu i ostalim igračima. Prvenstveno Petru Cechu, ali Drogba je potpisao ovaj Chelseajev trofej.