Navijači i suigrači u Hiroshimi priredili su mu emotivni oproštaj, no Mihael Mikić se, iako već 'debelo' u veteranskim godinama, ne namjerava umiroviti. Dapače…

'Sve sam se dogovorio, samo čekam da službeno i potpišem, pa tek onda mogu objaviti ime svog novog kluba', kazao je Mikić koji je u Hrvatsku stigao na kratak odmor te se s prvim danima 2018. godine vraća u Japan:

'Definitivno nastavljam karijeru, i dalje ću igrati u Japanu, u Prvoj ligi. Nema straha da će se navijači Hiroshime ljutiti jer prelazim u neki drugi klub, baš suprotno i oni su sami 'navijali' da nastavim karijeru, da odigram još koju sezonu u Japanu.'

Devet godina proveo je u Japanu, niti jedan hrvatski nogometaš ne može se pohvaliti takvom karijerom u zemlji izlazećeg sunca.

'Kad sam odlazio nije mi bilo svejedno, bila je to avantura, išao sam u novu kulturu, praktički u nepoznato… Plakao sam… Sad kad sam se opraštao od Hiroshime opet sam plakao… Definitivno sam zavolio Japan i sve dobro što mi se tamo dešavalo svih ovih godina. Nije bilo lako napustiti sve to. Ali sigurno sam dobio najbolju moguću odluku kad sam odlazio u Japan i niti jedne sekunde u ovih devet godina nisam požalio zbog toga', prisjetio se Mikić koji je jedan od rijetkih hrvatskih nogometaša koji je uopće opstao u japanskom nogometu. A hrvatskih nogometaša ima diljem svijeta, od Islanda, preko Iraka, Singapura i Kine. No, u Japanu su rijetki uspjeli…

'Realno, jako je teško uopće i ući na njihovo 'tržište'. Svaki klub smije imati samo tri stranca, a oni su, barem što se nogometa tiče, orijentirani na Brazil. To im je nogometni pojam i teško se okreću europskim igračima. A pogotovo hrvatskim nogometašima koji su im poprilična nepoznanica. Istina, znaju za naše u najboljim klubovima, ali njih ne mogu platiti… A s naše strane kad se gleda, daleko je Japan, mnogi uopće nemaju predodžbu kakva je to liga… A kvalitetna je, za usporedbu, kao švicarska ili austrijska. Nisu to lige petice, ali švicarski i austrijski klubovi uspješno igraju Ligu prvaka, Europsku ligu… Tako je i s Japanom, prošle je godine Kashima igrala finale klupskog SP-a, ja sam s Hiroshimom prije dvije godine došao do polufinala, osvojili smo treće mjesto', pojašnjava Mihael Mikić i otkriva koliko su Japanci nogometno napredovali u proteklih devet godina koliko je on proveo tamo.

'Za početak, napredovali su nevjerojatno puno. Ali samo zato što se u nogomet puno ulaže, počevši od terena, kampova, stadiona… Svaki je teren besprijekoran, nema kaljuža… Samo se tako može napredovati. Ali, lako je njima, oni su bogata i sređena država, imaju i mogu, pa i ulažu', kaže Mikić koji tvrdi kako i u Hrvatski Telekom Prvoj ligi ima potencijala:

'S obzirom u kakvim se uvjetima igra naše prvenstvo, mi smo fenomen. Koliko je samo velikih igrača ovdje stasalo, ne smijemo podcjenjivati našu ligu. Svi koji su danas u reprezentaciji produkt su naše lige. A gdje bi nam bio kraj da netko uloži i da se igra i trenira u još boljim uvjetima.'

Što Mihael Mikić očekuje od naše reprezentacije na SP-u u Rusiji sljedeće godine?

'Za nešto više se mora poklopiti više faktora, potencijal imamo, enormni… Ali, realno bi veliki uspjeh bio kad bismo prošli skupinu. Uspjeh je to što smo se plasirali, pa samo pogledajte koga sve neće biti. A nakon prolaska skupine je svaka utakmica finale, sve je moguće… Nemamo se razloga plašiti bilo koga, kvalitetu imamo to je sigurno, pa ako se poklopi tih par stvari, ako bude sreće… Možemo otići daleko', uvjeren je Mikić.

U Japanu je nekoliko stručnjaka s prostora bivše Jugoslavije doslovno u statusu božanstava – počevši od Ivice Osima, preko Piksija Stojkovića i Vahida Halilhodžića koji je trenutno izbornik te Mihajlo Petrović.

'Piksi je ikona, nogometni bog. On ima spomenik ispred stadiona u Nagoyi, dizao je i gradio tu ligu. Vaha je trenutno izbornik, ima veliki utjecaj… Ali, dvojica su ispred njih - Osim i Petrović. Osim je postavio temelje nogometne filozofije kojom je japanski nogomet krenuo i razvijao se, a Mihajlo Petrović je to napravio na klupskom planu. Oni su doslovno razvijali japanski nogomet, razvijali mlade igrače, pokazali su im put', pojasnio je Mikić koji i sam namjerava nakon karijere u trenerske vode:

'Spreman sam učiti i raditi. Evo, Igor (Bišćan, op.a.) je već dobro zagazio u posao, samostalan je, radi razvija se. Ja prvo moram vidjeti imam li uopće 'materijala' i talenta za takvo nešto, imam nekih ideja… Spreman sam učiti i raditi, pa ćemo vidjeti što će vrijeme donijeti.'

Devet godina u Japanu, kako Mihael Mikić stoji s japanskim jezikom?

'Uh, sporazumijevati se mogu. Čitati? Nikako, previše je teško. Pričam japanski, nogometni rječnik sam usvojio odavno, komunikacija na terenu nije problem. Osnove jezika sam naučio, sigurno da neću ostati gladan i žedan, mogu se sporazumjeti u dućanu, restoranu, pitati… Ali da bih mogao razgovarati ovako tečno kako sad s vama razgovaram, to je malo teže', kaže uz osmijeh Mikić i napominje:

'Ali, ponosan sam jer su obje moje kćerke naučile japanski, starija zna pisati hiraganu i katakanu. Definitivno ima jako dobar temelj za budućnost, to mi je osobno najveće bogatstvo, ponosan sam na njih. Uspjeli smo i u Hrvatskoj naći učiteljicu japanskog, nastavit će ovdje učiti kako ne bi zaboravile.'