Zagrebački Dinamo na nedavno odigranoj utakmici protiv NK Zagreb predstavio je 17-godišnjeg braniča Bornu Sosu, ljevonogog nogometaša koji je prvoj momčadi priključen iz omladinskog pogona. U intervjuu za tportal Sosa, nova mlada zvijezda, rekao je mnoge zanimljive stvari o svom prvom nastupu za Dinamo, koji će zauvijek pamtiti, i navijačima, a otkrio nam je i svog najvećeg nogometnog uzora
Ovaj simpatični tinejdžer 'egzotičnog prezimena' rođen je u Zagrebu 1998. i dolazi iz četvrti Prečko (otac mu je podrijetlom iz Posušja, iz Hercegovine), a njegova generacija poznata je po tome što je 2013. osvojila titulu prvaka Nike Premier Cupa u Manchesteru nadigravši u finalu AC Milan.
Kakav je osjećaj rođenom Zagrepčaninu debitirati za Dinamo na Maksimiru?
'Ne znam uopće kako bih opisao što sam osjećao kada sam izlazio na teren. Bezbroj puta sam igrao u dresu Dinama i ne mogu reći koliko puta sam bio na Maksimiru i gledao utakmicu Dinama, ali sada kada sam ja izašao u dresu Dinama na Maksimir, to je bilo nešto što još nisam bio doživio. Rođen sam u Zagrebu, odrastao sam ovdje i odgajan sam tako da mi Dinamo znači puno više od kluba. U Dinamu sam od svoje osme godine i kao klinac sam na televiziji i uživo na Maksimiru gledao sve velike igrače koji su igrali u Dinamu te maštao o tome da ću jednoga dana tako igrati i ja, a sada, kada se to dogodilo i kada sam upisao debi, moram reći da je osjećaj - sjajan.'
Što vam je prvo prošlo kroz glavu kada ste doznali da ćete zaigrati za prvu momčad?
'Kada su me pozvali da dođem na trening s prvom momčadi, poveselio sam se misleći da bih možda mogao biti na klupi, a kada mi je trener rekao da ću igrati, bio sam neopisivo sretan i ponosan. Mislim da je to jedan od ljepših osjećaja - kada o nečemu maštate i taj san se ostvari. Ne znam uopće s čime bih to usporedio... Naravno, ništa nije došlo slučajno, naporno sam radio za to i ispred mene je još jako puno rada i treninga, no svakako sam sretan što sve odlično ide.'
Vaši navijači iz četvrti Prečko su na utakmici protiv Zagreba bili dosta bučni. Što Dinamo treba napraviti da se navijači u većem broju vrate na stadion?
'Da, cijeli kvart je došao (smijeh, nap.a.). Hvala im na tome, puno mi je to značilo. Samo se jednom debitira za Dinamo i drago mi je što su na tribini bili ljudi do kojih mi je stalo. Naravno, hvala i onima koji nisu iz Prečkog, a lijepo su me dočekali i olakšali mi u igri', kazao je 17-godišnji Borna, dodavši kako je imao veliku tremu.
'Možda sam na početku malo osjetio da me 'stegnulo u grlu', ali suigrači su mi jako puno pomogli savjetima. Rekli su mi da prvih nekoliko dodavanja igram na sigurno kako bih stekao samopouzdanje i da igram svoju igru, tako da bih i njima zahvalio. Dakako, hvala i treneru Mamiću koji mi je pružio priliku i trenutak koji neću nikada zaboraviti, a isto tako bih zahvalio i svim trenerima u mlađim kategorijama koji su me trenirali.'
Koji bi bio idealan scenarij kada je vaša karijera u pitanju; koliko biste sezona željeli ostati u Dinamu, jer posljednjih godina često su igrači vaših godina, kao što su recimo Jedvaj ili Halilović, zbog unosnih ponuda iz inozemstva prerano napustili klub?
'Tek sam neki dan ostvario svoj san i debitirao za prvu momčad, tako da još uvijek uživam u tome (smijeh, nap.a.). Stvarno ne razmišljam ni o čemu osim o idućem treningu i dobivanju prilike da zaigram u utakmici. Nedavno sam tek navršio 17 godina, živim u svojem gradu i igram u najdražem klubu, tako da mi je u glavi jedino Dinamo.'
Od igrača na vašoj poziciji, koji vam se sviđa i zašto?
David Alaba iz Bayerna mi je najbolji lijevi bočni... Nekako mi je najkompletniji igrač jer može igrati beka, ali i u veznom redu. Često se priključuje napadima, sudjeluje u završnici, puca penale i slobodnjake. Kažem, izuzetno je motoričan i kompletan igrač pa ga zato volim gledati kako igra.'
Za kraj nas zanima što vam je sljedeći cilj. Jedan ste ispunili, a to je nastup za prvu momčad Dinama. Je li sljedeći cilj nastup za hrvatsku nogometnu reprezentaciju koja godinama traži pravog lijevog bočnog igrača?
'Sljedeći cilj je zadržati se u prvoj momčadi Dinama i na treninzima izboriti se za novu priliku u utakmici. Reprezentacija? Malo je još to daleko (smijeh, nap.a.)… Igram već godinama za reprezentaciju i to je uvijek poseban osjećaj i čast. Naravno da bih jednoga dana volio igrati i za seniore; koji igrač ne bi? Idemo ipak redom, a ja se nadam da ću jednoga dana imati čast nositi i seniorski dres naše reprezentacije.'