Halilović definitivno jest previše eksponiran, ali tko ga takvim čini? Predsjednik Barišić jasno i nedvosmisleno kaže da Kovačić i Halilović još nisu na prodaju ali već drugi dan naslovnice uredno vrište o interesu Juventusa, Citya ili koga god. Zdravko Mamić kaže da se Dinamo uopće ne zamara pitanjem o tome za koju će repku Alen igrati jer to nije klupska stvar ali sljedeći dan isti novinar već uredno propituje Zorana Mamića i trenera Jurčića o istoj temi. Pa tko onda radi famu? Dinamo ili mediji? Dinamo kao klub ni po čemu, ali baš ni po čemu ne stavlja Alena Halilovića ispred bilo kojeg drugog igrača, naprotiv, 'mali' ne dolazi toliko na službene presice, trener ne govori toliko o njegovoj formi ili igri, pa čak se može reći da što se službenog Dinama tiče je ove zime puno više priče bilo o jednom Callelu, Ibanezu ili čak i nekakvom Šimonoviću nego o Haliloviću.

Ali takav, normalan tretman jednog mladog talentiranog igrača medijskoj krvožednoj mašineriji nije dosta. Po njima je sad puno veća potreba diskutirati o Alenovom državljanstvu iako realno ni za jednu ni za drugu reprezentaciju još nema što igrati, barem u ovom i sljedećem ciklusu kvalifikacija. Također, nužno je svakodnevno razglabati o velikim klubovima koji snimaju Halilovića, iako je jasno da vjerojatno nema jačeg kluba ni na zapadu ni na istoku Europe koji ga nema u svojoj bilježnici, jer veliki klubovi pod obavezno prate nogometne talente gdje god se pojave, ali je ogroman put od snimanja i primjećivanja do službenih ponuda i transfera. Najčešće se ionako ispostavi da sva novinarska seljakanja po svim klubovima nisu točna i da igrač u pravilu završi u nekom klubu koji se dotad nije ni spomenuo.

Medijska pompa nezgodna je stvar kod nas. Kad igrač uđe medijima u žrvanj može računati da će ga izgraditi, da će biti plasiran u sve najveće klubove i da će njegov talent biti obavezno barem jednom uspoređen s Messijem. Ali također igrač može računati s tim da će ga pri prvom krivom koraku ta ista medijska mašina pokopati toliko duboko da karijera više ne može ni disati. Imali smo takvih situacija pregršt; Niko Kranjčar, gotovo idoliziran, obožavan u medijima i u Dinamu i u Hajduku očito je razočarao mnoge kada je otišao u Portsmouth, a ne u Barcelonu ili Real i uskoro nitko u Hrvatskoj više nije bio

dnevno informiran o nenadmašnosti talenta kojem je ime Kranjčar. Pa onda Kovačić, ili da ga sad već zovemo Halilović prije Halilovića, najavljivan kao novi nositelj Dinama, dobar dečko, ministrant, sav u nogometu; kad se ispostavilo da ne može sam pobijediti Porto ili PSG, naglo je postao jučerašnja vijest, samo jedan od igrača, a i stavljen u 'kliku lošeg utjecaja' s Kelavom i Vidom.

Ne bih htio biti zli prorok, ali situacija opet neodoljivo podsjeća na jednak razvoj, Alen Halilović je talentiran, ima zasad nogometni svijet (barem kod nas) pod nogama, ali medijima to nije dosta. Ako izabere igrati za Hrvatsku onda je Mamićev igrač, ako izabere Bosnu onda je izdajnik hrvatskog naroda, ako brzo otiđe u inozemstvo onda je pohlepni klinac, ako odluči ostati dulje u Dinamu, onda je 'bedak' koji propušta prilike, već sada mu je nemoguće odabrati a da mediji budu zadovoljni, a htjeli ili ne htjeli, mediji imaju veliki utjecaj na percepciju igrača u javnosti, a podrška ili nedostatak iste u javnosti pak dijelom ima utjecaj i na sam učinak igrača na terenu. Medijima nije dosta da imaju mladu nogometnu zvjezdicu koja će sasvim sigurno na terenu pružiti koji show potez i koji će za razliku od 99 posto igrača u ligi dati novinarima da o nečem pišu i iz same igre, nama treba novi Messi, i to da bude veliki Hrvat, a sve ispod toga neće biti dovoljno i bit će proglašeno podbačajem.