Anderlecht je prebrisan, Dinamo se u velikom stilu vratio u igru. Svojom prvom pobjedom na gostovanju (iz sedmog pokušaja) u skupinama Uefinog natjecanja pokazali su da znaju i mogu odigrati ozbiljnu europsku utakmicu
Svih 90 minuta Dinamo je izgledao kao ozbiljna momčad i Rumunjima s uvjerljivih 3:0 nanio tek drugi poraz u sezoni; 'Poli' nije pokleknuo ni pred Šahtarom ni pred Ajaxom. Istina, domaćin nije bio prepoznatljivo čvrst, trener Sabau i sam je kumovao katastrofi. Odlučio se promijeniti uhodan sustav, istrčao bez zadnjeg veznog Bourceanua i dao priliku najdražoj Jurčićevoj osovini da se razmaše pred protivničkom obranom.
I kroz kritike i kroz povremene pohvale Jurčić je ostao vjeran fizionomiji veznog reda u kojoj zajedno grade Badelj, Morales i Sammir. Namjerno i uporno time čvrstoću obrambenog bedema vodi na 'tanak led', ali njegovi hakleri sinoć su zabili sva tri gola i pokazali kako nogomet imaju u malom prstu. Oni sami po sebi ne bi bili dovoljni, no Dinamo je sinoć izgledao kao homogena cjelina. U vrhunskom nogometu postoji pravilo da je lanac jak koliko i njegova najslabija karika, ali jučer u Dinamu nitko nije zaslužio ocjenu manu od 6,5. Lončarić je pokazao da je spreman velike dvoboje i rijetko staložen golman njegovih godina. Nema sumnje, pred njim je dobra karijera. Lovren i Barbarić pokazali su da Dinamo potencijalno ima dugoročno riješenu užu obranu, uz Roberta Kovača njih će dvojica vrlo brzo moći stati jedan uz drugoga i voditi Dinamo prema visokim ciljevima. Bekovi su svoje poslove obavili, ostatak momčadi nije kvario dojam. Dapače, Vrdoljak i Sivonjić odigrali su vrlo dobro, kao i Mandžukić za kojeg zna da može i bolje.
Ni na klupi ne sjede igrači na koje Jurčić ne može računati, ovaj Dinamo raste i bit će ga zanimljivo pratiti.
Iako, prije 20 godina to bi bio puno zanimljiviji proces. Tada igrači nisu smjeli odlaziti u inozemstvo do 26 godine, a ovaj Dinamo tada bi pjevao sasvim drukčiju pjesmu. Vratimo li kotač vremena samo tri godine u rikverc, dolazimo do fascinantnog popisa. Lončarić, Kelava, Ćorluka, Lovren, Barbarić, Čale, Badelj, Modrić, Vukojević, Pokrivač, Mandžukić, Eduardo, pa od stranaca Morales i Sammir, a u čekaonici su nestrpljivi Bagarić, Vrsaljko, Antolić, Havojić, Pivarić… Svi oni još ne bi mogli tražiti inozemne angažmane. Taj sastav bio bi osuđen na veliki europski rezultat. Jako veliki.
Dosta sanjarenja. Pred Dinamom je 2010, a pred Mamićem konačni ispit zrelosti i jedino pitanje: želi li on iskreno veliki Dinamo. Ne samo pred Mamićem, ispit zrelosti je i pred igračima. S one strane Bregane šuškaju milijuni i velika afirmacija, ali većina nabrojanih u Dinamu je barem od kadeta. Bilo bi lijepo kada bi njihova ljubav prema klubu bila tolika da primire menadžere i roditelje te vlastitu nestrpljivost i u temišvarskom stilu nastave grabiti prema…