U mračnom i nesigurnom svibnju 1945. nova vlast se obračunavala sa svim ostacima nokautirane mračne NDH. Ukinuli su tako, sasvim neselektivno i zločesto, sve nogometne klubove koji su djelovali na području Zagreba pod bivšim režimom i nastao je vakuum...

Srećom, veliki igrač i funkcioner HAŠK-a Ico Hitrec brzo je potegnuo svoje veze kod 'narodne vlasti' i dobio je dozvolu za osnivanje novog kluba kojim je nastvljen nogometni kontinuitet u metropoli. Osnivačka skupština održana je 9. lipnja 1945. u Gundulićevoj, na prijedlog sportskog komesara i još jednog Haškovca Ivice Medarića klub je nazvan Dinamo (bilo je i 'genijalnih' prijedloga tipa Pajser) i grad je dobio novog sportskog ljubimca na zgarištima Građanskog, HAŠK-a, Concordije i ostalih.

Kako bi se zabremzao veliki nalet purgerskog nogometa sa sredine prošlog stoljeća 'narodna vlast' odlučila je prebaciti nesuđene Dinamovce Zebeca, Čajkovskog, Glazera i ostale u redove Partizana i odgodili osvajanje prvog Dinamovog naslova prvaka za ravno - jednu godinu.

Dinamo je '71. poznati štit zamijenio grbom s hrvatskim uzorkom i tada je uspostavljeno poznato neslužbeno pravilo kako Dinamo treba biti dvostruko bolji od ostalih kako bi postao prvakom. U iduća dva desetljeća 'komunistički' klub i njegov prekrasni grb postali su magnet za hrvatske navijače iz svih dijelova države i (pogotovo) dijaspore, no unatoč tome novi ešalon 'narodne vlasti' s početka devedesetih odlučio ga je zatrti.

Tada se Dinamov rođendan slavio 6. studenog prema (najstarijem) Hašku. Klub je na službenoj proslavi 1998. proslavio 95 godina postojanja...

Pala je i ta narodna vlast i uskrsli Dinamo je ponovno rođendan slavio u lipnju, no tada je nova, sasvim nenarodna klupska vlast, odlučila kako je klub zapravo nastao na zgarištima slavnog i trofejnijeg Građanskog i 2010. odlučio kako je službeni Dinamov rođendan 26. travnja. Godinu kasnije, a 13 godina nakon tadašnjeg 95. rođendana Dinamo je u HNK-u službeno proslavio 100 godina postojanja.

70. rođendan Dinamo nikada nije proslavio. Službeno neće ni danas, ali pronaći će se poneki emotivac koji će se sjetiti nekada istinski narodnog kluba koji je bio trn u oku moćnicima prije nego su ga sami moćnici okupirali i pretvorili u izlog privatne imovine. Nazdraviti nekadašnjem simbolu otpora i prisjetiti se - s Dinamom se nikada ništa ne zna. Već sutra možda sve bude drugačije.