Francuska, Engleska, Španjolska, Turska i Kina dosad su upoznali ovog, nekada jednog od najboljih i najperspektivnijih mladih igrača na svijetu, čovjeka na čije je transfere potrošeno gotovo 90 milijuna funti, a čija je karijera, iako je osvajao titule prvaka Europe i Engleske, ostala upamćena po kontroverzama.

Odrastao u Yvilenesu, jednom od siromašnih predgrađa Pariza, Nicolas je dane provodio s nogometom i loptom kao jedinom idejom što raditi u budućnosti. '80 posto francuskih nogometaša dala su predgrađa', kasnije će reći u jednom intervjuu, a on je imao sreću da njegov talent prepoznaju u PSG-u, gdje je već sa šesnaest potpisao profesionalni ugovor i debitirao za prvu momčad.

No u Francuskoj se nije dugo zadržao - u veljači 1997. za 500.000 funti njegove usluge je kupio Arsene Wenger, koji je netom postao novi trener Arsenala. U to vrijeme sjevernim Londonom i tribinama Highburya odjekivalo je ime legendarnog Iana Wrighta, ali nakon gola u debiju protiv Uniteda te povrede Wrighta, supertalentirani Francuz postao je zvijezda broj jedan. Bio je ključni igrač u osvajanju duple krune 1998, a u finalu FA kupa je zabio i pogodak.

Izgledalo je kao da je sudbina da bude legenda Arsenala, ali mladi i nadobudni Nicolas nije tako mislio. Nisu ni njegova pohlepna braća Claude i Didier, koji su mu isprva bili i menadžeri - već u sljedećoj sezoni zatražio je višestruko veću plaću, dolazio je u stalne sukobe sa starijim igračima te je nakon što je stigla ponuda iz Reala
postavio ultimatum.

'Ne prodaju li ga', govorio je Claude, 'sjedit će na tribinama godinu dana. Nije to nikakav problem. Ne želi igrati za klub koji nije u stanju napraviti korak naprijed.'

Wenger nije imao izbora - uzeo je ponuđenih 22,5 milijuna funti, od njih izgradio novi trening kamp i doveo Thierya Henrya, a Anelku poslao na Santiago Bernabeu. Tamo je Francuz dočekan s velikim ambicijama - kao jedno od najskupljih pojačanja - ali u svlačionici nisu tako mislili.

'Prvi dan kad sam stigao znao sam da stvari neće štimati. Nitko me nije predstavio suigračima, nisam imao ni svoj ormarić, morao sam čekati da se drugi presvuku. Eto'o mi je tada rekao da me neki ne vole, da im nije jasno zašto sam kupljen kada imaju Morientesa.' 'Neki' igrači su navodno bili Raul i Fernando Hierro, a Anelka je bio uvjeren da su oni utjecali i na Del Bosquea, za kojega je bio uvjeren da ga namjerno stavlja na neprirodne pozicije.

Tada je odlučio 'štrajkati', tri dana se nije pojavljivao na treninzima, uskoro je uslijedila 45-dnevna suspenzija, klupski potpredsjednik Juan Onieva nazvao ga je 'klincem za kojeg ne znamo koliko godina uopće ima', i nakon samo devetnaest utakmica i dva gola, ali i titule prvaka Europe, uslijedio je povratak u Pariz.

Tamo su imali plan okupiti najbolje mlade francuske nogometaše i napasti vrh Ligue 1, no nakon nekoliko mjeseci promijenili su trenera, doveli Luisa Fernandeza, s kojim se 20 milijuna eura plaćeni Anelka odmah sukobio i rastanak je još jednom bio neizbježan. Završio je na Anfieldu, na šestomjesečnoj posudbi.

'Igrao je solidno, ali nisam mu mogao vjerovati. Uvijek je bio neki problem u svlačionici, a u isto vrijeme njegova braća su pregovarala s drugim klubovima', kazao je kasnije Gerard Houllier, no Anelka je imao svoju verziju:

'On laže. Neki su pričali da sam bio preveliki karakter za njega, da sam mu se suprotstavljao, ali to nije istina. Jednostavno, svi su me željeli u klubu osim Houlliera.' Istog onog koji ga je doveo.

'Le Sulk' ili onaj koji se duri, kako su ga prozvali u Engleskoj, novu priliku je potražio u Manchester Cityu i djelovao - dobro. Zabijao je često, zabio je i Arsenalu i Liverpoolu, u sezoni 2003/04. pogodio je 25 puta, a za sebe tvrdi da je u to vrijeme bio kompletniji i bolji igrač nego ikada prije. No mjesto u reprezentaciji, s kojom je bio prvak Europe 2000, već je izgubio, pa je pomislio da bi se mogao dokazati na nešto lakšem nivou. Za sedam milijuna preselio je u Fenerbahče, i tamo osvojio titulu 2005. te odradio sezonu u Ligi prvaka, ali onda je shvatio da je vrijeme za povratak u Englesku.

Boltonu je osam milijuna koje je izdvojio bilo najveća investicija u povijesti, a stvari su išle relativno dobro. Anelka je opet poentirao, opet je bio u solidnoj formi, no nije skrivao da je nezadovoljan. Iako je potpisao ugovor na četiri godine, nekoliko puta je javno poručivao da želi u Arsenal, pogotovo kada su rezultati bili loši. Međutim, siječnju 2008. došla je ponuda iz Londona, ali s Fulham Roada - preselio je u Chelsea.

Dvadeset i pet pogodaka kojima je zamijenio ozlijeđenog Drogbu podsjetili su na najbolje dane, zaradio je i zlatnu kopačku PL-a, vratio se među 'tricolore', sve je djelovalo idealno…

No ni tu nije bježao od kontroverzi. Nakon izgubljenog finala LP-a i njegovog promašenog jedanaesterca otvoreno je krivcem proglasio Avrama Granta.

'Ušao sam u 110. minuti kao j… desni bek! U finalu Lige prvaka. I onda sam još tako nezagrijan pucao penal. Naravno da sam promašio.'

Pod svjetla reflektora došao je i na SP-u u Južnoj Africi. Na poluvremenu sudara s Meksikancima u svlačionici je navodno izbornika Raymonda Domenecha nazvao 'kurvinim sinom' i to začinio s još nekoliko lijepih riječi te zaradio zrakoplovnu kartu za Pariz - u jednom smjeru. Sutradan su suigrači odbili trenirati, desio se jedan od najvećih skandala u povijesti francuskog nogometa, a Anelka će kasnije zaraditi suspenziju od 18 utakmica i završiti reprezentativnu karijeru.

'Namjerno me je postavljao na pogrešne pozicije, bio sam katastrofalan', kao da je ponavljao staru priču Anelka.

'Nemam respekta za kamikaze. Ako se Domenech želio ubiti, trebao je to napraviti sam, a ne s nama!'.

U Londonu su stvari također krenule nizbrdo. Andre Villas-Boas nije ga obožavao, nije baš da je Francuz imao poštovanja za 'klinca', pa je nakon jednog gola u 14 utakmica završio na treningu s juniorima.

'Sve mi je zabranio. Imam samo dres i trenirku kao ostali. Moram se presvlačiti u drugoj  svlačionici, uzeo mi je čak i parkirno mjesto', žalio se vječiti buntovnik i najveća 'žrtva' francuskog nogometa.

Preselio je u Kinu, za navodnih 150.000 funti tjedno, u jednom trenutku čak dobio i ulogu trenera, ali nije Azija za takav karakter. Tri gola nisu bila dovoljna da ga zavole, pa je od božanstva propao do omraženog igrača u pola godine. Kada se odbio pokloniti svojim navijačima sa ostatkom momčadi nakon poraza, što je običaj u Kini, navijači su mu okrenuli leđa, a zamalo se i fizički sukobio sa nekima od njih.

Odrekao se milijuna i zaputio u – Torino. Tamo će popuniti rupu do dolaska Llorentea, a što u Juventusu mogu očekivati od njega, ostaje veliki misterij. Može li im ponuditi bilo što osim kontroverze i nemirne svlačionice? Nitko ne zna. A možda je i bolje da se ne očekuje previše. Jer tada Nicolas Anelka, nekada najbolji mladi igrač planeta, daje najviše…