Modrić vs Rakitić - neka brojke govore!

Za početak, činjenica da igraju u prvoj postavi dva vjerojatno najbolja kluba na svijetu dovoljno govori o kvalitetama Luke Modrića i Ivana Rakitića. Stoga ih trebamo i suditi prema najvišim standardima, onima koje vrijede za vrhunske svjetske nogometaše. Prema standardima za igrače koji se ne mire s time da su jednostavno članovi najboljih kolektiva, već i u tim kolektivima žele biti ključne poluge momčadi.

Pogledajmo stoga što Modrić i Rakitić donose svojim ekipama te pokušajmo odgovoriti na pitanje – koliko bi lako ili teško njihov učinak na terenu treneri nadomjestili neki drugim igračem, ili koliko je vjerojatno da bi njihovi klubovi mogli lako zamijeniti/kupiti nekog drugog na toj poziciji? Ako postoji odgovor na spomenuto pitanje, onda je moguće postaviti i relativnu dijagnozu koji je igrač u kojoj mjeri važan za svoju momčad. Da bismo došli do tog odgovora, treba promotriti momčadske parametre i vidjeti koliko koji od naših reprezentativaca podiže kvalitetu individualnim doprinosom.

Ivan Rakitić

Gledajući prilagođenu statistiku (po 90 minuta na terenu, ne po utakmici) Ivan Rakitić po utakmici pokuša 76 dodavanja s nešto više od 90% uspješnosti, a od toga je pet pokušaja dugih lopti (3.5 uspješnih). Vrlo slične brojke imaju Iniesta i Busquets, igrači u redovima Barce koji također igraju u veznom redu, pa u tom segmentu – sudjelovanje i izgradnja igre (primarni zadatak veznog igrača) – Rakitić ne zaostaje za ostatkom vezne linije. Treba dodati da istom prilagođenom statistikom Xavi ima u tom segmentu daleko bolje brojke od svih ostalih. Važno je stoga pogledati ostale segmente igre...

Kako se može i očekivati, Busquets apsolutno dominira defanzivnim elementima – drugi je po oduzetim loptama iza Danija Alvesa, važna karika kod presječenih lopti, te drugi po dobivenim zračnim duelima. Anders Iniesta s dva driblinga po susretu treći je najbolji igrač u toj kategoriji, dakle netko tko može individualnim potezima napraviti razliku, dok je Rakitić, kada se pogleda zbir golova i asistencija, s 12 u La ligi odmah iza napadačkog trojca (doduše, značajno iza jer Neymar, koji je treći, ima na svom kontu 27). U relevantim defanzivnim (oduzete lopte, presječene lopte, zračni dueli) kategorijama te po driblinzima Rakitićev je učinak zanemariv (pogotovo čudi da u La ligi ima tek 0.2 driblinga po utakmici)

Dublji uvid daje i dodatne informacije; Rakitić je postigao tek jedan pogodak protiv jačeg protivnika (Sevilla), te je zabijao samo u utakmicama u kojima je Barcelona slavila s više od četiri pogotka razlike (iznimka je pobjeda 3:1 protiv Granade). Što se asistencija tiče, svih sedam u prvenstvu podijelio je protiv klubova iz donjeg dijela tablice, a Barcelone je sve dvoboje dobila s dva ili uglavnom više pogodaka razlike. Što se važnosti dvoboja tiče, utakmica s Bayernom predstavlja jedinu iznimku.

Od svih igrača koji nominalno spadaju u prvi sastav (Alves, Alba, Pique, Mascherano, Busquets, Iniesta, Messi, Neymar, Suarez), Rakitić je najviše puta ušao u igru kao zamjena (10 puta računajući ligu i Ligu prvaka) te samim time upisuje i najmanje prosječno minuta po susretu, što zapravo dobro opisuje i njegovu ulogu u Barceloni. On je rotacijski igrač koji uspijeva svojom igrom održavati razinu igre momčadi (što je ogromna stvar s obzirom da je riječ o najjačoj momčadi svijeta), ali pritom niti jednim elementom ne čini razliku, niti prema naprijed niti prema nazad. Spomenuti status u momčadi čini ga iznimno zamjenjivim, kako iznutra (Rafinha), tako i u pogledu eventualnih novih kupovina.

Od ključnih trenutaka, njegova asistencija za drugi pogodak protiv Bayerna najveća je razlika koju je napravio u velikoj utakmici kod rezultata koji već nije bio značajno u korist Barcelone (ako ne računamo pogodak protiv Cityja u uzvratu, nakon što je Barca zapravo već u prvom susretu riješila sve dileme).

Luka Modrić

Već i prvi pogled na igru i statistiku otkriva kako Luka Modrić ima sasvim drugačije zadatke na terenu od Rakitića, pa ga prema tome treba i suditi. Modrić puno manje igre provodi u blizini protivničkog 16-erca, a puno više služi kao glavna karika između obane i napada, kao igrač koji ubrzava igru te je ključan čovjek u kontraigri protiv presinga.

Kao igrač koji je prije svega zadužen za distribuciju lope, Modrić je drugi najbolji dodavač u Real Madridu, kako po ukupnom broju dodavanja tako i po preciznosti istih, odmah iza Tonija Kroosa. Također, čak deset posto njegovih pokušaja dodavanja su duge lopte, koje drži na zavidnih 80% uspješnosti (5.6 od 7.1 po susretu), čime je također odmah uz bok Kroosu i Sergiju Ramosu. Osim što je ključan čovjek po pitanju distribucije lopte (gotovo 92% preciznosti u usporedbi u momčadskih 87%, čime čini značajnu razliku), individualnom kvalitetom također čini razliku s gotovo dva uspješna driblinga u svakoj utakmici, tek malo iza Isca i Garetha Balea.

Obrambeno, njegov učinak nije značajan, ali je postojan. Osmi je po oduzetim loptama i peti po presječenim, a u zbiru je u te dvije kategorije bolji od Isca i Jamesa, a malo lošiji od Tonija Kroosa. Ono što je iznimno važno, a u Modrićevom slučaju i moguće, je pogledati kako se momčad nosi s njim i bez njega u momčadi, odnosno kada on nije spreman odigrati barem 60 minuta utakmice. U Ligi prvaka, s Modrićem u momčadi, Real je upisao četiri pobjede i jedan remi (u gostima kod Atletica), dok je bez Modrića ili se tek poluspremnim Modrićem upisao četiri pobjede i dva poraza (Schalke i Juventus).

U prvenstvu, s Modrićem u momčadi Real je upisao 14 pobjeda i tri poraza (uz rezervu da su dva od tri poraza došla na samom početku sezone, kada je cijela momčad igrala značajno lošije, a ovaj posljednji protiv Barcelone), dok je bez Modrića momčad upisala 14 pobjeda, jedan remi i tri poraza. Podjednak je to učinak, uz rezervu prije spomenute lošije igre cijele momčadi na početku prvenstva. U Ligi prvaka se pak razlika može vidjeti, a ona postaje još i veća ako se zna da su i poraz u kupu doživjeli bez Modrića u momčadi. Iako je ukupni uzorak relativno mali, uočavaju se blago bolji rezultati s Modrićem u momčadi.

Ukupno gledajući, Modrić je samo jednom ove sezone u igru ušao s klupe, a kada kreće od prve minute (osim u slučaju utakmica protiv Eibara i Malage, kada je bio ozlijeđen), ima tendenciju ostati na terenu u pravilu 80 i više minuta. Time spada u vrh igrača Reala po provedenim minutama na terenu, a osim njega tu su Ronaldo, Kroos, Marcelo, Benzema, Segio Ramos i James koji niti jednom u prvenstvu nisu ušli u igru s klupe za rezerve.

Zaključno

Naše su ankete pokazale upravo ono što i statistika otkriva. Modrić je važan član prve momčadi Reala, Rakitić je igrač u rotacijskom sistemu Barcelone, koje češće nego ne igra u prvoj momčadi, te kada je u prvoj momčadi često biva zamijenjen. Prosjek odigranih minuta po susretu značajno mu je manji od Modrića, te najmanji od svih nominalnih prvotimaca Barcelone.

Ono što međutim treba spomenuti je važnost koju je Rakitić imao igrajući za Sevillu, ekipu koja bi mogla obraniti titulu Europske lige te koja spada među pet najboljih u Španjolskoj, koja je po svim pokazateljima najbolja liga na svijetu. Tamo je bio igrač koji je možda činio i najveću razliku, imao dvoznamenkasti učinak i po golovima i po asistencijama, što za takvu ekipu uvijek više znači od onoga što može biti Luka Modrić. Naime, manje momčadi imaju tendenciju svoje najbolje igrače držati na pozicijama na kojima se najviše riskira (zato je i Rakitić u Sevilli imao 10% manju točnost distribucije, ali značajno bolje ostale brojke), a Luka Modrić jednostavno nema taj 'gen'.

Zato njegov potencijal može doći do izražaja tek kada igra s vrhunskim suigračima, koje svojom igrom čini još malo boljima (što je vjerojatno najveći razlog njegovih povremeno lošijih igara u dresu reprezentacije). Na vrhunskoj razini nogometa (a Real Madrid to svakako je) to je jedinstvena vještina. Kada se na nju veže činjenica da je Modrić penicilin za protivničku igru presinga, onda je jasno zašto je toliko važan za Real.

Rakitić je pak izgubio dio važnosti koje je imao u Sevilli, što zbog činjenice da prekidi u Barceloni nisu faktor, što zbog činjenice da se od njega ne očekuje da poduzima rizične akcije – tu su drugi koji su u tome bolji i kojima se prepušta ta sloboda. Bez ta dva elementa, Raketa nikada ne može biti onaj iz Seville, ali je i dalje dovoljno dobar da bi pratio, iako ne i povećavao, standard koji ima Barcelona.