I u susjednoj Sloveniji, točnije u njezinom glavnom gradu Ljubljani, s velikom se pozornošću pratio dvoboj polufinala SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa između Hajduka i Gorice, nakon kojeg je splitska momčad izašla kao pobjednik 2:1.

Naime u Ljubljani, u svom drugom mandatu, za Olimpiju igra i bivši igrač Hajduka, koji je 2013. godine s Bilima proslavio zadnji trofej splitske momčadi.

Goran Milović, koji je 29. siječnja napunio 33 godine, četiri je godine nosio dres Hajduka, a od listopada 2021. igrač je Olimpije. Dres Zmajčeka nosio je i dva mjeseca na kraju 2020. godine.

'Da, bio sam u vrijeme kada je klubom upravljao Milan Mandarić. Tada je na klupi sjedio Dino Skender, ali kako je bilo nesuglasica oko Mandqrićeve prodaje kluba novim investitorima, situacija se rasplela na našu štetu. Kasnije je Mandarić ipak dogovorio prodaju kluba, vraćen je i Skender, a u listopadu i ja. Doduše, pokušao sam preko ljeta i sâm riješiti transfer, ali ili se meni nije nešto sviđalo ili se nismo uspjeli dogovoriti o uvjetima. No bio sam slobodan, pa sam mogao potpisati u listopadu', ispričao je za tportal Milović.

Njegova Olimpija trenutno je treća u slovenskom prvenstvu, s četiri boda manje od prvog Maribora, odnosno bodom iza drugog Kopera.

'Kod nas se igra četverokružno, tako da imamo još dosta međusobnih utakmica. I sve je moguće, odnosno nije ništa izgubljeno i možemo se uključiti u utrku za naslov.'

Dvoboj Hajduka i Gorice pratio je preko aplikacija jer je nakon što mu je završio trening imao obiteljskih obveza.

'Da, imao je sinčić obaveza pa sam ga razvozio po gradu, ali bio sam non-stop na mobitelu. Vidio sam po statistici da je utakmica bila gotovo pa jednosmjerna. I da je Hajduk zasluženo ušao u finale.'

Pohvalio se Milović da inače prati utakmice Hajduka preko TV-a.

'Znao sam pogledati i utakmice Dinama u Europi, ali posebno pratim Hajduk u HT Prvoj ligi. Ako kojim slučajem ne mogu gledati utakmicu zbog svojih obveza, onda barem pogledam sažetak.'

I kakav Hajduk vidite?

'Stvorila se jaka ekipa, koja će sasvim sigurno biti kandidat za naslov do samoga kraja. Svi su u euforiji, ali moram upozoriti da se za stvaranje prave, uigrane momčadi treba uložiti i vrijeme. Po dvije, tri godine. I zato bi bilo možda bolje ne staviti teret igračima na leđa da već ove sezone moraju nešto osvojiti, posebno ne naslov prvaka. Naravno, ako se ukaže prilika, zašto ne? Ali ja vjerujem da bi, nakon još jednih priprema, ovaj Hajduk bio puno bolji. Igračima i treneru treba dati još kredita, a onda od sljedeće sezone i u domaćem prvenstvu, ali i u Europi, a tu mislim na ulazak u skupinu bilo Europske lige, bilo Konferencijske lige, očekivati više.'

Osjetite li kakvog 'crva' u sebi i pomislite li 'da sam barem ja dio te priče'?

'Zna mi se dogoditi, posebno kada su u pitanju domaće utakmice, kada Hajduk igra pred Torcidom. Osjetim tada onu potrebnu pozitivnu nervozu, pomislim da sam barem ja na terenu. Međutim svjestan sam da mogu pomoći samo navijanjem, odnosno da ne mogu utjecati na igru.'

Hajduk je ulaskom u finale Kupa napravio veliki korak prema trofeju, istom onom koji ste vi na Poljud, kao zadnji Hajdukov, donijeli još 2013. godine.

'Sjećam se tih utakmica finala protiv Lokomotive. U prvoj smo bili domaćini i prvi smo primili gol. Bilo je teško. Ali uspjeli smo preokrenuti rezultat. No nama je cijela ta sezona bila teška, posebice s financijskog aspekta. I stalno je nešto štekalo. Onda smo i u uzvratu prvi primili gol. Međutim sjećam se gola Gige (op.a., Ivana Vukovića), koji je išao na dušu domaćeg golmana (op.a., branio je Dominik Picak), jer ga je lopta jednostavno 'probušila', i taj nam je gol donio ogromno olakšanje, odnosno mogli smo krenuti još jače. I poveli smo 2:1, potom i 3:2, tako da smo zadnjih desetak minuta već bili svjesni osvajanja trofeja. Tada je još vrijedilo pravilo gola u gostima i bili smo sigurni da u tih zadnjih 15-ak minuta ne možemo primiti dva gola. Bilo je to zanimljivo finale, atraktivno, koje je na kraju završilo 3:3, odnosno s ukupnih 5:4. A kada vidim kakvi su tada igrači igrali za Lokomotivu, poput Kramarića, Šituma, Antolića, Pjace, koji su kasnije napravili velike karijere, onda je taj trofej još slađi.'

Put kući iz Zagreba potrajao je nekoliko sati, jer busom ste krenuli prema Splitu, a na Poljudu vas je u 4.30 dočekalo mnoštvo navijača.

'Još dok smo putovali dobivali smo informacije kako će nas navijači dočekati. Ali zbilja ih nitko nije očekivao u tom broju u to gluho doba noći. Bio je to vrhunac godine za pamćenje, jer u tu smo sezonu ušli s nekakvim suspenzijama, nismo smjeli nositi nikakve reklame. I bilo je zbilja teško.'

A kako će izgledati u svibnju? Koga biste vi htjeli za suparnika u finalu, Rijeku ili Split?

'Ispada da bi bolje bilo igrati protiv Osijeka, jer Rijeka je ove sezone već dva puta slavila na Poljudu. No i Osijek je iznimno jak, a trener Bjelica sigurno bi znao pripremiti momčad za tu jednu utakmicu. Tko god da dođe, bit će teško, ali na punom Poljudu publika će sigurno nositi Hajduk do naslova', završio je Goran Milović.