Izdvojili smo nekoliko emotivnih poruka od naših tribinaša, a koje u cijelosti možete pročitati ovdje

Vjeran: Nevjerica i tupa bol. Razmišljam o svom stavu prema Turini i nekako osjećam da nisam baš pošten prema njemu. Bio je jedan od onih koje obično nazivamo vodonošama. Nikad eksponiran, nikad zvijezda, nikad obožavan. Jedan od onih koji nisu imali svoj fan club. A opet, jedan od onih pouzdanih na kojeg ste uvijek mogli računati…

Čitam i posljednji njegov intervju. Na kraju prošle sezone navijači švedskog AIK-a proglasili su ga za najboljeg i najpožrtvovnijeg igrača. A kad vam to priznanje odaju navijači, onda znate da nema muljanja, nema lobiranja, nema viših interesa. I zato imam grižnju savjesti. Zato me ždere to što je otišao, a da mu nisam dao pravu šansu.

A opet, otišao je onako kako je i živio. Mirno, tiho, nenametljivo. I hvala Dinamu što se sjetio. Zapravo, morali su se sjetiti. I možda ovi Jesenjinovi stihovi zvuče patetično. Ali oni samo pojačavaju moj dojam o igraču koji nikad nije imao tretman kakav zaslužuje.

A trebao je! Počivao u miru Ivane, neka ti je laka hrvatska zemlja! Cijeloj obitelji, suznih očiju i sa istinskim bolom u srcu, izražavam najdublju sućut!'

Akicoach: Otišao je još jedan od velikih sportaša, od pravih profesionalaca velikog srca. Ivan je život dao za nogomet, Ivan je sve ostavio nogometu. Sada ožalošćeni suze brišu njegova žena, dvoje djece, dok je i treće na putu... Ali, Ivane, i ova tragedija je samo potvrda kako Bog uzima najbolje! Ti si svoje odradio, ostavio si ime u svijetu nogometa a isto tako i nasljednike.
Mi iz Osijeka ga se sjećamo u sezoni 2002/03. bio je najbolji čovjek braneći na vratima Osijeka, i zato je zaslužio i nagradu, prvu od navijača Kohorte, nagrada veliko srce! Ivane, ti si bio veliko srce i zato gledaj nas od gore i čuvaj nas. Počivao u miru, Ivane!

Mejas: Čudno i tužno! Hvala ti na svim lijepim trenucima koje si dao hrvatskom nogometu,a najviše ću se sjećati kad je bio junak utakmice Hajduk - Dinamo 0:0, 2004. godine. Zbogom, Ivane,
Crotony: Doviđenja, Ivane. Ivan Turina zvan Tury nažalost preminuo je u snu u svom stanu u Stockholmu. Ivan je uistinu primjer odanog, požrtvovnog igrača koji strpljivo čeka svoju priliku. Bez puno galame, bez incidenata, bio je jedan od onih koji šute i rade. Nažalost preminuo je prerano, otišao je u snu. Vjerujem da je mogao dati jako puno za hrvatski nogomet kao trener, vjerujem da je mogao dati dobre savjete budućim golmanima. Iza sebe ostavio je ženu s dvoje djece te s jednim djetetom na putu…

Xerzex: Hvala za sve šta si napravio za hrvatski nogomet. Hvala ti što si bio veliki vratar. Hvala ti što si branio boje Hrvatske u utakmici u prijateljskom susretu protiv Hong Konga. Hvala ti na svemu, veliki Ivane, mi te nikad nećemo zaboraviti. Počivao u miru i neka mu je laka hrvatska zemlja.

Majkemi: Normalan čovjek ne može ostati miran u ovakvoj situaciji. Turina je bio rijetko drag tip, jedan od onih koji podižu atmosferu u momčadi i svojim primjerom postavljaju profesionalne standarde mlađim suigračima. Nije bio svjetska klasa vratara, ali bio je odličan golman za kojega si znao da će postaviti glavu pod kopačku ako će trebati. Što se ljudskih kvaliteta tiče - svjetska klasa...

Imao sam sreću i poznavati pokojnika i uvijek mi je bio među najdražim nogometašima. Uvijek pristojan, nasmijan, strpljiv i spreman uljepšati čovjeku dan. Nevjerojatno kako je sudbina nepredvidljiva. Veselio se svakom povratku u Zagreb, tako je čekao i kraj mjeseca da opet dođe u rodni grad. Na žalost, dolazi da bi ostao.

S obzirom na besprijekornu fizičku spremu, pred sobom je tek mogao imati najbolje sezone karijere, ali puno važnije i tužnije od profesionalnog gubitka je činjenica da je otišao otac troje djece i njegova supruga mora moći računati na puno izvora pomoći, jer Joja nije bio čovjek koji je zaboravljao prijatelje bez obzira na situacije i selidbe.

Tužan dan za hrvatski nogomet, a posebno za Dinamo, i uz iskrenu sućut obitelji iskreno vjerujem da je Joja zaslužio odlazak na neko bolje mjesto otkuda će gledati svoje izdanke i jednom za sto godina izgrliti djecu koja su danas ostala bez oca.