Englezi su, kako priliči kolijevci nogometa, redoviti posjetitelji nogometnih SP-a, ali njihove nabujale ambicije nisu ni približno ispunjene. Vjerovali ili ne, Otočani su igrali tek jedno finale, 1966, kada su na svom Wembleyju uzeli naslov prvaka. Nakon toga ostatak svijeta je govorio o velikoj teoriji zavjere prema kojoj su domaćini morali podići trofej.

Kako bi opravdali status velesile, od Engleza se očekivao rezultat i na gostovanju, ali on još nije došao. Već 55 godina ih muči sindrom četvrtine finala, a u posljednjih 20 oboljeli su i od sindroma penala.

Čak su osam puta bili među najbolji osam na turnirima, ali osim na svom terenu, prošli su samo još u Italiji 1990. Prije ih je u toj fazi izbacivao Urugvaj (54), Brazil (62), Njemačka (70) i Argentina (86), a na posljednja dva prvenstva Brazil i Portugal.

Jedini prolaz u polufinale izvan Londona upisali su u Napulju kada je Gary Lineker zabio dva gola i preokrenuo prednost Kameruna od 2:1. Iako, i tada su slavili nakon dva sumnjivo dosuđena kaznena udarca. Nacija je gotovo eksplodirala od sreće, ali u polufinalu im je uslijedilo najbolnije prizemljenje. Njemačka ih je izbacila nakon penala i kasnije otišla do kraja.

Ne mogu se Englezi izvlačiti niti na kontinentalne smotre. Nikada nisu igrali finale, a jedini proboj u polufinale došao je također na Wembleyju, 1996. No i tada su ih izbacili Nijemci na penale, a za Engleze ne postoje bolniji porazi. Još su jednom bili među četiri, no bilo je to 1968. kada je prolaz kroz kvalifikacije donosio izravan plasman među četiri. Tada ih je, dok su bili aktualni svjetski prvaci, iz finala izbacila Jugoslavija golom Džajića u završnici dvoboja.