Rinus Michels je patentirao, a Cruyff predvodio nizozemski 'totalni nogomet', najljepše što je europski nogomet ikada dao. Na vrhunac moći došli su 1974. kada se SP igrao u Njemačkoj.

Cruyff je debi za nizozemsku doživio 1966. i već u drugom dvoboju protiv Čehoslovačke dobio je crveni karton. Bilo je to prvo isključenje jednog nizozemskog reprezentativca i savez je 19-godišnjeg klinca odlučio kazniti s godinu dana suspenzije. Četiri godine kasnije nisu se kvalificirali, ali 1974. su tjerali strah u kosti.

Cruyff je dirigirao, Michels je sjedio na klupi, a Neeskens i Rep su zabijali golove i takva Nizozemska je mljela sve pred sobom. Igralo se u dvije faze po grupama i pobjednici iz druge faze kvalificirali su se u finale. U prvom krugu zagrijali su se pobjedama protiv Urugvaja i Bugarske, dok ih je Švedska zaustavila i završilo je 0:0.

U drugom krugu su samljeli Argentinu, Istočnu Njemačku i u izravnom dvoboju za finale branitelje naslova Brazilce. Pet pobjeda i jedan remi, gol razlika 14:1, čekao ih je finale protiv Zapadne Njemačke u Münchenu.

Poveli su već iz prvog napada. Strpljiva akcija okončana je penalom nad Cruyffom i golom s kreča Johanna Neeskensa, ali prema svom ustaljenom običaju Nijemci su pronašli izlaz i golovima Breitnera i Gerda Müllera slomili srca nogometnih gurmana. Cruyffu nije pomoglo ni što je osmislio i na prvenstvu prvi put proveo novu fintu koja se danas često koristi, on i genijalni strateg Michels, kasnije proglašen za trenera stoljeća, ostali su bez svoje nagrade.

To mu je bio i posljednji pokušaj. Tri godine kasnije doživio je talačku krizu u Barceloni, kad mu je obitelj bila oteta. Otada nije nastupao za reprezentaciju, kasnije je rekao da za nastup na SP-u moraš biti '200 posto unutra', a da on to nije bio u stanju. Šteta, jer ostatak slavne generacije opet je došao do finala i opet bio poražen od domaćina. Taj put to je bila Argentina.