Jedan je debitant morao osvojiti naslov na Svjetskim nogometnim prvenstvima. Na prvom natjecanju, naravno. Ali u zrelijoj fazi natjecanja nijedna momčad nije se iz prvog pokušaja uspjela probiti do finala
Portugalci do šezdesetih i nisu bili neka prepoznatljiva nogometna marka, no onda je na scenu stupio genijalni napadač Eusebio. Tek iz sedmog pokušaja 1966. izborili su svoj prvi SP u povijesti i nisu bili svrstani u krug favorita.
Ipak, Portugalci su nanizali četiri žrtve i do polufinala došli bez krivog koraka. U skupini su, u izuzetno grubom dvoboju, sa 3:1 izbacili i branitelje naslova Brazil. Najviše problema im je, a o tome više u nekom od idućih izdanja 100 priča sa SP-a, priredila Sjeverna Koreja u četvrtini finala. Ipak, Eusebio je nanizao četiri gola i pošteno zabrinuo Engleze prije međusobnog dvoboja.
Portugalska bajka na Wembleyju okončana je. Bobby Charlton zabio je dva gola i Eusebio je uspio samo smanjiti na 2:1 s bijele točke. Portugalci su u zadnjih deset minuta nizali prilike, ali Gordon Banks ostao je čvrst, a sudac im nije želio dosuditi još jedan kazneni udarac nakon novog igranja rukom.
Ipak, utjehu su našli u meču za broncu. Golom Torresa minutu prije kraja slomili su Sovjetski savez i ponosno se popeli na pobjedničko postolje, a Eusebio je s devet golova bio najbolji strijelac turnira.
Jedini koji su nakon Portugalaca ponovili takav uspjeh bile su Ćirine trupe u Francuskoj 1998. Također bronca i najbolji strijelac iz vlastitih redova. S obzirom na to da su sve ozbiljnije zemlje već upisale nastupe na SP-ima, lako je moguće da se ovo ekskluzivno društvo nikada neće širiti.
