Tako barem mislim član portala Tribina.hr, Duje_kh, koji je i sam veliki navijač Hajduka, a po ovom je pitanju imao pohvale za rad uprave. Naravno, nimalo ne misli da je riječ o jeftinoj prodaji brenda, kako je objašnjeno u OVOM TEKSTU. Njegova su objašnjenja savim suprotna:

'Hajduk je svakako putokaz drugima i trenutnoj upravi moramo dati dodatno povjerenje jer rade kvalitetan posao. Mogu bolje, ali svakim trenutkom iznenađuju sve više na bolje. Hajduk u tužnoj hrvatskoj ekonomskoj priči iz jednog gubitaša i udavljenika postaje dobar poslovni partner mnogim poslovnim subjektima različitih profila. Ti subjekti se ne vode više motivom približavanja lokalnom i državnom vrhu. Ti se subjekti vode poslovnim motivima, a to je najvažnije. Ostvariti suradnju na obostranu korist. Hajduk se kao poduzeće se natječe samostalno i na nogometnom i na poslovnom dijelu što je u ovoj državi rijetkost. A lokalna zajednica ne gubi ni kune na nogomet. I to ne valja? Pa pobogu što onda valja? Gutati milijune iz proračuna, prodati se kao igračka nekim likovima sa petro dolarima, ugasiti se, životariti, što...?

Jačanjem klupske politike okrupljivanja baze članova, pojačanom komunikacijom prema istima i naravno dodatnim naporima u modernizaciji poslovanja klub kao takav postaje prihvatljiv kao dodatni pogon poslovnim partnerima u tržišnom natjecanju. Tako dolazimo do pitanja odabira partnera i naravno cijene partnerstva. Što Hajduk može ponuditi, a što može dobiti. Kako zadovoljiti sve strane.

Zašto PAN, a ne Amstel? Zašto MILS, a ne Jogobella?

Pa najlogičnija stvar na svijetu je surađivati sa onima koji to žele, koji mogu i koji suradnju žele održavati i širiti. Tako poslovna suradnja s lokalnim brendovima donosi ne samo zaradu već osigurava i širenje navijačke baze na tim lokacijama. A navijačka baza je nešto što Hajduk godinama prije i poslije drži klub daleko iznad potonuća. Druga stvar zašto lokalni brend je njegovo postojanost na tržištu. Dakle, ne ulijeće se u nešto novo poput jednog kluba koji je svoj brend prodao švicarskim žvakačim gumama bezuspješno, već se koristi već uhodani poslovni procesi na obostranu korist.

Hajdučko pivo je imalo prednost uhodane distribucije, logistike i povjerenja kupaca diljem Hrvatske. Da je odabran neki strani brand poslovni uspjeh bi ovisio o mnogim drugim faktorima: vremenu izlaska, prihvaćanju piva od strane ostalih navijača koji bi ga bojkotirali bez probavanja, prilagodbe poslovanja u Hrvatskoj... Da li bi Amstel bio dobro rješenje? Ne! Od Umbra kao nekog svjetskog brenda nismo imali nikakve dodatne koristi, a Macron već razmišlja o reaktivaciji Trofeja Marjan.

A veliku buru je digao MILS koji ima godišnji prihod od 30 milijuna kuna, a zapošljava 74 zaposlenika. Njihovi proizvodi nimalo ne zaostaju npr. za Vindijinim, a tko je kriv Vindiji (koja je jači brend) što nije ušla u ovu priču. Jedina loša stvar je u prevelikom naglašavanju postotka Hajdukovog dijela. Jednostavno su to mogli ostaviti kao poslovnu tajnu. Preveliko potenciranje tih brojki svakako daje neki malo lošiji prikaz suradnje, ali s vremenom će se slika ovakvih suradnji iz neke solidarne pretvoriti u uspješne. Ovim potezom se klub dodatno povezao s lokalnom zajednicom koja je dala garanciju za kredit prije godinu dana. Obostrana korist. Tko gubi? Svi ostali. Pa zar nije tako u normalnom poslu?

Lista partnera je svakim mjesecom sve jača i veća

Prošla su vremena Agrokora, CO-a, INA-e i Dalekovoda koji bi sponzorirali pola lige, sada je svaki klub ostao sam za sebe. Neki s velikim dugovima mogu čekati kraj ili nešto poduzeti. CO je ostao kao sponzor kluba, a to što su ostali klubovi ostali van ovog posla može značiti samo da su u Hajduku sposobni i u 2014. godini zadržati takvog tipa igrača (državnu tvrtku). Tommy kao najjači trgovački brand u Splitsko-Dalmatinskog županiji, Splitska banka kao jedna od najjačih banaka u državi, Pivac kao predstavnik mesne industrije, Galeb.... Moje je pitanje samo tko je idući?'