Nakon dvije sezone, godinu prije nego mu je istekao ugovor, Carlo Ancelotti više nije trener madridskog Reala. Odlučila je tako uprava kluba, na čelu s Florentinom Perezom, pa je tako Ancelotti postao treći trener koji je otišao tijekom drugog Perezovog predsjedavanja - prvi je bio Pellegrini, drugi Mourinho. Detaljnu analizu na tu temu donosi portal Tribina.hr
Florentino Perez dao je otkaz Ancelottiju i tako vjerojatno napravio najveću pogrešku svog dosadašnjeg mandata. Moglo bi se polemizirati da je 250 milijuna eura moglo biti pametnije potrošeno umjesto dovođenja Kake, Balea i Jamesa, ali to nije niti usporedivo niti točno. Neki će, pomalo i lakomisleno, poput Hriste Stoičkova (kralja lakomislenosti) reći kako bi oni s amaterima osvojili više od teke jedne lige i Lige prvaka u šest godina, s obzirom na to koliko je klub potrošio. No, je li doista tako?
Za početak, pogledajmo posljednjih šest sezona Real Madrida, uspjehe u ligi i Ligi prvaka, osvojene bodove i sve ostalo...
Istina je, Real Madrid u šest je sezona pod Perezom osvojio tek jednu ligu, jednu Ligu prvaka i dva kupa, uz tri manja trofeja. Ali treba imati na pameti, ligaški sustav je takav da ne igrate direktno protiv svojih protivnika (kao u Ligi prvaka), već protiv svih momčadi lige, pa zahtjeva drugačiju analizu.
Tijekom spomenutih šest sezona, klub su vodila tri trenera – Manuel Pellegrini, Jose Mourinho i Carlo Ancelotti – svi redom su imali preko 70% pobjeda, što je u povijesti kluba još uspjelo samo Luisu Carnigliji, koji je u svojim redovima imao Di Stefana, Puszkasa i Kopu. Dakle, količina individualnih pobjeda u ovom je razdoblju daleko najviša u povijesti kluba. Sama ta činjenica već bi morala biti dovoljna da nešto vrijedi. Ali, pogledajmo dalje...
Španjolska La liga uvjerljivo je na prvom mjestu po ligaškom koeficijentu Uefe. Samo jednom, u posljednjih šest sezona nije bila najbolja liga Europe, što se kontinentalnih uspjeha tiče. Real Madrid u poslejdnjih je šest sezona ostvario 2,42 bodova po utakmici u najjačoj ligi svijeta. Samo je jedna momčad u tom razdoblju bila bolja – Barcelona je s 2,49 bodova najbolja. Gledajući kontinentalno, pet polufinala u pet godina i jedan naslov ogromno je postignuće, a samo se dva kluba mogu u tom razdoblju mjeriti s rezultatima Reala – minhenski Bayern i Barcelona.
Gledajući očekivanja, ona se moraju postaviti prema dva kriterija – ukupno bogatstvo kluba i ulaganja. Za ukupno nam je bogatstvo dovoljno pogledati Deloitteovu ljestvicu. Svih je posljednjih šest godina Real Madrid najbogatija momčad Europe, iako su u sezoni 2013./14. oni zapravo došli u istu ligu s Man Utdom, Bayernom, Barcelonom i PSG-om, a vrlo je blizu i Man City, te Chelsea. Real je i dalje na vrhu, ali spomenute su momčadi redom dovoljno blizu kako bi mogle reći da su konkurente,
Što se tiče ulaganja u momčad, Real je u spomenutih šest sezona potrošio na pojačanja nešto manje od 750 milijuna eura (pola novca su vratili prodajama, otprilike u iznosu od 370 milijuna eura). Najviše je to od svih klubova u Europi, ali vrlo blizu onom što su protrošli Manchester City i Chelsea, koji niti iz bliza nemaju rezultate slične onima madridskog Reala. Također, kada se tome zbroje prodaje, City je najveći potrošač, Real u istoj ligi kao i Chelsea. Puno važniji faktor u vrednovanju rezultata je novac koji klub izdvaja za plaće igrača, a tu Real Madrid već nekoliko sezona nije na vrhu ljestvice. Kako ljestvica pokazuje, na prvom je mjestu trenutačno PSG, dok je Real Madrid drugi s praktički istim iznosom kao i Manchester City. Prošle godine, situacija je bila slična, samo je na vrhu bio City, a Real i Barcelona izjednačeni na drugom mjestu. Godinu prije toga, Barcelona je bila na prvom mjestu, Real Madrid malo iza njih.
Transferi su posebna priča. Real je imao četiri velike kupovine – Kaka, Cristiano Ronaldo, Gareth Bale i James Rodriguez. Osim njih, imali su i sedam relativno velikih kupovina (između 30 i 40 milijuna eura) - Xabi Alonso, Karim Benzema, Angel di Maria, Luka Modrić, Asier Illaramendi, Toni Kroos i Fabio Coentrao. Od ovih igrača, Cristiano Ronaldo biti će upamćen možda kao i najbolji igrač kluba u povijesti, dok je Kaka propala investicija. Gareth Bale nije ostvario očekivanja, ali nije bio loš a i dalje ga je moguće prodati bez gubitka investicije. James Rodriguez igrao je vrlo dobro, ali prošlo je premalo vremena za kompletnu evaluaciju. Lista srednjih transfera govori slijedeće:
Xabi Alonso – postao standardni prvotimac i jedan od najboljih svjetskih igrača na svojoj poziciji.
Karim Benzema – standardni prvotimac i jedan od najboljih na poziciji.
Angel di Maria – standardni prvotimac i jedan od najboljih na poziciji. Prodan za više nego dvostruko veći iznos.
Luka Modrić – standardni prvotimac i jedan od najboljih igrača na poziciji.
Asier Illaramendi – zamjena koja nije ostvarila očekivanja.
Toni Kroos – standardni prvotimac i jedan od najboljih na poziciji.
Fabio Coentrao – igrač za rotacijski sistem i vrlo dobar na svojoj poziciji.
Dakle, pet su kupovina potpuni pogodak, jedna potpuni promašaj, a Coentrao blago ispod očekivanja, što je zapravo iznimno dobro odrađen posao skautinga i selekcije igrača.
Sve u svemu, Perez je tijekom posljednjih šest godina, kao osoba na čelu kluba, odgovorna za opće funkcioniranje, uspjela postići slijedeće:
Ostati na vrhu Deloitteove ljestvice te povećati primanja kluba s 438 milijuna po sezoni do sadašnjih 550 milijuna (dakle, preko 20%, što je iznimno značajno).
Ostvariti s tri različita trenera količinu pobjeda koja je nezabilježena u povijesti kluba.
Za relativno razum novac (razlika utrošenog i uprihodovanog je godišnje prosječno 60 milijuna eura ) dovesti niz dobrih i na svojim pozicijama najboljih svjetskih igrača.
Osvojiti jedno prvenstvo, jednu Ligu prvaka, dva kupa i tri manja trofeja.
Ostvariti najveći učinak boda po susretu od svih klubova 'lige petice' osim Barcelone.
Real Madrid imao je tu nesreću da je prije koju godinu protiv sebe vjerojatno imao najbolju nogometnu momčad koja je ikad sastavljena, a i protiv nje su se iznimno dobro držali. Takva generacija Barcelone teško da će se u narednih 30tak godina više pojaviti, pa ostaje vidjeti hoće li i ubuduće biti potrebno ostvariti ovoliku količinu bodova kako bi se osvojila Primera.
Zaključno, druga era Florentina Pereza, kada se gleda ukupno funkcioniranje kluba, mora biti ocijenjena iznimno pozitivno. Real Madrid je i dalje najveći svjetski klupski brand, koji je u ligi blago podbacio rezultatom (u šest sezone očekivano bi trebali ostvariti dvije i pol titule) iako ne i osvojenim bodovima, dok je u Ligi prvaka odigrao blago iznadprosječno. Ono što je Perez dobro napravio je što je omogućio dovoljan priljev sredstava koji bi trebao omogućiti Realu da i dalje može očekivati da će redovito postizati najveće uspjehe.
Jedino što bi se tome moglo ispriječiti posljednja je njegova odluka, otkaz Ancelottiju! Treneru koji je nastavio dobru seriju rezultata, iako je imao nekih pogrešaka. U situaciju kada na tržištu nema boljih prilika, otpustiti trenera koji ima podršku javnosti I igrača, čini se kao velika pogreška, pogotovo ako je alternativa Rafa Benitez (za kojeg nitko ne vjeruje da je bolji trener). Čini se kako je otkaz rezultat toga da netko mora snositi krivicu za sezonu bez trofeja, a na trenera je najlakše nakalemiti breme žrtvenog jarca. No, to je odluka koja bi mogla prekinuti niz zapravo dobrih odluka Pereza, te odvesti klub na krivi kolosijek.
