Pita se psellus, korisnik s portala Tribina.hr, koji je analizirao što bi striktno pridržavanje ovih pravila značilo, te koliko su ona zapravo kontradiktorna:
Rasprave i pravila o mnogim temama često su opterećena velikom količinom strasti koju te teme izazivaju. Ovo je, a često ćete čuti da se naziva trgovinom djecom, jedna od njih. Pogledajmo FIFA-ino obrazloženje za njihova pravila:

In this respect, the Disciplinary Committee emphasised that the protection of minors in the context of international transfers is an important social and legal issue that concerns all stakeholders in football. Above all, the committee highlighted that while international transfers might, in specific cases, be favourable to a young player’s sporting career, they are very likely to be contrary to the best interests of the player as a minor. On the basis of this analysis, the committee concluded that “the interest in protecting the appropriate and healthy development of a minor as a whole must prevail over purely sporting interests.

Zapravo je krajnje nejasno što to znači u najboljom interesu za razvoj maloljetnika. Ozbiljno, koliko vas misli da je za nekoga bolje da odrasta u brazilskim favelama, raznim dijelovima Afrike ili gdje već ne, a ne u sklopu akademije nekog od europskih klubova. Mislite li stvarno da će, ako ostane tamo gdje je, imati bolji pristup obrazovanju, bolju zdravstvenu skrb i općenito bolje šanse za uspješan život? Nekako sumnjam u to.

Kada se razmišlja o svijetu, jedna od najvećih pogrešaka je zamijeniti ono kako je s onim kako bi željeli da je, i na temelju toga donositi pravila. Takav pristup ne samo da neće dati dobre rezultate nego će oni uglavnom biti vrlo loši. Prisjetimo se samo Messijevog slučaja. Danas najbolji igrač svijeta je prešao u Barcelonu jer je ona, za razliku od River Platea, bila spremna platiti njegovo liječenje. Stvarno mislite da bi on bio danas ono što je da je ostao u Argentini? Bi li bio 'potpunija' osoba da se to dogodilo?

Iz FIFA-e su znale izlaziti izjave kako se oni zalažu za zaštitu obiteljskog života, prava na odrastanje i slično. Sve super. Ali ljudi su se selili, mladi, stari, sa ili bez obitelji, u druge dijelove svijeta u potrazi za boljim životom kroz cijelu povijest. Je li ovo stvarno toliko drugačija situacija? Dodatni paradoks je što su transferi dopušteni ako se roditelji presele u neku državu zbog razloga koji nemaju veze s nogometom. Opet, koja je razlika između ova dva scenarija?

Prvi, roditelj dobije posao u, na primjer, Amsterdamu. Svi se presele i sin mu se prebaci u Ajaxovu akademiju. Drugi, netko iz Ajaxove akademije uoči talentiranog klinca u recimo Paragvaju. Dovedu ga, a roditelji mu dobiju posao negdje. Je li stvarno takva razlika ako do preseljenja dođe zbog sposobnosti sina, a ne oca ili majke? U FIFA-i se ponašaju kao da nikad nisu čuli za ovaj fenomen, u slučaju gdje su roditelji zaključili da će njihov potomak imati veće šanse u životu ako ih iz kojeg već kraja svijeta prebace u vrlo nježnim godinama u školu u Švicarskoj, ili gdje već. S druge strane prelazak, uz slaganje roditelja i često skupa s njima, u novi klub u drugoj državi je kao veliki problem. Ne razumijem zašto.

FIFA je također istaknula da mladi igrač bez odgovarajućeg nadzora može u stranoj zemlji potpasti pod loš utjecaj. Pa naravno. Ali to se može dogoditi i u zemlji u kojoj je rođen. Opet, favele ili La Masia, gdje su šanse za to veće? Pogled na svijet iz fotelje u Zürichu je dosta drugačiji od onoga koji imaju ljudi u velikom dijelu njegovog ostatka.

Ne smatram da bi se to sve trebalo odvijati bez ikakvih pravila. Budući da je opće poznato da vrlo mali broj njih uspije postati profesionalnim nogometašima, potrebno im je ponuditi i alternativu. Sve bi akademije trebale osigurati školovanje svojim igračima i koliko mi je poznato, neke od njih to i rade. To bi trebalo biti osnovno pravilo. Bitan je opći princip, a ne vidim zašto bi dolazak mlade talentirane osobe u najbolju moguću školu za posao u kojemu se želi okušati, gdje god ona bila, bio problematičan. Pa nije ga nitko oteo. Nadam se poništenju kazne ali, uz birokratski sustav kakva je FIFA, lako je moguće da ćemo svjedočiti treniranju strogoće po principu dokazivanja važnosti.