Filip Hrgović neposredno nakon pobjede nad Molinom otkrio je svoje želje za skoru budućnost te ponovio po tko zna koji put, da se ne boji baš nikoga, niti bi birao suparnike.

'Volio bih se boriti protiv Dereka Chisore. Volio bih se boriti protiv svih velikih imena, boraca poput Dilliana Whytea, Povjetkina, Parkera, Baby Millera, protiv svih tih dečki', rekao je Hrgović za BoxingScene, a prenosi Fightsite.hr, i naglasio jedno ime.

'Chisora je veliko ime, snažan frajer, on bi mi bio jako dobar test mojih sposobnosti. To bi mislim bila i dobra borba za mene u ovom trenutku karijere, prije izazova za naslov svjetskog prvaka. Spreman sam ih sve 'počistiti'. Stopostotno sam siguran da ih mogu sve pobijediti. Čak i lagano', bez imalo straha najavio je Hrgović.

Neki će reći, možda malo i prebahato, no autori Fightsite.hr-a opravdavaju taj njegov stav dvjema stvarima. Prvo, u boksu ste u ringu sami, borite se snagom mišića s najspremnijim suparnicima, te jednostavno morate imati silno veliku dozu ne samo puke hrabrosti, već i vjere, samopouzdanja. Drugo, Filipa Hrgovića kojeg pamtimo još iz doba amaterskog ili olimpijskog boksa, još i prije naslova prvaka Europe, prije olimpijske bronce u Riju 2016, je uvijek zborio i postavljao se na ovakav način. Nikada nije birao suparnike, uvijek je tražio najbolje, nikada se nikoga nije plašio i bio je spreman protiv svakog ući u ring. Stoga ove riječi Filipa Hrgovića iz Rijada uopće ne iznenađuju.

Jedno ime međutim Hrgović nije spomenuo. Ono Tonya Yoke, francuskog profesionalca sada, a inače olimpijskog pobjednika iz Rija, čovjeka koji je baš Hrgovića svladao u tri runde polufinala olimpijskog turnira 2016. u Brazilu. Filip ipak nije zaboravio ni na njega.

'Bit će prilike za uzvrat. Trenutačno smo i Tony i ja na početku karijere i bilo bi šteta vjerojatno za obojicu ugroziti taj naš dobar početak u profi boksu. Vjerujem međutim da će i ta borba doći na red, onda kada se obojica etabliramo u svijetu profesionalnog boksa'.

Hrgović se inače u Rijadu dotaknuo i nekih dodatnih otegotnih okolnosti koje doživljava boksač iz Hrvatske. Kako u amaterskom, tako i u profesionalnom boksu. 

'Da dolazim iz neke druge države, ja bih bio olimpijski pobjednik već. No, Hrvatska je malena država i nitko ne mari za nas. Meni se svašta dogodilo u životu, karijeri. To je tako s amaterskim boksom i boksačima u malenim državama. Makar... Bog vas na kraju uvijek nagradi, daje. Bog mi je dao broncu na Olimpijskim igrama. Možda u tom trenutku jednostavno nisam bio spreman za više, za zlato. Sve se u životu dogodi s nekim razlogom. U jednu vam se ruku nešto, onako iz prve čini lošim, a u biti je možda i dobro. Ja sam sada željan svega, ja sam gladan, treniram kao nitko u teškoj kategoriji. Uvjeravam vas, Tony Yoka nije 'gladan' kao ja'.

Filip se doduše u kontekstu 'malene države' sjetio, odnosno istaknuo da je Hrvatska imala tek dvojicu velikih boksačkih prvaka.

'Mate Parlov je prvi među njima. On je sve u boksu osvojio. Bio je amaterski prvak Europe, svijeta, olimpijski pobjednik, ali i profesionalni prvak Europe i svijeta. Preminuo je, nažalost, tako da ga nikada nisam upoznao, ali on je legenda. Drugi je Željko Mavrović, čovjek koji je priuštio Lennoxu Lewisu najteže trenutke u karijeri. Željko mi je prijatelj, danas radi u Hrvatskom boksačkom savezu. Dakle da, mi nemamo neku jako dugačku boksačku povijest, ali imamo svoje heroje'.

Filip Hrgović koji je dvije od svojih 10 borbi imao u Hrvatskoj, obje u Zagrebu, iznio je jednu veliku želju vezanu uz sebe i boks u domovini.

'Mi u Hrvatskoj imamo jedan predivan stadion. On se nalazi u Splitu, dom Hajduka. Moj je san jednom braniti naslov svjetskog prvaka ondje, u Splitu. To je nešto za što radim, za što treniram'.

Doduše, ova izjava mogla bi biti poticajna i zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću, koji mu je već dao urediti boksačku dvoranu u istočnom dijelu grada, ali koju Hrgović osobno baš i ne koristi previše, jer se za profesionalne borbe najčešće priprema u SAD-u. Jer ako nema adekvatnog stadiona u Zagrebu, jasno je da mu splitski Poljud preostaje jedini veliki 'amfiteatar'.