Jedna fotografija s Olimpijskih igara u Parizu obišla je svijet i ostavila milijune ljudi bez daha. Međutim ona nije fotografirana u Parizu, već na drugom kraju svijeta, više od 15.000 kilometara od glavnog grada Francuske.

Riječ je o djelu fotoreportera Getty Imagesa Jeromea Brouilleta, koji prati olimpijski turnir u surfanju na Tahitiju. Organizatori su odlučili tamo održati natjecanje u surfanju zbog optimalnih uvjeta u mjestu smještenom u Francuskoj Polineziji.

Turnir na drugom kraju svijeta

Francuska je organizirala turnir iz surfanja na svom prekomorskom teritoriju zbog visokih valova karakterističnih za Tahiti i taj dio Pacifika. Riječ je o najvećoj udaljenosti od grada organizatora u povijesti Olimpijskih igara.

Gettyjev fotograf uhvatio je brazilskog surfera, inače trostrukog svjetskog prvaka Gabriela Medinu u četvrtom eliminacijskom krugu na kratkoj dasci. Medina je dobio ocjenu 9,90 od sudaca, najbolju na Igrama i za dlaku od najbolje moguće.

Druga strana medalje

Međutim, iako je fotografija vrlo brzo postala simbol olimpijskog duha, ona sadrži i, dopustit ćete nam, drugu stranu medalje, onu na koju su mnogi skrenuli pozornost od početka Igara. Nije teško pratiti tu logiku; uostalom, Francuska Polinezija de facto je okupirani teritorij, zaostatak iz doba u kojem su europske sile osvajale i pljačkale po svijetu. Činjenica je da jedna od tih sila, Francuska, 2024. organizira najveći sportski događaj, ceremoniju mira, kolegijalnosti i sportskog duha, a pritom koristi nasljeđe svojih kolonijalnih osvajanja.

'Ovo su naši hramovi, zemlja naših predaka'

Prošle jeseni lokalno stanovništvo izašlo je na masovne prosvjede protiv građevinskih radova uoči Igara, a dobilo je i podršku Međunarodnog surferskog saveza (ISA). Domaći surfer Vahiné Fierro, koji nastupa za Francusku na Igrama, kazao je da je autohtono stanovništvo povrijeđeno ponašanjem Francuza.

'Tahićani su povrijeđeni manjkom poštovanja prema našim svetištima. Ovo su naši hramovi, naša duhovna uvjerenja, ovo je živuća inkarnacija našeg nasljeđa, zemlje naših predaka.'

Djelomična autonomija tek 1977.

Francuska Polinezija dobila je status 'prekomorskog teritorija' ustrojem francuske Četvrte republike nakon Drugog svjetskog rata, a tamo je 1961. Pariz organizirao testiranje nuklearne bombe. Teritorij je 1977. dobio djelomičnu autonomiju, a ni dandanas nema neovisnost ili nacionalnu suverenost.

Kako je moguće u okupiranoj zemlji organizirati natjecanje koje proklamira ideje svjetskog mira, solidarnosti i zdravog sportskog duha? Da se odgovori na to pitanje potrebno je raspetljati kompliciranu i nažalost još uvijek uglavnom skrivenu povijest europskog imperijalizma i štete koju je nanio cijelom planetu. Ali čini nam se da još uvijek nismo spremni za taj razgovor.