Francuska je ostala zadnja od pet europskih supersila koja nije imala naslov. Zlatnu priliku dobila je domaćinstvom prije 12 godina i nije ju propustila. Iako je heroj finala bio Zinedine Zidane, a najbolji strijelac 'tricolora' Henry, ključ francuskog uspjeha ležao je u obrambenom pokeru aseva.

Aime Jacquet je u obranu postavio Lizarazua, Desaillyja, Blanca i Thurama, a na vratima je stajao Fabien Barthez. Bili su nesavladivi. Francuzi u prva dva kola nisu primili gol i izbornik je u dvoboju protiv Danske odlučio rasformirati dobitničku kombinaciju, te je na teren izveo samo Desaillyja. Pobijedili su sa 2:1, no i primili prvi gol na natjecanju. Iz penala je zabio Michael Laudrup.

Počela je faza na ispadanje, a francuski braniči su se prometnuli iz nevidljivih u sasvim opipljive heroje. U osmini finala Laurent Blanc je Paragvaju zabio prvi zlatni gol u povijesti SP-a i osigurao Francuskoj prolaz, a tamo je isti igrač pogodio peti penal protiv Italije nakon 120 minuta bez golova.

Došlo je polufinale. Genijalna asistencija Asanovića i mirna završnica Šukera donijeli su prvi pad velike četvorke na turniru, Hrvatska je na dvije minute bila finalist. Ali onda se probudio novi obrambeni adut, Lilian Thuram. Zabio je svoja jedina dva gola u reprezentacijskoj karijeri, preokrenuo rezultat i odveo Francusku u finale.

Tamo nije bilo Laurenta Blanca jer je Bilić nesportski izborio njegovo isključenje, ali i preostala trojka bila je dovoljan osigurač za Brazilce. Opet nisu primili gol, a probuđeni Zidane se pobrinuo da ne bude prenapeto. Sa 3:0 osvojili su naslov.

Nijedan od njih četvorice, osim na nevažnoj utakmici s Danskom, i Blanca najmanje svojom greškom, nije propustio ni minutu natjecanja. Samo bi ih luđak mijenjao, bio je to savršeno usklađeni obrambeni stroj. Prvenstveno zahvaljujući njihovom radu, nagradu za najboljeg vratara dobio je Barthez kojemu je najveći konkurent na turniru bio tada sjajni Dražen Ladić.