Posljednji put se na tron španjolskog prvaka popeo neki četvrti klub prije ravno 20 godina, u sezoni 2003./04., kad je do cilja prva došla Valencia. Može li katalonski patuljak u svojoj drugoj prvoligaškoj sezoni (ukupno četvrtoj) tragom Leicestera? Teško, ali priča zasad dobro zvuči: na pojačanja su ovoga ljeta potrošili oko 15 milijuna eura, a na plaće troše godišnje oko 52 milijuna eura.

Za usporedbu, fond igračkih plaća u Realu iznosi točno 727,45 milijuna eura. I još igraju na najmanjem stadionu u Primeri, s manje od 15 tisuća ljudi. Nikad prije nisu bili plasirani iznad 10. mjesta u prvoj ligi, u kojoj igraju tek četvrtu sezonu u klupskoj povijesti. Kako ćemo vidjeti kasnije, bajka je ipak dosta prozaičnija.

Nogomet je jedna od posljednjih asocijacija koje padaju na pamet pri spomenu grada iz kojeg dolaze. Girona je zanimljiv grad od stotinjak tisuća stanovnika i sat-dva vožnje udaljen od Barcelone. Popularna je turistička destinacija, prvo zbog bogate povijesti i povijesne baštine, a onda i zbog vrlo cijenjene gastronomije. Tamošnji El Celler de Can Roca 2013. i 2015. proglašen je najboljim restoranom na svijetu. Za turizam nije nevažno – pitajte Dubrovčane i Splićane – ni to što je u Gironi snimljena jedna epizoda šeste sezone 'Igre prijestolja'.

Klub osnovan 1930. godine veći je dio svoje povijesti proveo u drugoj i trećoj španjolskoj ligi, povremeno padajući i u četvrti ili peti rang, i ne ostavljajući nekog naročitog traga u španjolskom nogometu. Prvi su put na rub La Lige došli 2015., ali su ispali u doigravanju. Slično se dogodilo i sljedeće godine, da bi napokon u elitno društvo stigli u sezoni 2017./18. Izdržali su dvije godine pa opet ispali. Potom su se lani vratili i prošlo prvenstvo završili na 10. mjestu, a malo je nedostajalo da se vinu do nekog od europskih kupova. Sada, međutim, vode na ljestvici.

Najzaslužniji za takav rast jest trener Michel

Nakon 13 utakmica, uoči reprezentativne pauze, Real i Barcelona dišu im za vrat s dva, odnosno četiri boda zaostatka, no petoplasiranom Athletic Bilbau već sad bježe za deset bodova.

Najzaslužnijim za takav rast obično se smatra trenera Michela Sancheza Munoza ili, skraćeno, Michela, nekadašnjeg igrača Rayo Vallecana i Real Murcije. U Gironi je još od 2021., no sada mu se sve posložilo. Ima napad koji je postigao najviše golova u ligi, 31. Istina, solidan broj su ih i primili, ali se to pripisuje iznimno ofenzivnoj igri koju njeguje Michelova momčad. I sve to s praktički novom momčadi, jer su u ljetnom prijelaznom roku doveli deset novih igrača, trojicu prodali, a još šestoricu poslali na posudbe. No tako složena nova momčad stvorila je postavu koju krasi velika kohezija. Igrači za to najviše hvale Michela.

'On je trener koji jasno zna kakav nogomet želi igrati, ima jasnu ideju i taktički plan za svaku utakmicu. Prije dolaska zaintrigirao me onim što mi je pričao o Gironi i sad mogu reći da nije lagao. Već nakon razgovora s njim bio sam uzbuđen što ću ovdje igrati', rekao je nedavno za Independent jedan od najzvučnijih pojačanja, bivši branič Manchester Uniteda, Ajaxa i Bayerna - Daley Blind. Igrač kojeg su trenirali Jose Mourinho i Louis van Gaal zna što govori.

'On je humani trener koji se s nama povezuje i na osobnoj razini. Igra s nama na treningu, dio je ekipe. No kad radi, radi punom snagom i ne popušta. Očekuje da će svaki trening biti pravi, ali uvijek postoji vrijeme za zafrkanciju i ima odličnu povezanost sa svakim igračem', dodao je Blind, jedan od onih igrača koji su uvijek 'tu negdje', ali rijetko im je priznata puna kvaliteta. U Gironi je procvjetao u 33. godini kao jedan od najboljih zadnjih veznih u ligi.

No najviše pažnje ipak privlače drugi, mlađi igrači. Tu je veznjak Aleix Garcia, pristigao iz Manchester Cityja (zapamtite ovaj podatak), u kojem nije napravio ništa. U napadu čuda radi lijevo krilo, 19-godišnji Brazilac Savio, kojeg trener Michel uspoređuje s Viniciusom, a dosad je igrao u nizozemskoj drugoj ligi za B momčad PSV-a, i francuskom Troyesu, još jednom iz klubova iz CFG-ova carstva. Pa efikasni centarfor, Ukrajinac Artem Dovbik, koji je dosad dao sedam golova, a s obzirom na vrijeme provedeno u igri, jedini kojem treba manje vremena za postizanje zgoditka Realov je superstar Jude Bellingham. Tu je još jedan Ukrajinac, desno krilo Viktor Cigankov, po Transfermarktu s 22 milijuna eura najvrjedniji igrač Girone.

Paralelno s divljenjem prema činjenici da tako mali klub stoji na čelu jedne od najjačih europskih liga, pojavila su se i tumačenja toga uspjeha, bez obzira na to koliko će dugo bajka trajati. I po mnogočemu ispada da stvari nisu ni slučajne ni baš tako neočekivane. A isto tako bar dijelom padaju u vodu (pr)ocjene o Davidu u sudaru s golijatima.

Pritom ne mislimo na činjenicu da je jedan od najvatrenijih navijača Girone vođa katalonskog pokreta za neovisnost Carles Puigdemont. Ono što je mnogo važnije jest to što su među vlasnicima Pere Guardiola, mlađi brat mnogo slavnijeg Pepa, te City Football Group (CFG). Ta je struktura blago zamagljena, jer CFG kao filijala moćne i superbogate grupacije Abu Dhabi United (inače, uz Gironu, vlasnici ili suvlasnici Manchester Cityja i još 11 klubova širom svijeta) ima 47 posto. Drugi po veličini dioničar je bolivijsko-američki poduzetnik Marcelo Claure (35 posto), inače jedan od početnih partnera Davida Beckhama u Inter Miamiju. Sa 16 posto slijedi Girona Football Group, koju je s nekoliko partnera osnovao Pere Guardiola, trenutno predsjednik nadzornog odbora kluba, pa mu je utjecaj veći od spomenutih 16 posto suvlasništva. Ti suvlasnici već godinama u Gironi ne mijenjaju upravljačku strukturu. Bez obzira na to što su u međuvremenu ispadali iz La Lige, dvojica ključnih ljudi, predsjednik Delfí Geli i sportski direktor Quique Cárcel na svojim su pozicijama još od 2015. Kad su 2021. našli Michela i zaposlili ga kao trenera, stvari su se počele poslagivati. Dapače, kad su ispadali iz La Lige, iz CFG-a je Michelu stigla znakovita poruka u kojoj je stajalo da je 'prema svim procjenama nogomet koji igramo dovoljno dobar za povratak u viši rang i to ne želimo pokvariti niti mijenjati ni pod kakvim okolnostima'. Malo trenera u takvoj situaciji može računati na takvu podršku...

U čemu je tajna, ne samo uspjeha, nego i nagle popularnosti Girone? Glavni razlog je to što su zabavni za gledanje, jer kad igra Girona, sigurno će biti golova. Makar i u njihovoj mreži. Oni tako igraju. Većina medija im nakon 13 kola još ne predviđa osvajanje titule jer je ostalo još 25 utakmica do kraja. Dapače, mnogi im prognoziraju da neće ući ni među prve četiri momčadi koje će dogodine ići u Ligu prvaka. A šteta, bilo bi zanimljivo promatrati ogled Girone i Manchester Cityja u tom natjecanju. Manje zbog rezultata, a više zbog prilično dvojbene vlasničke situacije i sukoba interesa velikog poput planine. Međutim prognoze su nezahvalne, a na isti način nitko ih nije spominjao ni blizu kruga momčadi koje bi nakon 13 kola mogle biti na vrhu. Sadašnja pozicija čak je stigla malo preuranjeno i za ambicije kluba i CFG-a. Uostalom, glavni cilj na početku ove sezone bio im je ostanak u prvoj ligi i konsolidacija kluba za buduće uspjehe.

A sve su to postigli rosterom u kojem nema zvijezda, nego je napunjen igračima koji se drugdje nisu naročito dokazali ili jednostavno nisu dobivali priliku ili su pak pokazivali svoju kvalitetu, ali bez velikih reflektora, poput Cigankova. Ali su zato bili dio vizije koju je u okvirima relativno skromnog proračuna imao trener Michel. Izvan svlačionice, bar jednako važno, ta je vizija imala i ima podršku cijelog vodstva kluba.

No uzalud bi bilo sto vizija da se 2017. nije dogodilo ono najvažnije. Te godine City Football Group kupio je 44 posto klupskih dionica, u međuvremenu su narasli do 47 posto. Katalonski klub bio je dio velikog posla, stvaranja svjetske mreže klubova koji će razmjenjivati igrače u skladu s potrebama svakog od tih klubova, a s jednim ciljem: stvaranja superjakog Manchester Cityja, u koji će se slijevati najbolje iz ostalih 11 klubova unutar mreže.

Tko je Pere Guardiola i kako je zaradio velik novac?

U Gironi su te veze na vlasničkoj razini bile čvršće nego u drugim klubovima. Naime CFG je onih 44 posto kupio od Perea Guardiole, mlađeg brata Pepa Guardiole, koji je godinu ranije sletio kao trener u Manchester. Pere je s poslovnim partnerom Juameom Rouresom dotad imao 80 posto vlasništva, a prodajom dionica CFG-u pao je na 44 posto, da bi danas nakon ulaska u igru Marcela Claurea imao 16 posto i mjesto predsjednika upravnog odbora.

Dvojac Guardiola-Roures kupio je većinski paket dvije godine ranije ne bi li spasio Gironu od bankrota. Zvuči plemenito i lokalpatriotski, ali moderni nogomet tako ne funkcionira. Pere Guardiola jedan je od najuspješnijih sportskih agenata (nogometnih menadžera) na svijetu, a s Rouresom je suvlasnik agencije Media Base Sports, među čijim su klijentima velikani poput Luisa Suáreza i Andrésa Inieste. Kad su kupili klub, već su tamo imali najmanje trojicu 'svojih' igrača, a klijent im je bio i sportski direktor Quique Cárcel.

Za razliku od, recimo, Engleske, u Španjolskoj nema propisa koji brane agentima vlasničke interese u klubovima, pa su Pere i Roures slobodno mogli biti suvlasnici kluba od kojeg su već ubirali prihod kao agenti. Slično kao Mamići u Dinamu, samo što su u zagrebačkom klubu u Mamićevoj vladavini (pa i danas) glumili da su udruga, a ne privatni klub. Glavni cilj bio je isti: punjenje džepova.

Da bi se taj cilj ostvario, čim je Pere ušao u klub, krenula je tada još uvijek neslužbena veza s Manchester Cityjem. Od 2015. do 2017. čak je 12 Cityjevih igrača došlo na posudbu u Gironu, dakle prije nego je CFG ušao u vlasničku strukturu. Nimalo slučajno. Direktor Cityja Ferran Soriano i sportski direktor Txiki Begiristain dugo poznaju braću Guardiola jer su imali slične funkcije u Barceloni kad je Pep tamo bio trener. Kad su se njih dvojica zaposlila u Cityju, i agencija Media Base Sports preselila je svoj ured iz Londona u Manchester. Sve same koincidencije.

Jasno, koristi od bliskosti sa Cityjem ogromne su jer Gironi daju mogućnost skautiranja kakvu inače nikad ne bi postigla. Na prvi pogled Girona je romantična priča o siromašnom klubu koji dovodi igrače za sitan novac i pretvara ih u pobjednički stroj. Na drugi pogled, od ulaska CFG-a u klub, iz mreže te grupacije na posudbu je stiglo najmanje 15 igrača, a jedan od najunosnijih poslova Girona je ostvarila 2019. prodajom Pedra Porra za 12 milijuna eura. Kome? Ne biste nikad pogodili: Manchester Cityju, za kojeg nije odigrao nijednu utakmicu, nego je nakon serije posudbi završio u Tottenhamu.

No sad mogu uživati u trenutku, a tome pridonosi i CFG, koji u Gironi ide manjim koracima i s više poštovanja prema lokalnim uvjetima. Klub je povezan sa zajednicom u kojoj djeluje više nego ikad. Imaju najmanji stadion u ligi, ali iz toga izvlače prednosti, pa navijači na tribinama mogu čuti svaku riječ koja se izgovori na terenu, a igrači se nakon utakmica druže s publikom, dajući autograme i slikajući se. U sudaru s divovima to podsjeća na romantične dane nogometa, sporta koji je jednostavnošću privukao tolike milijune ljudi.

To što su im vlasnici i kreatori uspjeha ljudi koji su – prilično opravdano – crvena krpa za sve nogometne nostalgičare koji smatraju da je veliki novac odmaknuo nogomet od njegove esencije lako se zaboravi. Način upravljanja svuda unutar grupacije je sličan, čak dijelom i igra. No bar im nisu nametnuli promjenu klupskih boja u svijetloplavu, kao u Mumbaiju ili New Yorku. Soriano nikako nije želio mijenjati javno lice Girone, čak su poslušali navijače koji su glasovanjem 2021. promijenili klupski grb da bi se više oslonili na vlastitu lokalnu tradiciju i crveno-bijelu kao klupske boje.

To im je donijelo i ranije nezamislive koristi. Kao i u cijeloj Kataloniji, i u Gironi je većina ljudi oduvijek navijala za Barcelonu ili su u najboljem slučaju bili poklonici Blaugrane i lokalnih momaka. Danas, nakon promotivnih kampanja i uživanja koje pružaju publici na svom malom stadionu, Girona prodaje 11 tisuća dresova godišnje, uz profit od oko milijun eura. Klinci u školu više ne idu u Barcinim dresovima, nego u crveno-bijelim Gironinim.

Nije zanemariva ni socijalna dimenzija. Igrači i vodstvo kluba stalno obilaze škole, posebno u siromašnijim i kriminalom zaraženijim četvrtima, i obraćaju se izravno djeci. Idu i dalje - glasno podržavaju nevladinu organizaciju Otvorene ruke, a ona spašava izbjeglice koji se nađu u opasnosti plutajući međunarodnim vodama prema Španjolskoj. U međuvremenu grade novi trenažni kompleks izvan grada, gdje će do kraja 2025. preseliti sve starosne kategorije i upravu kluba. Tek nakon toga dolazi na red obnova stadiona Montilivi i proširenje kapaciteta na 20 tisuća. Bajka traje i dalje.