Sa samo 17 godina i 291 danom Marc Guiu je prvi put zaigrao za Blaugranu, a ušao je u 79. minuti kao rezerva protiv Athletica iz Bilbaa i nakon 33 sekunde provedene na terenu postigao gol kojim je njegova momčad pobijedila. Time je postao najmlađi strijelac u debitantskoj utakmici u Barceloninoj povijesti i odmah zauzeo počasno mjesto na stranicama manje-više svakog sportskog medija i u Španjolskoj i svijetu.

Samo koji dan kasnije doživio je vatreno krštenje i u Ligi prvaka. Od 75. minute zamijenio je Joãa Felixa u utakmici protiv Šahtara, kad je već bio postavljen, kako se ispostavilo, konačni rezultat 2:1 za Barcelonu. Njegovu momčad ovaj vikend čeka i El Clasico, vječni derbi protiv Reala. Tko zna, možda ga Xavi iskuša i u toj utakmici.

Doduše, Guiu Paz već je i ranije zapažen, jer Guardian ga je prije nekoliko tjedana uvrstio na popis 60 najboljih igrača rođenih 2006., dakle onih na pragu punoljetnosti. Usput, na tom laskavom popisu je i jedan hrvatski igrač, Noa Skoko iz Hajduka, koji je znatno manje eksponiran u javnosti u odnosu na neke suigrače iz poljudske Akademije.

Domaće dijete iz La Masije

No sada je napravio ogroman korak naprijed. Čak i doslovno, grabeći nezaustavljivo u prostor, gdje je dočekao asistenciju Felixa i rutinirano plasirao loptu pored istrčalog golmana Unaija Simona. Jasno, olimpijski stadion Montjuic (na njemu igraju dok se Nou Camp obnavlja) je eksplodirao. Novi miljenik je tu. Pa još 'domaće dijete', novi u nizu velikih igračkih 'proizvoda' La Masije.

'Ne mogu disati, uživam, čini mi se da bih mogao poletjeti. Sanjao sam o ovom trenutku toliko noći, sad se osjećam sjajno i vrlo sretno. João Felix mi je dodao loptu kakvu on zna dodati, izašao sam pred Simona i brzo reagirao. Nisam ni razmišljao, sve je bilo intuitivno', ushićeno je nakon utakmice Guiu govorio novinarima koji su ga opsjedali.

Mladić je ušao u igru kao zamjena u utakmici na kojoj se Barcelona dosta mučila, a trener Xavi znao je kako ga ohrabriti.

'Rekao mi je da dam sve od sebe, da pritisnem, radim ono što radim u juniorima, a šansa će doći i trebam je iskoristiti', kazao je Guiu reporterima, a Xavi se pokazao dobrim prorokom. I, jasno, pohvalio ga nakon utakmice, ističući da je riječ o momku izgrađenom u Barceloni.

'Marc Guiu može pogađati i ima u sebi pravu iskru, osobno ga jako volim. Nemam nikakvog problema oslanjati se na mlade igrače. Talentirani su i treba im probuditi samopouzdanje. I meni su to dali kad mi je bilo 17 ili 18 godina', rekao je Xavi, dodajući da bi cijeli klub trebao slaviti taj gol kao pokazatelj toga koliko se dobro radi s mlađim selekcijama.

Visok je i snažan te izgleda kao prototip modernog golgetera

'Mogu vidjeti želju za igrom kod tih momaka, nisu preplašeni kao što je to bila moja generacija. Gledaju me s tom željom, traže da uđu u igru', kaže legendarni veznjak.

Visok i snažan, Guiu izgleda kao prototip modernog golgetera koji se od djetinjstva ističe snagom, brzinom i efikasnošću, premda ne odgovara napadačkom profilu na kakav smo navikli u Barceloninom dresu. Moćan je u zraku i hladnokrvan u završnici, klasična devetka, zato ga i uspoređuju s Robertom Lewandowskim, no kad se pogledaju snimci njegovih golova iz mlađih kategorija, vidi se da ima mnogo više od uobičajenog 'sidruna' u šesnaestercu.

'Nezaustavljiv je kad mu pružite malo prostora', rekao je o njemu jedan od onih koji su ga trenirali, Iván Carrasco.

U Barceloninu akademiju stigao je prije točno deset godina, kao sedmogodišnjak rođen u siječnju 2006. u obližnjem Granollersu, a počeo je igrati u jednom od Barceloninih prigradskih pogona, u gradiću Sant Celoniju. Katalonski div oduvijek je bio poznat po proizvodnji igrača, a klub takve veličine to sigurno ne radi da bi utržio poneki milijun rasprodajom. Naprotiv, rade to da bi održali svoju veličinu. Ili postali još veći. Takva je priča i s Guiuom, za kojeg kažu da je posebno prirastao srcu sportskom direktoru Decu.

Kako je prelazio iz jedne starosne kategorije u drugu, postao je standardni igrač juniorske momčadi, da bi u veljači prošle godine potpisao prvi profesionalni ugovor. Njegov debi u službenim utakmicama čekao se od ovogodišnje predsezone, kad je nastupio u prijateljskoj utakmici protiv japanskog Vissel Kobea, odigranoj u čast Andresa Inieste. U roster prve momčadi Xavi ga je prvi put pozvao za utakmicu protiv Granade, nakon što je na početku sezone igrao za juniore te odigrao osam minuta u Barcelona Atleticu, rezervnoj momčadi koju u trećoj španjolskoj ligi trenira Rafa Marquez.

Na spomenutu Guardianovu listu, međutim, ušao je zbog igara u U-17 reprezentaciji Španjolske, posebno na Europskom prvenstvu u Mađarskoj, gdje su Španjolci dogurali do polufinala, a Guiu s četiri postignuta gola podijelio titulu najboljeg strijelca turnira.

Xavi je klupu napunio juniorima za koje je dotad malo tko čuo, a ostalo je povijest

A tko zna, možda u utakmici koja ga je lansirala u medijsku orbitu ne bi ni zaigrao da je Barcelona bila kompletna. Zbog ozljeda je nedostajala prilično impresivna postava: Pedri, Frenkie de Jong, Robert Lewandowski, Jules Kounde, Raphinha i Sergi Roberto. Zato je Xavi napunio klupu juniorima za koje je dotad malo tko čuo. Guiu je dobio svoju šansu i iskoristio je, na oduševljenje publike, ali i suigrača, jer kamere su zabilježile slavlje Lewandowskog i De Jonga na tribinama. Kad je utakmica završila, Guiu se srušio na travnjak, pokrio lice rukama, nije se znalo smije li se ili mu teku suze radosnice dok su ga kamere tražile, a suigrači oduševljeno grlili, posebno prijatelji iz juniorskog pogona koji su bili na klupi za rezerve.

Hoće li iskoristiti priliku, sad ovisi samo o njemu, a dosad je pokazao da itekako ima volju za uspjehom, s obzirom na to da je uspio nadvladati relativno nepovjerenje zbog kojeg se - bez obzira na golove u svim selekcijama - nije činio materijalom za prvu momčad. Mnogo toga promijenile su igre za reprezentaciju jer su mu omogućile preskakanje stepenica prema igranju u La Ligi. Koliko u Barceloni donedavno nisu smatrali da će se Guiu tako brzo realizirati, svjedoči i to da ga na početku sezone nisu ni prijavili među 27 potencijalnih igrača za Ligu prvaka, dajući prednost osmorici članova B i juniorske momčadi. Dovoljno je to da se shvati kakvom snagom za budućnost raspolaže taj klub. Jasno, nakon nastupa protiv Athletica žurno su proširili popis njegovim imenom.

Ozljede nekoliko važnih imena ostavit će Guiua u konkurenciji i za sljedeće utakmice i u Ligi prvaka i u prvenstvu, uz jedan problem: reprezentativne obaveze mogle bi ga odvojiti od momčadi bar mjesec dana. Naime 30. listopada počinju pripreme za U-17 Svjetsko prvenstvo, koje će se od 10. studenoga do 2. prosinca igrati u Indoneziji, a Španjolska vrlo visoko kotira među kandidatima za naslov.

U toj momčadi Guiu je jedan od stupova, a premda FIFA ne nameće obavezu klubovima da puste igrače u mlađim kategorijama da igraju za reprezentaciju, Barcelona će svojoj nadolazećoj zvijezdi ipak to dopustiti. Najavio je to Xavi, jer i iz svog iskustva zna koliko su takvi nastupi važni za napredak mladih igrača. Naime s U-20 reprezentacijom postao je svjetski prvak 1999., dok mu je u Barci trener bio Louis van Gaal. Osim toga, za tako mladog igrača bolje je da igra, posebno na natjecanju na kojem bi mu zbog eventualnog uspjeha samopouzdanje moglo još porasti, nego da sjedi na klupi i čeka priliku pored Lewandowskog i Raphinhe, koji se vraćaju s 'bolovanja'. Sve nakon toga, cijela budućnost, u njegovim je rukama i nogama.