Hajduk po tko zna koji puta ide u remont pred novu sezonu, ali klupski problem nije to što se ti remonti često događaju nego što se događaju iz krivih razloga. Nitko normalan ne može u ovakvom kadru tvrditi da igrač kao Maloča ili Vršajević nema mjesta u njemu, čak i da su mladi koji dolaze ne znam koliko talentirani, opet im trebaju iskusniji oslonci u igri, a Maloča i Vršajević konkretno, iako daleko od klasa kakvim su ih donedavno opisivali oni koji priželjkuju lake, 'mamićevske' prodaje, ipak su solidni prvoligaški igrači sa dosta iskustva. U kadru od 23-25 igrača kvalitetom svakako zaslužuju biti, no problem je što je Hajduk toliko osiromašen da si više ne može priuštiti imati takve igrače, igrače sa solidnim primanjima, ali koji ne donose preveliku razliku na terenu. I zato svake godine poneki 'veteran' dobiva otpust, ne zato jer je nekvalitetan za ovakav Hajduk, nego zato što je Hajduku preveliki trošak za imati ga u rotaciji.

Potpuno je shvatljivo (ako su spekulacije točne) zašto Hajduk otpisuje najistaknutijeg defenzivca (Maloča), solidnog veznjaka sa europskim iskustvom (Mezga), najboljeg strijelca prošle sezone (Gotal) i jedinog koliko toliko stalnog reprezentativca kojeg imaju (Vršajević). Svi ti igrači nešto klub i koštaju, a svima je jasno da velike sportske ili financijske koristi od njih neće biti. Pa onda logika i je da se okrene mladima i jeftinijima, a ne puno slabijima, ali problem je što se to radi valjda sedmu ili osmu godinu zaredom, a proces je svaki puta isprekidan ili vraćen na početak čudnim odlukama i maštanjem o utrkivanju sa jačim klubovima lige.

Ovog puta izbora vjerojatno i nema. Kad se otpiše ovih nekoliko igrača i ako se, eventualno, uspije prodati Sušića, to je to, Hajduk više nema manevarskog prostora za kemijanja s momčadi. Dolaze navodno neki Brazilci iz drugih liga manjih nacija, nekakav Kamerunac koji možda je ili nije igrao za Dinamo i šaka Ukrajinaca koji su preko menadžerskih veza uvezeni za malo novca sa još manje očekivanja vezanih uz njih. Sve to neće igrati nikakvu ulogu, Hajduk nije u stanju dovesti pojačanja i svi igrači koji dolaze sa strane su samo kozmetika za popuniti roster, a teško da će ijedan od njih sakupiti više od 4-5 utakmica, ako uopće izdrže cijelu sezonu na popisu igrača.

Ono što već sada Hajduk ima je ono s čim Damir Burić - Šolta mora nešto napraviti, nije realno očekivati velike promjene niti pojačanja. A što to ima?

Kod golmana je slika jasna. Kalinić prvi vratar, a Stipica dosta dobra zamjena. Među otpisanim igračima je i Ranilović koji je doveden zimus u klub, ali njega se ne treba nazivati promašajem, doveden je u situaciji kad su prva dva golmana imali probleme s ozljedama i nužan je bio vratar s iskustvom zbog osiguranja. Sad kad su se obojica vratili, Ranilović može ići kako je vjerojatno i bilo dogovoreno. Vratarsko mjesto je ujedno i jedino gdje Hajduk ne treba puno brinuti, osim ako se ponovno ne pojave muke sa ozljedama.

Obrana je prakitčki devastirana otpisivanjem Vršajevića, Maloče i istekom ugovora Jozinovića. Nisu to toliko kvalitetni gubici koliko brojčano, Hajduk jednostavno nema prostora sve to nadoknaditi. Srećom, baš je obrana ono gdje treneri mogu iskazati svoj rad bez puno ulaganja sa strane. Goran Milović ostaje kao neki malo iskusniji stup, uz njega je Mikanović na desnom boku koji je skupio nešto iskustva i nije ništa puno ni bolji ni lošiji od Vršajevića, a otvorena su još dva mjesta. Na Šolti je da iz konkurencije izvuče dva mladića koji mogu igrati stopera i lijevog bočnog te tu obranu uigra tako da ona nadomjesti manjak individualne kvalitete požrtvovnošću, taktičkim uigravanjem i sigurnošću te da ti igrači kao cijelina djeluju bolje nego što pojedino vrijede. To je dosta teško postići u vezi i napadu, ali u obrani bi se moglo. Ne treba očekivati velike doprinose stopera i bekova u napadu, ali što se tiče obrambenog dijela, nitko ne može biti toliko loš igrač da ga se ne može naučiti biti solidan za našu ligu.

Fran Tudor je igrač koji je u kasnoj fazi sezone skrenuo pozornost na sebe. Momak ima veliku agresiju, razvijenu motoriku i fino shvaća igru bez lopte te često ulazi u prilike i čak je zabio neke golove. Iako je nešto između stopera i veznjaka, baš bi Tudor trebao biti novi zadnji vezni novog Hajduka, nešto kao novi Radošević, sa možda malo manje žustrine, a više tehničkog znanja. Iznimno je bitno da Hajduk popuni rupu u sredini terena jednim igračem koji će tu ulogu shvaćati odgovorno, ali će znati i voditi močad prema naprijed kad prilike dozvole, nešto kao hajdukova verzija Ademija

Okružiti ga se može s Caktašem koji je sad već sasvim priučen za klasičnog veznjaka i ima dosta iskustva za igrati solidnu rolu u našoj ligi. Ima udarac sa distance, ima tehniku, naučio je nešto agresije i čvrstine, sad samo ostaje da te kvalitete veže u kontinuirani slijed nastupa čime bi se učvrstio kao nekakva klasična 'osmica'. Caktaš je igrač koji je taman kvalitetan za igrati u našoj ligi, a premalo kvalitetan za otići igrati van i mudro bi bilo njega vezati nekim solidnim dugoročnim ugovorom koji neće osiromašiti klub, a može držati Caktaša zadovoljnim. Možda i kapetanska traka ne bi bila naodmet, ne mogu svi igrači bježati van i naći sreću vani, netko mora biti i 'Edin Mujčin', klupska institucija koji možda nije najkvalitetniji igrač ali je najpostojaniji. Nakon teške ozljede i s dostizanjem svojih limita, možda je Caktaš baš taj.

Za europske nastupe partner u vezi im mora biti Tino Sven Sušić, koji bi morao iskoristiti nekoliko europskih utakmica da pokaže klasu te pokuša privući pažnju klubova koji bi ga kupili. Sušić je dostigao svoj plafon u Hajduku i teško da može vrijediti više nego što vrijedi sada, a nekoliko dobrih partija ga može vratiti pod lupu skauta iz koje je malo ispao igrajući samo domaću ligu. Prodajom Sušića Hajduk bi sa sebe skinuo pritisak nužnosti prodaje nekoga i tako bi Balić i Vlašić bili pušteni na miru da razvijaju svoje talente koji definitivno mogu ići na više razine od Sušićevih. Nakon odlaska Sušića, na njegovo mjesto mora uskočiti neki mladi talent koji može nastaviti dobrom igrom i iskoristiti uigranost Tudora i Caktaša da se lakše uklopi. Hoće li to biti Tonči Mujan ili netko drugi, ostaje treneru da selektira svojim uvidom u igrače.

Napad Hajduka je ključ. Predugo je Hajduk rob zastrajele i stereotipne napadačke igre koja ne bi bila toliko loša da ima na raspolaganju Soudanija, Henriqueza i Fernandesa, ali je jako loša kad su joj nosioci Gotal, Maglica, pa i jednodimenzionalni Kouassi. Sada Hajduk ima u svojim redovima dragulje Vlašića i Balića, višedimenzionalne igrače koji sjajno funkcioniraju i kao krila i kao veznjaci pa je logika da im se da sloboda i konci igre u ruke da svojim talentom daju taj neki faktor X igri Hajduka koji nedostaje već toliko godina. Sa Balićem i Vlašićem na krilima Hajduk ima svoje Neymara i Messija u maksimalno kvalitetno smanjenim uvjetima, ali ima igrače koji mogu dati maksimum iz slobode u igri, samo ako ih se 'pusti s lanca'. Tako im i vrijednost može najviše rasti, veći potencijal ima Balić-strijelac i asistent nego Balić-kreator igre iz sredine terena, usotalom najboljji igrači današnjice koji kreiraju igru više nisu veznjaci nego baš oni koji igraju formalno na krilima ali imaju slobodu kretati se terenom gotovo kako žele i da talentom stvaraju prilike na kojem god dijelu terena se našli.

Ista stvar je i sa Vlašićem na drugoj strani, obojica imaju tu svestranost da lako zamijene i mjesta i da čak preuzimaju i mjesto napadača pa da se sva trojica vrte u krug te time stvore jednu moderniju igru koja će ponovno zakamufliati neke kvalitetne limite koje Hajduk kao momčad ima. Za takvu igru je nužan i svestraniji napadač, a Hajduk ga već duže vremena ima, ali nedostatak vizije i ozljede su učinili svoje. Marko Bencun je pokazao da zna zabijati golove, ali da je jednako stručan u izvlačenju na strane, otvaranju prostora i proigravanju suigrača. Nema razloga zbog kojeg tercet Balić-Bencun-Vlašić ne bi funkcionirao dobro, a na terenu bi dali jedan vic koji bi lakše zapalio i publiku, a da bi mnoge obrane naše lige, pa i one najbolje, imale probleme s praćenjem takvih igrača koji su nepredvidivi. Igrači kao Kiš ili Maglica se tu teže mogu uklopiti, ali Kiša nije naodmet imati kao dodatno rješenje za pojačati napad ako zagusti ili sa lakšim protivnicima da se razigra.

Sve u svemu, pred Hajdukom je novi početak, tko zna koji, ponovno je u prošloj sezoni napravljeno malo ili ništa da se krene naprijed, ali ako se Balić i Vlašić razviju u igrače kakvi mogu biti onda je i to dovoljno, ipak su oni u prošloj sezoni doživjeli prvu igračku afirmaciju. Problem ostaju pozicije iza njih, posebno obrana, ali to je dio igre koji je puno više pod mogućnosti utjecaja trenera i rada struke nego napad i kreacija. Zato, na novom treneru je da puno radi i malo priča, a na Hajdukovim biserima je da igri daju vic, spektakl i da učine da se o Hajduku ponovno priča kao nečem više nego o nekad velikom, danas propalom klubu.